Davor Puklavec/PIXSELL
Davor Puklavec/PIXSELL

ALARMANTNO: Hrvatskoj nedostaje 2500 liječnika!

Autor: Iva Međugorac / 7Dnevno / 14.listopada 2016.

Otkako je Hrvatska članica EU-a Hrvatska liječnička komora zaprimila je 1189 zahtjeva liječnika za potvrdama koje su im nužne za rad u europskim državama. Broj liječnika specijalista u posljednje četiri godine smanjen je za oko tisuću, a njihova prosječna dob je 53 godine

Tjednima je hrvatska javnost bila svjedokom predizborne kampanje u kojoj su nas političke elite častile brojnim obećanjima, spuštajući svaku iole ozbiljniju debatu o krucijalnim problemima našega društva na prizemnu i ideološku razinu jer samo na taj način moguće je očešati se za pokoji glas, a time i za sve ostale privilegije koje za sobom nosi vlast. Nakon izbora uslijedili su iscrpni pregovori između HDZ-a i Mosta, čiji je šef Božo Petrov uvjetovao da će do dogovora doći ako se prihvati sedam famoznih Mostovih zahtjeva, premda su brojni stručnjaci upravo tih sedam veličanstvenih zahtjeva dovodili pod upitnik. Uopće, upravo su mostovci ti čija su usta puna reformi, dok unutar svojih zahtjeva ne spominju jednu od najvažnijih reformi koju je potrebno provesti u što kraćem roku, a riječ je pak o reformi hrvatskoga zdravstva. Da je kriza u hrvatskom zdravstvu na vrhuncu možda ponajbolje znade psihijatar Božo Petrov, koji je u vrijeme dok je bio potpredsjednik Vlade četvrtkom putovao u rodni Metković, a petkom bi radio u privatnoj ordinaciji medicine rada kod doktorice Dubravke Bošnjak, za koju se pak ispostavilo da je na listi Mostovih donatora.

Petrov sjedi na dvije stolice

No, nije samo Petrov odlazio u svoj rodni kraj već ga je tamo odvozilo službeno vozilo, sa službenim vozačem i tjelohraniteljem, ne bi li u privatnoj ordinaciji građanima pružao svoje psihijatrijske usluge. Kada već tako olako može sjediti na dvjema stolicama hvatajući se za priče o reformama iza kojih se krije priča o foteljama postavlja se pitanje kako to da primjerice u javnosti oštro i burno raspravljamo o tome tko će biti ministar kulture i koji će mostovac sjediti u kojem javnom poduzeću, dok nitko ne spominje Ministarstvo zdravstva? Zašto se Petrov kao iskusni psihijatar nije založio za to da bude ministar zdravstva, a ne predsjednik Sabora, ako mu je do reformi uistinu stalo?

Jer doista crna hrvatska statistika ponovno zvoni na uzbunu, pozivajući nas da se probudimo i maknemo od prošlosti i prizemnih polemika te uhvatimo u koštac sa realnim problemima. A realni problemi prezentirati se mogu upravo kroz brojke. Naime, zdravstveni djelatnik u Hrvatskoj u prosjeku ima 49,5 godina, gotovo šest više no što je imao 1995. godine. Strahovito je to upozorenje za hrvatsku budućnost jer prognozira se da će do 2025. u cijeloj Europskoj uniji čak polovica postojećih zdravstvenih djelatnika otići u mirovinu, što će stvoriti 11,6 milijuna radnih mjesta u zdravstvu – što je više nego u bilo kojem drugom sektoru. Žalostan dio priče je i taj što se u Hrvatskoj nova radna mjesta ne otvaraju samo odlascima u zasluženu mirovinu, već i stoga što liječnici svoje bolje sutra traže u inozemstvu. Prema podacima Hrvatske liječničke komore, prosjek godina hrvatskih radno aktivnih liječnika je 46, a radi li se o analizi liječnika koji čine njihovo članstvo takvih je pak 15.207. U našoj zemlji, prema podacima Komore, trenutno radi najviše liječnika u dobi od 55 do 59 godina, točnije njih 2271, što je 14,93 posto. Onih čija je dob između 50 i 54 godine ukupno je 2141, dok je liječnika u dobi od 30 i 34 godine 1956, liječnika u dobi od 35 do 39 godina imamo 1801, a baš ta dob najkritičnija je kada je u pitanju odlazak iz Hrvatske. Otkako je Hrvatska postala članicom EU-a Hrvatska liječnička komora zaprimila je 1189 zahtjeva liječnika za potvrdama koje su im nužne za rad u zemljama Europe, a broj liječnika specijalista u Hrvatskoj je u zadnje četiri godine smanjen za oko tisuću, dok je njihova prosječna dob 53 godine.

Hrvatsku napuštaju liječnici u naponu snage

Iz tih podataka razvidno je da nam nedostaje oko 2500 specijalista kako bismo dosegli razinu europskog prosjeka, dok u EU odlaze mladi liječnici – prosječno stari 39 godina. Riječ je o stručnjacima u naponu snage pa Hrvatskoj opasno prijeti kadrovski deficit. Istovremeno svjedočimo još jednom hrvatskom apsurdu, jer dok stručnjaci odlaze u svijet diplomanti medicine, njih oko 300 koji su na medicinskim fakultetima diplomirali ovoga ljeta, čekaju na obavljanje pripravničkog staža bez kojega nije moguće dobiti licencu za obavljanje liječničke profesije, a neizvjesno je kada će svi ti mladi ljudi ostvariti mogućnost stažiranja. Problem je u tome da odluku za natječaje za pripravnički staž više ne raspisuje HZZO, već svaka zdravstveno ustanova za sebe. Prema podacima Društva mladih liječnika, do sada je staž raspisalo svega 14 zdravstvenih ustanova, dok u Hrvatskoj godišnje diplomira oko 500 liječnika medicine. Da s odlaskom liječnika, ali i ostalih zdravstvenih djelatnika, u bijeli svijet doista gubimo stručne kadrove čije će izbivanje biti teško nadoknadivo svjedoči i veliko međunarodno istraživanje stanja u zdravstvu diljem svijeta prema kojem je po efikasnosti u zdravstvu Hrvatska jedna od uspješnijih na svijetu, podaci koji obuhvaćaju razdoblje od 1990. do 2015. naši stručnjaci posebno su dobre rezultate postigli u liječenju karcinoma, ali i stradanja u prometnim i sličnim nesrećama gdje je Hrvatska pri samom svjetskom vrhu. Vrlo dobrima su ocijenjeni rezultati zdravstva u liječenju moždanih udara, Alzheimerove bolesti i kronične opstrukcijske plućne bolesti. Srčani udari su otprilike u rangu koji se mogao i očekivati od zemlje razvijenosti poput Hrvatske. Rak dojke nešto je lošiji, a važnije je da su lošiji rezultati u domeni raka pluća i raka debelog crijeva. Ali niti tu zapravo nije loše ocijenjeno liječenje, nego prevencija, jer je Hrvatska neslavna kao 22. nacija na svijetu u kojoj se najviše puši.

Kujundžić: Ne smijemo zatvarati oči pred problemom

Za razliku od mnogih koji o problemima hrvatskoga zdravstva nerado progovaraju, prof. dr. Milan Kujundžić osim što ima snage pričati o nedaćama zdravstva s kojima je upoznat iz prve ruke, kao saborski zastupnik HDZ ima i te kako dovoljno znanja da iz ministarske fotelje riješi tu problematiku, a na koji način se s poražavajućom statistikom nositi otkriva u razgovoru za naš tjednik.

„U ovome trenutku glavni problemi hrvatskoga zdravstva su ljudski resursi, jer ljudi s jedne strane biološki odlaze u mirovinu ili umiru, a s druge strane mladi odlaze iz Hrvatske. Za sada je stanje koliko-toliko stabilno jer se u velikim centrima uspijeva namiriti manjak ljudi preuzimanjem ljudi iz manjih bolnica, a brojne manje bolnice toliko su ugrožene da su svedene na jednoga do dvojice ljudi koji dežuraju po deset, petnaest puta mjesečno. Dakle, ljudski resursi ozbiljan su problem, a ne smijemo zaboraviti ni to da nam vrlo kvalitetne mlade sestre i tehničari odlaze u inozemstvo i pred tim problemom se ne smiju zatvarati oči. Moramo tražiti rješenja i stvoriti ozbiljan dijalog. Ne volim riječ reforma, jer zadnjih 25 godina u Hrvatskoj se spominje ta riječ, a ja sam mišljenja da sustav treba popravljati. O problemima treba iskreno i pošteno progovoriti, bez uvijanja i čuvanja ovih ili onih staleža, jer možda ćemo za pet godina, ako BDP nastavi rasti, čak imati novca, ali neće nam imati tko pružiti zdravstvenu uslugu“ – zabrinut je naš sugovornik. Upravo to posebno je zabrinjavajuće, naglašava Kujundžić koji stoga strahuje da ćemo za pet godina biti prisiljeni uvoziti zdravstvene stručnjake, a upitno je kakvu ćemo kvalitetu dobiti.

„Teško ćemo dobiti vrhunsku kvalitetu, jer vrhunska kvaliteta iz potencijalnih zemalja iz kojih bismo mi mogli uvoziti kadrove odlazi raditi za veće plaće. Ti ljudi radije će ići raditi na Zapad, gdje su veće plaće, tako da će se javiti problem negativne selekcije: ovdje ćemo izgubiti svoje najbolje kadrove, a budući da ćemo biti prisiljeni davati manje plaće i iz tih zemalja iz kojih ćemo kadrove morati uvoziti dobivat ćemo manje kvalitete ljude, jer oni koji su bolji ići će u one bolnice u kojima su bolje plaćeni“ – ističe Kujundžić. Osvrće se i na apsurd da mladi liječnici usred problema u kojima grcamo nisu u mogućnosti odraditi prijeko potreban im staž.

Nova vlada morat će žurno djelovati

„Mi ćemo doista morati otvoriti jedan ozbiljan dijalog i ne robovati nekim prošlim vremenima gdje je konstelacija snaga bila drukčija. Jedan od postupaka kojega će nova vlada žurno trebati poduzeti je što prije zaposliti te mlade ljude kako bi što prije prošli obveznu edukaciju – od stažiranja preko edukacije – da bi oni što prije mogli nositi zdravstveni sustav. S druge strane treba tražiti rješenje kako zadržati ljude u Hrvatskoj jer doista odlaze oni najbolji, a razlozi za odlazak su brojni, ali u osnovi se mogu svesti na dva. Prije svega, u svijetu se liječnicima nude osjetno veće plaće, koje naravno male ljude privlače. Istovremeno u Hrvatskoj mladi ljudi koji tek ulaze u život trebaju uzimati kredite za stanove, plaćati vrtiće i sve ostalo što je potrebno za njihovu djecu te teško mogu zatvarati financijski krug. A problem o kojem se u zdravstvu mora progovoriti je i taj što mladi ovdje ne mogu ostvariti svoje karijere, ambicije i potrebe za napredovanjem, ne u formalnom već u stvarnom smislu – da steknu vještine i znanja, u čemu ih sustav usporava. Upravo zato treba progovoriti o sustavu, kako ga popraviti. Hrvatski zdravstveni sustav u svojim je segmentima dobar i ne znam da li postoji ijedan drugi sustav u našoj zemlji koji je po svojoj razvijenosti tako blizu razvijenim zemljama. Ali s tom spoznajom ne smijemo biti umrtvljeni, jer vidimo da se on polako urušava. Moramo ga popravljati tamo gdje ga moramo prilagoditi onome što su napravile razvijene zemlje“ – naglašava Kujundžić. Naš sugovornik progovorio je i o prilagodbi sustava, ali na način da ne pate pacijenti, jer – podsjetimo – na nedavnu najavu poskupljena dopunskog zdravstvenog osiguranja mnogi su se pobunili.

„Ono oko čega se svi moramo složiti – neovisno o tome tko je vlast, a tko oporba – je da svi zajedno trebamo zdravstveni sustav očuvati tako da on bude dostupan svima – neovisno o tome koliku tko plaću ima. To je blagodat koju imamo i na kojoj moramo ustrajati, ali moramo progovoriti i o tome što je sve potrebno da bi se takav sustav i zadržao. Dakle, ne postoji čarobni štapić koji bi to riješio jer brojne stvari trebamo popravljati i o njima argumentirano razgovarati, ne biti tašt, ni robovati nekakvim veličinama i zakonima koje su praksa i život demantirali“ – poručuje ovaj ugledni liječnik koji je na koncu priznao da ga nitko nije zvao i nudio mu ministarsku fotelju.

„Neovisno o tome tko će biti ministar, ali treba otvarati dijalog i progovarati o problemima koji muče živuću generaciju“ – zaključio je Kujundžić, tvrdeći kako su i povijesne teme one o kojima treba raspravljati, ali ne na način da one uz probleme kojima svjedočimo budu u prvome planu.

Autor: Iva Međugorac / 7Dnevno / 14.listopada 2016.

ZADNJE VIJESTI