dnevno.hr
dnevno.hr

Akademik Pečarić o ‘Lijevom našom’: ‘Hodakova poruga, ironija, vic i sarkazam itekako su ubojito sredstvo!’

Autor: dnevno.hr

Čini mi se da će nam Zvonimir Hodak i ubuduće pisati s nostalgijom o hrvatskoj Hratskoj! Na radost svih nas!

Poznati odvjetnik i naš kolumnist Zvonimir Hodak predstavio je knjigu kolumni pod nazivom ”Lijevom našom” u prepunoj dvorani Vijenac – Nadbiskupskog pastoralnog instituta. Uz autora, knjigu su predstavili glumica Anja Šovagović, akademik Josip Pečarić, prof. dr. sc. Josip Jurčević.

Nakon što smo s profesorom Jurčevićem i samim Zvonimirom Hodakom razgovarali o knjizi, donosimo i govor akademika Pečarića s predstavljanja knjige kolumni:

“Kao što vidimo iz naslova, to je knjiga njegovih kolumni. Kolumne Hodak redovito objavljuje već pet godina na portalu dnevno.hr i u tjedniku 7Dnevno, a u knjizi je dan niz onih objavljenih u razdoblju od 13. siječnja 2014. do 11. siječnja 2016. Predgovor je napisao još jedan Josip za ovim stolom prof. dr. sc. Josip Jurčević koji je posebno naglasio činjenicu da Hodak i u životu govori onako kako i piše i u tome uživaju svi oni koji imaju tu sreću biti s njim u društvu. S obzirom da je Hodak jedan od najistaknutijih članova HNES-a i sam sam imao sreću upoznati takovog Hodaka. Kao što znate najčešći komentatori na hrvatskim portalima su najistaknutiji članovi HNES-a i Hodak i Jurčević, i Šeparović, Tomac, Olujić… Sam Hodak je toliko puno puta komentirao dnevna događanja na pozive s raznih portala i novina, da bi vjerojatno posebnu knjigu mogao objaviti samo s tim svojim komentarima.

Ali vratimo se njegovim kolumnama i ovoj knjizi. Moram priznati da mi svaki ponedjeljak počinje s Hodakom, tj. njegovom kolumnom na portalu. Sigurno se i on sjeća kako sam ga jednog ponedjeljka u panici zvao jer njegove kolumne nije bilo do 11 h. Očiti pokazatelj teške ovisnosti, zar ne? Siguran sam da i mnogima od vas njegove kolumne znače tako puno pa ću ovdje pročitati jedan komentar s jednog portala dan povodom izlaska ove knjige:

„Zaista je g. Hodak, u vrijeme najveće komunjarske obijesti (2011.-2014.) bio melem na dušu hrvatsku ranjenu. Upravo tako: svaki ponedjeljak – hop na kolumnu, pa se malo nasmiješ, pa – usprkos njihovoj sili i vladavini osjetiš i vidiš da su toliko šuplji i bijedni-da ti je jasno da će im se sve raspršiti ko mjehurčić od pjene!“

Zapravo ovaj komentar pokazuje  kako je Hodak popunio jedan važan vid otpora silnicima koji nas često dovode do uvjerenja kako smo nemoćni išta učiniti za boljitak naše domovine, za naš ponos i dostojanstvo. A da je poruga, ironija, vic i sarkazam itekako ubojito sredstvo za to, zar ne? Na žalost moj dojam je da u Hrvatskoj malo ljudi to zna. Ispričat ću vam jedno moje iskustrvo s tim u svezi:

U vrijeme kada se predsjednika Tuđmana napadali da je s Miloševićem u Karađorđevu dijelio BiH nastala je moja priča „Dobar čovek Slobo“. Naime, kada bi netko napadao Predsjednika zbog te navodne podjele, odgovorio bih mu:

-Znači Vi tvrdite da je Slobodan Milošević dobar čovjek!

-Nisam to rekao!

-Ali to je istovjetno s tvrdnjom o podjeli BiH. Vi očito razgovor Tuđman-Milošević doživljavate ovako. Kaže Slobo Franji: „Znaš Franjo mi Ti imamo 2000 aviona, 3000 tenkova, 2000 teških topova,…. A vi ono imate ona dva kamiona kalašnjikova koje ste nedavno prošvercali preko Mađarske, nekoliko stotina minobacača. Imate i ono grozno oklopno vozilo iz Splita. Ali Franjo bre, ja sam Ti dobar čovek. Evo ruke – pola Bosne meni pola Tebi!

Učinak je bio razoran pa sam to pokušao i objaviti u Hrvatskom slovu i nisam uspio. Prvi put sam objavio u „Spremnosti“ iz Sydney-a 1999., a u Hrvatskoj tek 2000. Naravno u Hrvatskom slovu, gdje sam je već objavljivao nekoliko puta. I ne samo u Slovu.

S pojavom tekstova Zvonimira Hodaka je popunjena jedna velika praznina u hrvatskoj publicistici, ali na nezgodan način. On je doslovno popunio tu prazninu jer se sada nitko neće tako lako upustiti u takovu vrstu pisanja svjestan da će ga uspoređivati s Hodakom. A tko bi poželio tako nešto?

Ovim predstavljanjem svoje knjige Hodak je, vjerovali ili ne, pokazao i svoju racionalnost. Vi vidite da je nas trojica ovdje, a on je zamislio nas četiri. Naime, Hodak zna da ja u svojim tekstovima volim citirati još jednog sjajnog hrvatskog kolumnistu g. Marka Ljubića. I eto, igrom slučaja, Marko Ljubić je objavio sjajan prikaz ove knjige Sa Zvonimirom Hodakom putevima “Lijeve naše”  na portalu narod.hr

Evo nekoliko misli g. Ljubića:

Njegova knjiga kolumni je knjiga pripovijetki, snažnih, netipičnih utoliko važnih, pripovijetki koje, kako su godinama otvarale svaki radni tjedan ranojutarnjim čitanjem i relaksacijom mnogima, a mnogima i gorkom mukom i nevoljom, ovisno o tome kako se tko u tome prepoznavao i snalazio, ovisno i o intelektualnim mogućnostima projekcije tako običnih poruka na svoju svakodnevnicu, zapravo danas u njegovoj knjizi „Lijevom našom“ nude sustavniji pristup i nužno nameću čitav niz pitanja svakome od nas. Tko hoće i zna, naravno.

Hodak kakav jest na taj način je otišao i od – ponedjeljka, pretvarajući ga u cijeli tjedan svakome tko uživa u njegovim rečenicama, prispodobama, ironiji, vicu i sarkazmu.

(…)

On refleksom sjajnog intelektualca ne pridaje gotovo nimalo značaja svakodnevnim prolaznicima u politici, tipovima s margina pristojnoga društva i koliko toliko pristojnih vrednota, tu i tamo će čisto da u svojim kronikama prethodnoga tjedna ostavi jasan znak ili uporište o realnom vremenskom trenutku, spomenuti nesretnike, naročio progresivce iza kojih stupaju trupe antifa u javnosti i po zagrebačkim ulicama. Iz priče u priču, iz kolumne u kolumnu Hodak nasilnicima ponavlja da su progresivci, nadriknjiževnicima da su književne veličine, antifa feministkinjama da su ženstvene ističući snažnom ironijom njhove primitivne ispade i svodeći ih na karikature a ne na žene, polunovinarima će priznati gigantizam njhove misli i dijela, budalama će pripisati svu pamet svijeta zadajući im nužnost pronalaženja kakve podrumine za smještaj tolikoga znanja, a sebi i svojim čitateljima, zapravo već pokretu, jednostavno prisvojiti ognjište, dom, tradiciju. I grijati srca i um.

I Ljubić, slično Jurčeviću posebno komentira Hodakov pojam „Žikina dinanstija“. Naime Jurčević u svom Predgovoru kaže kako ga „Hodak često koristi kao naziv moćnog društvenog sloja koji je fatalistički zarobljenik jednoumne jugokomunističke paradigme – sadržajniji je i jasniji od svih opisa i nabrajanja koje za istu skupinu koriste društvene znanosti“.

Mene posebno obraduje kada Hodak piše o zečevima iz jednostavnog razloga što i ja često parafraziram poznatu Miloševićevu izjavu od 14. kolovoza 1995., dakle tjedan dana poslije „Oluje“. Napisao sam i knjigu s naslovom „Hrvatski genocid: Napravili zečeve od Srba“. Prije Kazala stavio sam Hodakove riječi:

DOMOVINSKI RAT

Fašisti te napadnu, okupiraju, razore, poubijaju mnoštvo ljudi, a kad od njih napokon učiniš zečeve, oni te proglase fašistom!

Uz ovo spomenimo da za današnju srpsku vlast bivši predsjednik Srbije Boris Tadić kaže da vodi makijavelističku pa i nacističku politiku.

Kaže mi kolega kako su ga Tadićeve riječi podsjetile na moje, dakle i Hodakove, tvrdnje. Još 1987. godine bio sam šokiran koliko ljudi u Hrvatskoj nisu bili svjesni rastućeg fašizma u Srbiji. Ni pred rat mnogi nisu bili svjesni, Tako sam u to vrijeme na jednoj tribini o Hrvatima u drugim republikama tadašnje države u HIC-u bio iznenađem velikim pljeskom prepune dvorane predstavniku Hrvata iz Slovenije koji je uvjeravao naše Janjevce da trebaju ostati živjeti na svojim ognjištima u takovoj Srbiji. Rekao sam im da ću polemizirati s njihovim pljeskom:

„Zamislite da su sada tredesete godine i da smo Židovi u Njemačkoj. Istim riječima kolega vas uvjerava da ostanete živjeti ovdje. Što mislite koliko će vas za 10 godina biti živih?“

Samo je jedan od nazočnih dva puta udario dlanom o dlan i potom tajac.

A danas mi u Hrvatskoj vidimo da su se fašističkom agresoru u takovim optužbama pridružili „hrvatski“ ljevičari. Nedavno je Hodak i njih uključio u gornju definiciju poručivši im:

„Oluja će vas pratiti do kraja života u vašim zečjim dušama.“

Istina, mnogo ranije je Hodak ukazao na fašistički karakter tzv. hrvatskih antifašista navodeći riječi Winstoni Churchilla:

„Fašisti će u budućnosti sebe nazivati antifašistima.“

Zapravo nije ni važno je li Churchill autor ovih riječi ili nije. One doista sjajno opisuju tzv. hrvatske antifašiste koji su otvoreno ili prikriveno bili uz velikosrpsku fašističku agresiju na Hrvatsku, pa će ih „Oluja“ doista pratiti do kraja njihovih života u njihovim zečjim dušama, zar ne?

Zanimljivo je da sam i u ponedjeljak čekao na Hodakovu kolumnu. Valjda zbog izbora, koje Hodak komentira:

Izbori su prošli. Za HDZ dobro, za ljevicu loše, a za duboko podijeljenu Hrvatsku još lošije.

Čini mi sa da nam on samo najavljuje kako ćemo itekako i ubuduće čekati na njegove kolumne bez obzira što nam se smiješi „Europska Hrvatska“.

Ili upravo zbog toga. Sjetimo se riječi bivšeg francuskog vojnog biskupa Michela Dubosta, na međunarodnom vojnom hodočašću u Lourdesu, kada je rekao da se divi nama Hrvatima, jer imaju nešto što sve više nestaje, imamo vrijednosti koje se u Europi gube, a bez kojih ona ne može živjeti. Čini mi se da će nam Zvonimir Hodak i ubuduće pisati s nostalgijom o hrvatskoj Hratskoj! Na radost svih nas!

HVALA!

Autor: dnevno.hr

VEZANE VIJESTI

ZADNJE VIJESTI