Goran Kovacic/PIXSELL

Što Predsjednica slavi u intervjuu Jeleni Lovrić: ‘Krvavi majski bljesak’, pravoslavni Uskrs ili ismijava svoje birače?

Autor: Marko Ljubić

Svaki predsjednik ili predsjednica s pravom poziva na zajedništvo naroda i valjda svih društvenih sastavnica oko temeljnih nacionalnih ciljeva. Da drugačije govore, ne bi bili ni razumni, ni normalni, ni odgovorni.

Za današnji detektor ponuđeno je nekoliko događaja koje se ne mogu zanemariti. Obljetnica je jedne od najvažnijih vojnih pobjeda hrvatskog naroda, koja, kao poveliki broj takvih pobjeda, nije završila u tuđoj trofejnoj sobi, jer je izrodila – slobodnu hrvatsku državu. Praznik je rada. Predsjednica Republike je, nakon eskalacije novih-starih sukoba oko događaja iz hrvatske prošlosti, dala veliki intervju Jutarnjem listu i to Jeleni Lovrić, pravoslavni je Uskrs, a ulazimo u tjedne prisjećanja na teško stradanje hrvatskog naroda na Križnom putu.

Svi ovi događaji iako naizgled imaju različite odjeke, različita izvorišta i specifičnu interesnu uvjetovanost mogu se opet, i opet i po tko zna koji put samo i jedino svesti na temeljni problem – odnos prema temeljnim vrednotama.

Evo zašto.

Svaki predsjednik ili predsjednica s pravom poziva na zajedništvo naroda i valjda svih društvenih sastavnica oko temeljnih nacionalnih ciljeva. Da drugačije govore, ne bi bili ni razumni, ni normalni, ni odgovorni.

Međutim nigdje ni jedan predsjednik ili predsjednica ne poziva svoj narod na jedinstvo i zajedništvo sa zlom i onima koji ga žele uništiti.

Pogledajmo malo društvene sadržaje koje Predsjednica poziva na jedinstvo.

Bi li smjelo biti snažnijeg i opipljivijeg nacionalnog zajedništva od proslave jedne od najvažnijih nacionalnih pobjeda, koja je izravno označila uvod u konačnu vojnu pobjedu nad neprijateljem i u konačno oslobođenje zemlje od okupacije?




Nigdje u svijetu ne bi.

Evo što donose službene hrvatske novine, koje financira hrvatska država, koje izlaze u Zagrebu, stotinjak metara ispod sjedišta hrvatske države, koje predstavljaju zastupnici u hrvatskom Saboru, a koje se ne zovu – hrvatske.

Govorim o „Novostima“.




Ovako te novine i njen nakladnik obilježavaju veliku hrvatsku pobjedu.

Naslov je –„Krvavi majski bljesak“!

Ovako počinje priča.

„Bilo je rano jutro 1. maja 1995: djeca su još spavala kada su u selo upali hrvatski vojnici i započeli dvodnevnu vojno-redarstvenu akciju ‘Bljesak’. Toga kobnog jutra prvi je ubijen Željko Dićko. Kako je čija kuća dolazila na red, tako su njezini ukućani stradavali, uglavnom od noža ili metka u potiljak. Ugašeno je tada sedam života…. Pobijeni su i nemoćni starci. Krvava priča o stradanju samo je jedna od niza onih koje su se dogodile za trajanja te vojne akcije u svibnju 1995. godine. Više od stotinu civila koji su se mostom preko Save pokušavali domoći susjedne Bosanske Gradiške pobijeno je u izbjegličkoj koloni, na paklenoj cesti…; na neizvjesnom putu spašavanja života sustizale su ih avionske bombe, maljutke, topovske granate i snajperski meci“.

Pa dalje.

„Vidio sam vozila iz kojih su provirivali dijelovi ljudskog tijela, ali se jauci nisu čuli, pa sam zaključio da su svi stradali. I pored traktora je bio par mrtvaca, a na njemu vozač, isto mrtav. Bio je civil i na sebi je imao kožnu jaknu. … no čuo sam kako je nekom vojniku kazao: „Nemoj me ubiti.“ Tada je odjeknuo pucanj, a s njim je zamuknuo i Ilijin glas. Po cesti je bilo razbacano najmanje 15 do 20 tijela“.

Pa novinarka poentira.

„Oni koji su nakon tog pokolja još danima pristizali govorili su o tome kako hrvatski vojnici noću bagerima sakupljaju tijela, pale ih i zakopavaju rovokopačima, nakon čega bi ispirali cestu. Velik broj pravoslavnih crkvi i imanja je opustošen i uništen. Bilo je zarobljeno oko 1450 pripadnika vojske tzv. Srpske Krajine, među kojima su mnogi kasnije osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne radi ratnih zločina; nekoliko desetina zarobljenika prošlo je i specijalnu torturu u zloglasnoj splitskoj Lori…“

Kad ovo čovjek čita, nužno se nameće usporedba hrvatske vosjke s ISIL-om, Boko Haramom i najkrvoločnijim skupinama koje danas vidimo na televizijskim ekranima.

Ukratko strahota.

Ali, da vidmo tko stoji iza ovih „činjenica“ i koje izvore „Novosti“ koriste za ovu čestitku hrvatskom narodu povodom proslave osloboditeljske operacije Bljesak, povodom Praznika rada i za pravoslavni Uskrs.

Izrazito je neprijateljski, ružno i prljavo, osloboditeljsku akciju HV nazvati – „krvavim majskim bljeskom“. Krvav jest bio, ali bez krvi upravo ljudi koji čine kadrovsku strtukturu nakladnika „Novosti“, ne bi prestali raditi zlo koje su činili od početka 1991. godine na okupiranom području Zapadne Slavonije.

Upravo osnivači i nakladnici Novosti su s tih područja protjerali sve Hrvate i ne Srbe, počinili zastrašujuće zločine, sravnili sve katoličke i ostale nepravoslavne crkve, vjerske objekte, opljačkali sve što se moglo opljačkati i izrugivali se cijelom civiliziranom svijetu.

Dakle, Bljesak je morao biti krvav jer ti ljudi nisu ni na kakav način htjeli prestati biti – zločinci.

Izvori koje službena manjinska novina srpske zajednice koristi su nekolicina nepoznatih pripadnika srpke zajednice o kojima nitko ne zna ništa, koliko su vjerodostojni, lažu li, postoje li? Ljudi koji su sudjelovali u zločinima ili mirno promatrali ubijanje, progone, rušenja i zločine koje su činile njihove vlasti na tuđem okupiranom prostoru.

Nigdje niti jednoga jedinoga argumenta za potvrdu tih izvora – nema.

Obratite pozornost na riječi koje „Novosti“ koriste: „krvavi“, „pokolj“, „nož i metak u potiljak“, „provirivali dijelovi ljudskih tijela“, „civil s kožnom jaknom“, „bageri skupljaju tijela“, „mnogi kasnije osuđeni“, „zloglasna Lora“, „nemoj me ubiti“, „pucanj“, „pravoslavne crkve opoustošene i uništene“.

Tko je primjera radi Loru učinio „zloglasnom“?

Pa, između ostalih – Jelena Lovrić, sugovornica naše Predsjednice.

Kako?

Višegodišnjim ponavljanjem dojmova, laži, krivotvorina, upravo ovakvih kao u „Novostima“. Konačno, uvijek je zarobljeništvo neugodno i teško, zatvori zloglasni, smrt i rat krvavi.

A kakvi bi trebali biti?

Rat o kojemu govorimo nije pao s Marsa, niti je „tragičan događaj“ kako ga recimo naziva Jokić, voditelj kurikularne reforme, niti je „bezumlje“ kako ga naziva Pupovac.

Niti je građanski kao ga naziva vođa ljevice Milanović.

Ovaj rat ima svoje ime.

Zašto Jelena Lovrić nikada, zašto „Novosti“ baš nikada nisu naveli kao elementarnu činjenicu da je Srbija uz potporu većine Srba ciljano, politički, svjesno i planirano izazvala rat s namjerom oteti tuđe, uništiti, prognati, ubiti?

I da je hrvatski narod mogao izbjeći taj rat samo – odričući se svoje slobode.

To nije moj stav, to je stav UN-a, to je stav ICJ.

Predsjednica poručuje da se „zna tko izaziva“, „tko potiče“, tko ovo, tko ono.

Naravno da se zna.

Samo, riječi i saznanja postaju službena državna politika i društveno pravilo tek ako su ih jasno izgovorili najviši ovlašteni državni dužnosnici.

Dakle, iako se sve zna, nužno je reći – tko, što, gdje, kad i kako?

Sve drugo je blagoslov ovome što rade „Novosti“.

Zatim taj list koristi kao izvor „Veritas“ koji vodi certificirani međunarodni lažov i propagandist, bivši visoki dužnosnik okupacijske i zločinačke paradržave, Srbin Savo Štrbac.

Treba li objašanjenje?

Hrvatski povjesničar Ante Nazor čije su argumente i dokumente najvišom ocjenom ocjenili i najviši međunarodni pravosudni organi, kao recimo ICJ koji je napad na Hrvatsku, okupaciju i zločine počinjene tjekom napada i okupacije jasno okvalificirao kao genocidne radnje u cilju stvaranje proširenih srpskih državnih granica, navodi na temelju znanstvenog istraživanja i rada svoga kolege Ivana Brigovića, potpuno suprotne činjenice.

Činjenice!

Ne laži, besramne klevete i otvorenu mržnju kao „Novosti“.

„Primjerice, u knjizi Balkan Battlegrounds, svojevrsnoj raščlambi ratnih događaja na području bivše Jugoslavije koju je priredila CIA, u komentaru događaja u „Bljesku“ piše da je (s obzirom na težinu napada na Zagreb i žrtve toga napada, op. a..) „predsjednik Tuđman pokazao neuobičajenu suzdržanost i nije naredio napade iz osvete na Srbe.“

Američki veleposlanik u RH Peter Galbraith je tragom međunarodnih optužbi iz Srbije, 8. svibnja 1995. posjetio Jasenovac, vidjevši pritom razrušenu katoličku i čitavu pravoslavnu crkvu i o tome izvjestio međunarodnu javnost.

Ukratko, baš sve pšto je Srbija i Srbi u Hrvatskoj uz golemu pomoć antifa objavila u Hrvatskoj, Srbiji, u svijetu je bilo laž ili golemo preuveličavanje, konstrukcija i podvala.

O tome posotje i objavljeni su tisuće dokaza.

Ali, ništa to ne vrijedi. Niti Pupovčeve Srbe i njihove pomagače na antifa ljevici to obavezuje. Laganje, varanje, prljavština, podvala i kleveta hrvatskog naroda, vojske, države te izravnih i konkretnih osoba smatra se slobodom mišljenja, manjinskim pravom, antifašizmom i ukratko- legalnom politikom.

Da se vratimo Predsjednici.

Kako ona misli ostvariti nekakvo zajedništvo između činjenica i istina, višestruko doživljenih, dokumentiranih, međunarodno certificiranim na najvišim mogućim svjetskim institucijama i teških laži, zločestoće, prljavština?

Problem je to što su ove laži, krivotvorine, prljavštine, trajne podvale, nasrtaje, mržnju i neprijateljstva godinama, još od prvih progona 1991. godine javno stvarali i promovirali Predsjedničina sugovornica Jelena Lovrić i potpuno isti ljudi s navodnog lijevog političkog spektra. A s druge strane stoji – istina i suverenistička Hrvatska koja je izabrala tu Predsjednicu nasuprot svih tih struktura.

Jednostavno radi se o sukobu u kojemu je jedina dodirna točka dviju strana – nestanak i uništenje one druge.

Čovjek se mora radi očuvanja zdravog razuma i kolike tolike obične ljudske časti pitati – Predsjednice, što to mi danas slavimo?

Tko smo to mi Predsjednice?

Oni koji veličaju progon, smrt, ubijanje i zločin nad hrvatskim narodom ili smo mi – hrvatski narod.

„Mi“ znademo taj odgovor, ali – predsjednica Republike ga mora javno izreći, ako je potrebno i svaki dan dok su živi i postoje – oni drugi. A tu joj neće pomoći Jelena Lovrić, jer je njena publika, a lako je vidjeti ispod teksta, Predsjednicu počastila najtežim uvredama i mržnjom kakvu je moguće zamisliti.

Jer Jelena Lovrić i publika koju je ona formirala – nikada nisu imali iluzija.

Oni su točno znali oduvijek što im je cilj i što nisu.

Kao i Pupovčevi Srbi i njihove „Novosti“.

Dakle, što nas to ujedinjuje?

Autor:Marko Ljubić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.