Photo: Patrik Macek/PIXSELL

Podolnjak je kratkim manifestom odgovorio na sva pitanja o MOST-u i smjeni Karamarka!

Autor: Marko Ljubić

Podolnjakova izjava ukazuje da su iza svega stvarni anarhističko-revolucionarni i negativistički motivi jedne skupine koja nema riješenje, ali zna ili misli da zna – tko je kriv za sve.

Već sam analizirao na temelju dostupnih podataka i jasnih činjenica a ne preko parapolitičkih i paraobavještajnih spinova, moguće razloge Bože Petrova i njegovih kolega za pokretanjem pitanja nepovjerenja hrvatskoj Vladi u kojoj oni sudjeluju. Jer, da se ne pravimo budale, jasno je kao dan da je zahtjev za smjenom potpredsjednika Karamarka zapravo zaobilazni i nedorečeni zahtjev za nepovjerenjem ovakvoj Vladi.

Sve bi to bilo normalno, uredno, demokratski i civilizirano da je bilo što od toga. Ali nije.

Razlog?

Fali ključni razlog, element, argument, ključna pozicija koja neće ljudima dopustiti milijune špekulacija i izložiti ih kao i tisuće puta do sada svrstavanju u navijačke armije koje se vode pripadnošću, bliskošću, srcem a ne razumom. Upravo u ovakvoj izrazito radikalnoj i nabrijanoj atmosferi u Hrvatskoj, koja se proizvodi godinama, to je vrlo, vrlo opasno tlo za – stvaranje navijačkih armija. A bojim se da je do toga samo milimetar.

Podolnjakova izjava ukazuje da su iza svega stvarni anarhističko-revolucionarni i negativistički motivi jedne skupine koja nema riješenje, ali zna ili misli da zna – tko je kriv za sve.

Pa misle da su oni pozvani uništiti krivce i sve ono što simboliziraju. To je glavno obilježje tisuća sličnih skupina tijekom Dvadesetog stoljeća, koje su znale zapaliti nevjerojatne i epohalne požare, uvijek razorne po civilizaciju. Svi mi koji smo tražili integrativnu nit funkcioniranja Mosta, dobili smo više nego jasan odgovor od – profesora Podolnjaka.

Problem je kada profesor ustavnog prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu, Robert Podolnjak, koji bi po definiciji morao biti glas razuma i uzoritosti racionalnog zaključivanja ili mišljenja, zbog akademskog statusa, kaže ovo: „ Još sam pod dojmom iznimne važnosti jučerašnje odluke. Radi se o odluci koja je od najvećeg političkog značenja, jer vodi razrješenju čelnika najvažnije stranke parlamentarne većine, a time potencijalno do pada vlade i prijevremenih parlamentarnih izbora. Nikada u dosadašnjih četvrt stoljeća hrvatskog parlamentarizma nije se dogodilo da bi opozicija uz potporu dijela zastupnika parlamentarne većine izglasala smjenu jednog od lidera vlade (formalno samo druge osobe u vladi), koji je predsjednik najveće vladine stranke“.




Sadržaj ove poruke je golemi problem za Hrvatsku i izravna definicija realnosti koja će umjesto razuma događaje prepustiti srcu, emocijama, kaosu, a onda bi mnogi morali razmisliti o svemu, a prije svega o tome – može li požar njih zahvatiti.

U Podolnjakovoj izjavi se vidi baš sve što su desetine ljudi pokušavali odgonetnuti od nastanka fenomena Most.

Jasno je što ih je okupilo, jasno je zašto ništa ne smije valjati zadnjih dvadeset i pet godina, kao što je jasna platforma s koje su polazili u promociju zahtjeva za – tripartitnom vladom. Sve kao dan. Sve je rekao Podolnjak.




Jer, za sve to što su tražili nužno je bilo poništiti osobnost, obilježja, kvalifikacije i SDP-a i HDZ-a, svega prije njih, kako bi se iz toga ništavila i praznine počeo graditi potpuno novi svijet.

Most je zbog toga upravo danas ekstremno opasna skupina, pa i zbog toga što uz njega Hrvatskom niču sve srodnije ideje s lijeve strane. Uz već postojeći ‘Živi zid’, razne radničke fronte, plenume, pa uz postojeću razornu antifu to postaje kritična količina baruta. A vrućine stigle. Nije nikakvo ohrabrenje što nema sličnog militantnog i zapaljivog odgovora s desne strane, jer – samo je pitanje dana kad će ga biti, utoliko više što nitko u ovome trenutku nema nacionalni kredibilitet – preuzeti vodstvo na desnici. A na desnici neće anarhizam biti nit vodilja, već nacionalna revolucija.

A bez vodstva je kaos neizbježan.

Ima li u ovim riječima nekakve prijetnje, nekakve zloguke najave?

Onaj tko misli da se ovakva odluka Podolnjaka i kolega može izuzeti i apstrahirati iz jučerašnje slike s trga Maršala Tita, gdje par stotina tipova mašu jugoslavenskom zastavom i doslovno mole za reakciju ljudi tankih živaca, a ti je sve više i više, je – neodgovoran i nerazuman. Ili želi kaos s teškim posljedicama.

To je povijesni poučak, a vrijedi za sve narode i društvene zajednice.

Znači li to da se Karamarka ne smije smjenjivati zbog takvih okolnosti?

Ma nikako.

To samo znači da razlozi zbog kojih ga treba smijeniti moraju biti – jasni kao dan. I nepodložni špekulacijama.

Vidljivo je da profesor ustavnog prava, dakle abecede državnosti svoga naroda i društvenih pravila u kojima živi i radi, potpuno zanemaruju trenutak u kojemu se odvija život i realnost zemlje o kojoj s mjesta potpredsjednika Sabora – odlučuje.

Pazite što čovjek kaže. Odluci koja vodi „razrješenju čelnika najvažnije stranke parlamentarne većine, a time potencijalno i Vlade do prijevremenih izbora“ on daje „iznimnu političku važnost“ i najveći politički značaj“. Razlog za takav javni stav Profesora je to što se „nikada u dosadašnjih četvrt stoljeća hrvatskog parlamentarizma nije dogodilo da bi opozicija uz potporu dijela zastupnika parlamentarne većine izglasala smjenu jednog od lidera Vlade“.

Ja ne mogu razumjeti, razumije li Podolnjak što je stvarno s ovim rekao?

Ovo je klasičan anarhističko-revolucionarni manifest!

Dakle, oni drže da je ključni problem Republike Hrvatske u ovome trenutku – pretjerano robovanje autoritetu. Tko je pažljivo slijedio izjave lidera mosta Petrova u zadnjih sedam – osam mjeseci i nekolicine ljudi oko njega, jasno je da je ovo idejna podloga za stav da ništa prije njih u Hrvatskoj – ne vrijedi.

A to je u svim okolnostima anarhistička platforma, rušilačka i revolucionarna ideja, koja zahtjeva bespogovornu avangardističku potporu i – nekritičnost. To je izuzetno opasan pristup problemima, a pogotovo eksplozivan u današnjoj Hrvatskoj, u kojoj bjesni otvoreni rat antihrvatskih snaga protiv samih temelja nacionalne opstojnosti.

I kada su milijune iskrica upaljene i mogu eskalirati.

Smjena potpredsjednika Vlade bi bila edukativna poruka da je razlog jasan i potpuno prihvatljiv. Ali, kako je jedini do sada krimen čovjeka koga su oni odlučili smijeniti to što je „lider najvažnije parlamentarne stranke koja čini većinu“, onda je to intelektualna, politička, osobna i ukupno društvena katastrofa za svakoga, a pogotovo za profesora ustavnog prava.

U političkom smislu zakašnjela najmanje dva, tri stoljeća.

Bio Karamarko lopov ili ne bio, bio odgovoran za nešto ili ne, profesor Podolnjak nije ni pokušao zatražiti kompletnu i cjeloviti istragu, pa ni u okviru ingerencija koje ima u Saboru. Nije ovdje bitno što to Karamarko nije pokrenuo iako je morao, nije problem ni to što je to s prijezirom odbio Milanović, vođa oporbe u Saboru, iako bi to bilo ponašanje demokratske oporbe.

Ali oporba i ne mora imati svima prihvatljive argumente, jer je prirodno da ona rušeći suparnika, nastoji preuzeti upravljanje državom. Mređutim, partner u vlasti mora imati jake, vrlo jake argumente za – rušenje svoje Vlade.

Upravo ih je Podolnjak iznio javno i time odgovorio na najvažnija pitanja o fenomenu Most.

Problem je to što je nositelj vladajuće koalicije, potpredsjednik Sabora i profesor ustavnog prava, odlučio proglasiti indicije bez konkretnih uporišta, „političkom odgovornošću“ i zbog toga napraviti presedan te podučiti hrvatski narod o tome što se smije. A politička odgovornost počiva na njihovom dojmu da jednome čovjeku ne mogu – vjerovati. I točka.

Temeljna vrijednost prema onome što je Podolnjak istaknuo u njihovoj inicijativi je – pokazati da se smije sve i da oni imaju petlje.

Nije loše da se ljudima pošalje poruka da treba imati petlje.

Ali, sve se nikada ne smije.

Samo petlja bez oslonca na razum je – prvorazredni idiotizam, neodgovornost, zbog koje se na osobnoj razini ide psihijatru. Podolnjakova edukacija je utemeljena na opasnim i krivim nakanama i s potencijalno nesagledivim posljedicama. To je vrijednosno jednako polazište Che Guevarinom da je smaknuće jednoga, stotina, tisuća ljudi opravdano ako je u funkciji – revolucije i apstraktnog blagostanja. Uvijek je međutim problem kod takvih ideja da njihovi nositelji polaze od pozicije da oni isključivo odlučuju o tome što je dobro, a što zlo, tko je dobar tko je zao, i, što se smije, a što ne smije. Recipročno tome koliko oni neograničeno smiju, ostatak koji nije njihov smije sve – manje. Do ništa!

I, uvijek izazovu – katastrofalne posljedice takvim društvenim i političkim stavom.

To je poruka koju mjesecima slušamo da ništa prije njih nije bilo dobro i da će oni, da su oni pozvani i očito je izabrani, promjeniti sve. Na toj ideji nastala je priča o reformama.

I, sad, čitajući riječi profesora Podolnjaka, posve je jasno zašto je Most morao nastati u provinciji, jer su sve ovakve ideje u povijesti tipično nastajale i bujale na periferiji događaja i društava.

U čemu je problem s njihovim reformama? U tome što jednostavno takvih reformi nema, niti su moguće. One su revolucija sama po sebi.

Zbog toga je potpuno jasno da je politička inicijativa koju zastupaju Podolnjak i njegove kolege prije svega usmjerena protiv razuma i društvene odgovornosti, presedan zbog presedana i najmanje usmjerena protiv samoga Karamarka, iako je slučajno pošla od njega.

A požar koji prijeti u realnim okolnostima? Ha, ugasit će ga netko, a, ako i izgori sve, pa, napravit ćemo „stariji Dubrovnik“.

Poznato?

Autor:Marko Ljubić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.