Arkanu sloboda, Ludvigu Pavloviću metak!

Autor: Marin Vlahović

Ranih devedesetih, u krajnje sumnjivim okolnostima, stradali su brojni hrvatski domoljubi. Kada bi se radilo o izoliranim slučajevima, onda bismo mogli tvrditi kako je to posljedica njihove prevelike hrabrosti, ali nisu svi poginuli na bojištu, nego i u prometnim nesrećama, ili od metaka koje su ispalili pripadnici hrvatskih policijskih postrojbi. Po čijem nalogu, to ostaje javna tajna, sve do današnjih dana.

Ludvig Pavlović, bio je hrvatski ratnik i mučenik. Titulu mučenika, zaslužio je dugogodišnjom robijom u najgorim zatvorima tadašnje Jugoslavije. Kao najmlađi član „Bugojanske skupine“ dva mjeseca, zajedno s ostalim ratnicima, pružao je otpor tisućama vojnika JNA i teritorijalne obrane. Ali, prava borba za Ludviga počinje nakon zarobljavanja. Iako je bio maloljetan, izrečena mu je smrtna presuda. Osam godina samice i dvanaest godina strogog zatvora, dakle, sve zajedno dvadeset godina teške robije. Velika većina ljudi takvu kaznu ne bi mogla preživjeti, a Ludvig je bio tek mladić. Osam godina samice, izoliran od ostatka zatvoreničke populacije bez mogućnosti za ostvarenje bilo kakvog ljudskog kontakta i razgovora. Kako je izdržao? Kakvu to unutarnju snagu i motiv čovjek mora posjedovati da bi prevladao zidove tamnice i patnju, koju s nijednim živim bićem ne može podijeliti?

Sukob s Arkanom

Oni koji nekako opstanu, pretvore se u stijene, ličnosti koje je gotovo nemoguće slomiti. To su pojedinci poput Mire Barešića, Zvonka Bušića, Ante Paradžika, i naravno, Ludviga Pavlovića čija je robija bila osobito teška, jer je njena svrha bila da ga ubije, prvo duhovno, a onda i fizički. U zatvoru se nalazio od kolovoza 1972. pa sve do 23. prosinca 1990., kada je tek privremeno pušten pa onda opet priveden i vraćen u zatvor Lipovica. Konačno je pušten za Uskrs 1991.

U istom razdoblju pušteni su i to odmah nakon privođenja i ratni zločinci poput Gorana Hadžića. U pritvoru je bio i Arkan. I njega su pustili. S Arkanom je Ludvig Pavlović imao prošlost. Poslije sedam i pol godina u samici zatvora „Zenica“, Ludviga su premjestili u kaznionicu u Sremskoj Mitrovici. Tamo se tada nalazio i Željko Ražnjatović Arkan. Sukob s poznatim kriminalcem i suradnikom SDB-a bio je neminovan. Pavlović je Arkana teško ozlijedio, zbog čega mu je ponovno dosuđeno osam mjeseci samice.

Kada se konačno našao na slobodi, Ludvig Pavlović povezao se s državnim vrhom i predsjednikom Tuđmanom. Tako bar kaže službena povijest, ali u kakvu se mrežu tada Pavlović upleo, možemo samo nagađati. S obzirom na broj KOS-ovaca i udbaša u sigurnosnom sustavu mlade hrvatske države, Pavlović zasigurno nije bio oduševljen takvim kadrovskim rješenjima. Proveo je život u samoći, ali nije izgubio razum, niti zaboravio što je komunistički sistem činio Hrvatima domoljubne političke orijentacije.

Tko ga je, zapravo, ubio?




Vratio se u rodnu Hercegovinu i tamo počeo organizirati obranu protiv nadolazeće agresije jugovojske i četnika. Ludvig Pavlović, poginuo je na današnji dan, 18. rujna 1991., prije 26 godina. Službena izvješća govore da je pao pokošen mecima u kratkotrajnom puškaranju s kolonom JNA vozila, ali njegov rođeni brat tvrdi da je ubijen jer se protivio prodaji oružja. Nekoliko dana prije smrti, sudjelovao je u akciji „Zelena tabla-mala bara“, kada su hrvatske snage zaplijenile veću količinu oružja JNA. Kao motiv likvidacije, brat Ludviga Pavlovića navodi njegove odluku da se oružje ne prodaje, već dijeli. Odgovornima za ubojstvo drži kriminalnu skupinu Zlatka Katića iz Imotskog. S obzirom na sve ono što danas znamo, o prljavim pozadinskim operacijama tijekom rata, možemo zaključiti kako je i Ludvig Pavlović ubijen od strane paralelnog sustava zapovijedanja, kolokvijalno poznatim pod terminom „Udba.“

Doduše, možda je stvar i banalnija od toga. Po svemu sudeći, taj unutarnji sukob može se svesti i na obračun materijalista s idealistima. Idealistima novac, fotelje i moć, ne znače ništa, jer oni žive i ginu za ideale. S druge strane, materijalistima ideali ne znače ništa, ali moć i novac im predstavljaju sve i za njih su spremni ubiti. Arkan je preživio rat. Prvo su ga „naši“ oslobodili, a onda s njime i trgovali.

Ludvig Pavlović je pak likvidiran, zato jer nije htio trgovati. Iz naše stvarnosti, jasan je sada i odgovor na pitanje tko je dobio rat. Rat su dobili oni koji prodaju Hrvatsku, a izgubili ga domoljubi poput Ludviga Pavlovića, koji su je beskrajno voljeli. Treba biti toga svjestan i u našim vremenima. Svakom lopovluku dođe kraj, jedino su naši heroji i ideali vječni.




Počivao u miru, Ludvig Pavlović. (10. travnja 1951.-18. rujna 1991.)

Autor:Marin Vlahović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.