Screenshoot
Screenshoot

Ako se SDP vrati na vlast, slijedi nam bankrot

Autor: Tvrtko Dolić/7 Dnevno/ 29. srpnja 2016.

Hrvatska je samo korak od bankrota... Oreškovićeva vlada uživala je povjerenje međunarodnih financijskih čimbenika i s njegovom vladom Hrvatska je imala šansu uspostaviti financijsku stabilnost. Eventualni dolazak Milanovića na vlast Hrvatsku sigurno vodi u bankrot 2017 godine!

Ekonomski forum Hrvatske stranke prava snažno je NE domaćem političkom inženjeringu, koji pokušava preusmjeriti pravaše na djelovanje koje u konačnici uplaši sveukupno biračko tijelo, tako da se okreće trenutno najjačim strankama, presvučenim za potrebe nove izborne pobjede.

U utorak je održan značajan Ekonomski forum HSP-a, na kojem je govorio kompetentni i uvijek zanimljivi dr. Tihomir Janjiček, profesor na Humber College u Torontu, član Predsjedništva HSP-a.

HSP je pokazao da ima cjelovit ekonomski program i da će on biti okosnica ili predložak alternativnog okupljanja svih pozitivnih političkih opcija, onih koje su iskazale autonomiju u odnosu na SDP i HDZ. Prof. dr. Janjiček u svojoj se izuzetno kvalitetnoj prezentaciji držao strogo svoje struke, ukazujući na ključne probleme hrvatskog gospodarstva i na puteve izlaska iz krize. S uvaženim profesorom razgovarali smo aktualnom hrvatskom trenutku…

Kakvo je stanje u hrvatskom gospodarstvu nakon šest mjeseci sadašnje vlade?

Nije bitno izmijenjeno u odnosu na stanje koje je ostavila vlada SDP-a, a ostavila je katastrofu. Imamo visoki deficit državnog proračuna, a isto tako nepromijenjen je i deficit u bilanci plaćanja. Prividno se snižava razina „nezaposlenosti“, zbog masovnog iseljavanja ljudi u inozemstvo, koji se onda brišu iz evidencije nezaposlenih. Važniji broj zaposlenih nije se bitno promijenio i to samo zbog sezonskog zapošljavanja u turističkom sektoru gospodarstva. Čim ljetna turistička sezona okonča, stanje će opet biti isto ili još i gore, jer će najesen nadolazeći negativni gospodarski trendovi iz EU-a i sveukupnog okruženja učiniti situaciju lošijom u odnosu na početak proljeća.

Kako komentirate oporavak domaće potrošnje i rast izvoza?

Svi sadašnji pokazatelji o „ogromnom“ oporavku hrvatskog gospodarstva posljedica su prije svega gospodarskog oporavka susjednih zemalja, kao i jenjavajućeg oporavka EU-a. Masovno zbrinjavanje „izbjeglica“ s Bliskog istoka teško je poremetilo proračune EU-a i članica EU-a, a to će ponovno dovesti do jačeg pada BDP-a na razini Unije. Naravno, slabašno hrvatsko gospodarstvo veoma brzo će doživjeti pad. „Oporavak“ domaće potrošnje isključivo je posljedica rasta turističke potrošnje iz turističke predsezone. No, ono što sam u više navrata spominjao, hrvatska potrošnja ima visoku sklonost uvozu. Tako je ovaj zadnji rast potrošnje od nešto preko 2 posto, doveo do rasta uvoza za nešto preko 3 posto. Zbog toga, kada nastupa pad agregatne potrošnje, odnosno potrošnje na nacionalnoj razini, uvijek se događa „pad“ uvoza i „rast“ izvoza, što se stvarno ne događa. Kao što je to bilo i ranije, samo 14 posto hrvatskog gospodarstva vezano je za izvoz. Dakle, ništa bitno nije se promijenilo.

HNB najavljuje veliko poboljašnje u gospodarstvu. Kako to komentirate?

Guverner Boris Vujčić jednostavno priprema teren samom sebi, za ostanak na dužnosti guvernera. Zbog toga će govoriti o velikoj stabilnosti novčarskog sustava, velikom investicijskom rastu, ali toga jednostavno ne može biti. Sve je to priča za buduću vladu koja dođe, jer tim pozitivnim najavama želi samog sebe predstaviti kao najzaslužniju osobu. Guverner Vujičić je temeljem dužnosti koju obnaša izravno i odgovoran i kriv za primjenu tečajne valutne klauzule u švicarskom franku. Na neki je način odgovoran za pojedinačne bankrote brojnih osoba, kao i bankrot dijela gospodarstva. Čak i sada, kada se priprema tužba Europske središnje banke protiv Hrvatske, zbog učinjene konverzije kredita, guverner Vujčić ponaša se nezainteresirano. Takva indolentnost doista je nezamisliva u bilo kojoj drugoj državi članici EU-a. Prisjetimo se da su kreditne zadruge RBA u Hrvatskoj činile što su htjele, a guverner Vujčić nije ništa poduzeo protiv pripadnog kriminala. Više je uključen guverner austrijske središnje banke Ewald Nowotny, nego naš guverner Vujčić! Cjelokupna novčarsko-kreditna politika u Hrvatskoj isključivo je u nadležnosti guvernera Vujića kao najvažnije osobe HNB-a.

Kako ocjenjujete vladu Tihomira Oreškovića?

Premijer Orešković nije imao potrebito vrijeme za nešto bitno učiniti. Bilo je i nekih pozitivnih rezultata. Uspio je izbjeći stavljanje Hrvatske u posebni program EU-a za države s prekomjernim proračunskim deficitom, a onda smo zadržali mogućnost pristupa fondovima EU-a. Smanjio je proračunski deficit, za razliku od prijašnje vlade koja je posve izgubila kontrolu nad proračunskom potrošnjom. Uspio je zainteresirati tri velika francuska ulagača, ali je danas pitanje hoće li taj interes ostati. Naime, gospodin Orešković je svojim osobnim ugledom praktično tim ulagačima jamčio maksimalnu potporu u smislu izbjegavanja raznih administrativnih zavrzlama i podvala, koje su obično orkestrirane od raznih „odjela“ SDP-a. Imamo razne udruge „slobodnih“ građana“ i zelene u službi crvenih. Pojavio se i ozbiljan ulagač u sektor poljoprivrede – ne znamo o kome je riječ zbog poslovne tajne. No, kao i uvijek, upravo ta mogućnost je u našem novinstvu i na našim TV postajama dočekana na nož i to baš od „seljaka“.

Jedan od razloga sporog oporavka hrvatskog gospodarstva jesu skupi krediti.

Hrvatska jednostavno mora promijeniti svoju novčarsko-kreditnu politiku i učiniti je aktivnim čimbenikom. Ona je sada u potpunosti umrtvljena. Makroekonomska politika svakog gospodarstva ima tri stožerna čimbenika: valutni tečaj, kamatna stopa i novčana masa. Bilo koja vlada uvijek kontrolira samo jedan čimbenik, a preostala dva se prilagođavaju tom kontroliranom čimbeniku. Kako sam već spomenuo, hrvatska novčarsko-kreditna politika vezana je valutnom klauzulom za tečaj eura. Hrvatska se država obvezala međunarodnim ugovorima o čvrstoj vezanosti stabilnosti tečaja kune prema euru. Tako svaka kuna vrijedi 0,13 eura. Svaki rast opsega kreditiranja u hrvatskom gospodarstvu zahtijeva zaduživanje u inozemstvu kako bi se održao omjer po kojemu svaka kuna vrijedi 0,13 eura. Kako je Hrvatska već sada visoko zadužena u inozemstvu, svaki novi kredit može se dobiti po visokoj kreditnoj stopi, jer je povjerenje u sposobnost Hrvatske za vraćanje odobrenog kredita vrlo nisko. Zato se na tržišnu kamatnu stopu uračunava tzv. premijska stopa od nekih 4 posto za Hrvatsku. Kad onda taj odobreni kredit treba biti plasiran na hrvatskom tržištu, kamatna stopa dođe minimalno na 7 posto, a često je znatno viša od toga. Dakle, kreditiranje u uvjetima valutne klauzule ostat će i dalje skupo, odnosno po visokoj kamatnoj stopi.

Treba li onda država kontrolirati kamatnu stopu i jednostavno je sniziti?

Ne, to bi bio loš potez. Takva politika vodila se u socijalizmu, pa bi kamatna stopa bila niska za odobrene kredite, posve neovisno o stopi inflacije. Kamatna stopa mora biti rezultat odnosa ponude i potražnje na novčarskom tržištu. Valutni tečaj bi se isto tako trebao formirati na valutnom tržištu, unutar odnosa ponude i potražnje. Jasno, upućujem vas na onu treću opciju, a to je kontrola novčane mase.

Što kontrola novčane može donijeti Hrvatskoj?

Puno toga. Najveći hrvatski gospodarski problem je „lanac dugovanja“ hrvatskih poduzeća. To znači da trebamo programirati kontrolirani rast novčane mase, kako bi se lanac dugovanja prekinuo, s tim što se ne bi naglo ugrozila stabilnost tečaja i kamatne stope. Drugim riječima, postupno bi se deprecirao tečaj kune koji je sada doista precijenjen.

Kako bi se to moglo učiniti?

Treba provesti program dokapitalizacije, ili „bailout“, kako se to u svijetu zove. Dokapitalizaciju bi trebalo učiniti kroz dodatne pakete dionica insolventnih poduzeća, odnosno korporacija, i to po nominalnoj cijeni. Tržišna bi u ovome trenutku bila preniska. Ti paketi dionica bili bi u vlasništvu države i nakon 3 do 5 godina prodali bi se na dioničkom tržištu i država bi tako nadoknadila taj iznos. Zašto korporacije? Zbog toga što lanac dugovanja i počinje od njih, pa se onda nastavlja na manja poduzeća. Kako su velika poduzeća od nacionalnog interesa za zaposlenost i kakav takav gospodarski rast, jednostavno su zaštićeni kao bijeli medvjedi. Nitko ih ne može tužiti, ali i ako ih netko tuži, kakva vajda kad pravosuđe ne funkcionira. S druge strane, i kada bi pravosuđe funkcioniralo, ta velika poduzeća bi bankrotirala.

Zašto se takvima ne daje kredit?

Kredit ne može pomoći, jer kredit se već od sljedećeg mjeseca treba započeti otplaćivati, i kamata i glavnica. Za tako kratko vrijeme ne može se ništa učiniti. Dokapitalizacijom se dobija tzv. operativni novčani kapital, pa se ne mora odmah vraćati, već se isplaćuje dividenda vlasniku kapitala na koncu godine, vlasniku koji bi u tom slučaju bio država. U tako dobivenom vremenu, takva poduzeća postala bi mješovito vlasništvo, privatno i državno, a država kao praktični davatelj novca bila bi dio nadzornog odbora i pratila korištenje tako stečenog novca. Razlog za to je jednostavan – novac ne bi završio na isplatama „viškova profita“.

Ima li takvih iskustava drugdje u svijetu?

Da, to su učinili u SAD-u i tek sada to čini EU. Ja sam to za Hrvatsku predlagao još 2013. Smatrao sam da Hrvatska ne treba čekati da EU dođe do te spoznaje, pa onda to možda dopusti i onima koji nemaju euro kao nacionalnu valutu. Dakle, ovo su krupne opcije, kontrola novčane mase, točnije uvećanje novčane mase kroz dokapitalizaciju umjesto držanja zamrznutog tečaja. No, niti SDP-ova vlada, a niti HDZ-ova vlada nisu željeli odustati od makroekonomske politike utemeljene na valutnoj kaluzuli kune prema euru. Razlog je bio jednostavan, nisu imali ni znanja niti hrabrosti voditi hrvatsko gospodarstvo kao gospodarstvo suverene države. Držim kako je opcija zamrznutog tečaja potrošena u tom smislu što ne može donijeti poboljšanje, dapače Hrvatska već više godina gospodarski tone.

Smatrate li uvođenje eura kao moguće rješenje?

Ne, jer Hrvatska ne ispunjava kriterije za uvođenje eura koje je propisala Europska monterana banka. Unutar Unije generirano je nekakvo nesraspoloženje u odnosu na Hrvatsku, pa je teško očekivati nekakav geopolitički uvjetovan popust. Naprotiv, Hrvatska je realno sve dalje od uvođenja eura. To je isto kao kada bi se trčanje vezanih nogu ponudilo kao pobjednička opcija za sporije atletske trkače.

Na internetu je kružio vic da Boris Lalovac prvo pročita što je napisao Janjiček, pa tek onda donese odluku.

Ljudi malo pretjeruju. Iz mene progovora znanost i kada netko krene istim putem ispada da me imitira, što je zapravo slučaj. U Hrvatskoj imate mnoge druge ekonomske znalce, svjetske razine, potvrđene znanstvenike. Bivši ministar Boris Lalovac odlučio se prihvatiti “moj” prijedlog konverzije tečaja tek u listopadu prošle godine, a moja preporuka pojavila se već polovicom siječnja prošle godine. Mediji najavljuju novu pobjedu SDP-a i njegovih partnera, ali ne vidim mogućnosti da će aplicirati “moju” makroekonomsku viziju. Nemaju za to niti znanja niti hrabrosti.

Što će se onda dogoditi?

Hrvatska će nastaviti ekonomski tonuti, a ekonomija određuje sve, pa možemo očekivati opći pad, na svim razinama. Sve razine života i sve znanstvene discipline su uvezane, pa me jako brine nedopustivo jak demografski pad. Bez kvalitetne demografske politike teško ćemo preokrenuti negativne trendove. Kako osigurati rast u svakom pogledu, pa i uz nekakvo očekivanje da iseljavanje neće trajati beskonačno? Nastupit će neslužbena ograničenja za Hrvate, a tada se frustracije neće moći izliječiti s autobusnom kartom za Njemačku ili za neku drugu snažniju članicu EU-a, ili novim egzodusom preko Bare. Naša tragična iskustva iz povijesti govore nam što će se tada dogoditi.

Prijeti li stoga Hrvatskoj bankrot ili scenarij sličan grčkom?

Da, rekao bih da je Hrvatska samo korak od bankrota i više koraka od uspostave financijske stabilnosti. Vlada Tihomira Oreškovića uživala je povjerenje međunarodnih financijskih čimbenika i s njegovom vladom Hrvatska je imala šansu uspostaviti financijsku stabilnost. Eventualni dolazak Milanovića na vlast nakon izbora, Hrvatsku sigurno vodi u bankrot 2017 godine. Naime, Milanovića i njegovu vladu međunarodni financijski čimbenici smatraju krivim i odgovornim za dramatično pogoršanje financijskog stanja u Hrvatskoj za protekle četiri godine. S obzirom da Hrvatska ima svoju nacionalnu valutu kunu, Europska unija to koristi da bude puno rigoroznija prema Hrvatskoj, nego prema Grčkoj. Bit će čupavo.

 

Naši iseljenici imaju novac, ali strahuju…

Hrvati su u crvenom, pa se boje svake privatizacije? Tko je kupac, tko ima novce?

Kaže se da je kapital novi bitak. Dodao bih da je to bitak bez duše. A dušu imaju mnogi naši iseljenici, potencijalni investitori. Oni će dati, ali kao što je na Ekonomskom forumu HSP-a naglasio Vinko Vukadin, trebamo dopustiti da zarade, svuda pa i u Hrvatskoj. Slično je govorio i Mate Bekavac. Naše dobrostojeće ljude u dijaspori brine mogućnost da će se u Hrvatskoj zbog naslijeđene komunističke zavisti pretvoriti iz dobrotvora u “klasnog neprijatelja”. Što se tiče potencijalnih domaćih kupaca, zar nije bolje da svoj kapital investiraju doma, nego da ga iznesu drugome?

 

Autor: Tvrtko Dolić/7 Dnevno/ 29. srpnja 2016.

ZADNJE VIJESTI