Zarko Basic/PIXSELL

OPASNE IGRE: Jurlina Alibegović i Orepić ‘reformiraju’ Hrvatsku kao Irinej u poslanici!

Autor: Marko Ljubić

Zašto Jurlina Alibegović nije iskoristila susret svih hrvatskih župana kod predsjednice Republike i iznijela pred njima, kad ju je već Predsjednica pozvala, nalaze svojih studija i analiza, kao ozbiljne argumente? Odbila je. Poslala je nižerangiranog dužnosnika.

Iako se danas javnost potpuno usmjerava na ministricu Dubravku Jurlinu Alibegović kao nositelja reformi lokalne i javne uprave, tu nakanu valja svakako staviti u predizborni kontekst političkih najava Mosta. Jer, tada je Most inzistirao na radikalnoj reformi državne, javne i lokalne uprave.

Reforme, k’o reforme, rekli bismo, da nema niza nelogičnosti, kontradiktornosti u koracima i ozbiljnih povoda za sumnju u utemeljenost razloga, ali i u kompetencije zagovornika i provoditelja, pogotovo kada se radi o žili kucavici – hrvatske države.

Jer, javna, regionalna i lokalna uprava je – to.

Idemo vidjeti razvoj projekta.

Most misli da je ovakvo stanje neodrživo, a to Petrov govori već godinu dana. Nikada nije rekao odakle mu elementi za tako kategoričko stajalište. Na temelju dvogodišnjeg upravljanja Metkovićem? Zanimljivo, to misli i ponajveći broj ljudi u Hrvatskoj, ali razlika između odgovornih političara koji donose odluke i običnih ljudi koji većinom misle na temelju dostupnih informacija, jest u tome – što političar javno smije misliti na temelju potpunog sagledavanja većine relevantnih činjenica.

Političar na državnoj funkciji ima sve instrumente doći do utemeljenog mišljenja, običan čovjek nema.

Nemam ni ja, ali znam kako se ne smije pristupati tako esencijalnom problemu. To je usporedivo s liječenjem bolesti. Znamo kome i kada moramo otići. Dakle, je li uvjerljiv liječnik lošeg funkcioniranja države, aktualna ministrica Jurlina Alibegović?




Valja isticati da je ministrica stručnjakinja za javne financije.

Također treba istaknuti da je to samo jedan od relevantnih elemenata za analizu funkcioniranja i održivost javne i državne infrastrukture. Fokusirati se na radikalne promjene javne uprave, lokalne i regionalne uprave kao na ključni razlog neefikasnosti države ili neefikasno trošenje državnog novca jest neozbiljno. Jer svi gradovi i općine bez Zagreba ne mogu nanijeti ni deseti dio štete kao jedan ministar u ovakvom sustavu upravljanja državom. Pitanje nije dakle kako ukinuti ministarstvo da se spriječi dolazak lošega ministra, već kako spriječiti dolazak štetočine na ministarsko mjesto?

A to Most i ministrica, bojim se, ni ne pokušavaju razmisliti.




Valjda bi svrha i cilj najavljene reforme trebao biti vidljiv efekt, i to na simuliranim modelima koji se prirede i javno prezentiraju javnosti, kako bi ljudi znali što ih čeka za pet, deset ili dvadeset godina te kako će se ta nova organizacija odraziti i zbog čega na demografski, ekonomski, kulturni i politički razvoj zemlje.

Zemlje, ne neke općine bilo gdje.

Ministrica bi kao stručnjakinja morala imati takve odgovore jer bez toga nikakva promjena nije ni strateška, bar ona željena niti je – ozbiljna. Bez tih simulacija, točnih predviđanja i izračuna te ukupnih nacionalnih ciljeva, svaka, baš svaka reforma je – improvizacija, da ne kažem diletantizam opasnih razmjera.

A ovdje je opasnost utoliko veća jer se radi o najvažnijem elementu hrvatske države.

Kako je moguće pola godine uoči izbora najavaljivati nužnost radikalnih promjena, zatim „pronaći“ ministricu koja je već od ranije na temelju svojih analiza zaključila da bi Hrvatskoj odgovaralo između pet i sedam županija (zanimljivo, Dubravka Jurlina Alibegović sudjelovala je u tzv. Josipovićevu timu koji je uoči predsjedničkih izbora radio na pripremi reformskog paketa i ustavnih promjena) pa u jeku najavljenih reformi – objaviti da se u ministarstvu radi na temeljitim – analizama?

Kakvim?

Kako je moguće najavljivati promjene, sedam mjeseci kasnije raditi ozbiljnu analizu funkcioniranja sustava koji treba mijenjati? Znači li to da stručnjaci ne smiju zaključiti da nije problem u županijama ili broju općina i gradova?

Točno to znači.

Koje je profile stručnjaka angažirala ministrica za definiranje prijedloga reforme?

Može li to objaviti, da svi znamo?

Ima li u tim timovima, da se ne služimo Jokićevim forama o petsto stručnjaka, jedan jedini demograf, povjesničar, politolog, teoretičar države?

Nitko živ ne zna. A morali bi biti i oni, i to najbolji koji postoje ne samo u zemlji te niz drugih priznatih eskperata različitih profila. Bez njih analize Jurline Alibegović ne vrijede ništa više od zanimljivog materijala o kojemu se može razgovarati na nekom užem stručnom skupu.

U ponašanju Mosta uočljiva je i svojevrsna politička isključivost. Svaki prigovor na reforme o kojima govore, a koje nisu ni izbliza ni osmišljene, ni plod ozbiljnih i cjelovitih analiza, usmjeravaju na politikanstvo, koje se u svemu uklapa u njihovu priču kako ni SDP ni HDZ ne valjaju te da ništa prije njih nije valjalo.

Čak ako bismo mogli i to prihvatiti, to nije nikakvo jamstvo da oni – valjaju.

Analizirajući srodne države u EU, pa i one sasvim drugačije i po načinu uređenja i po veličini, vidljivo je da je priča o broju općina, gradova i županija iznimno labav argument. Zapravo nije nikakav.

Jer ima država, kao Njemačka recimo, u kojima još šira mreža općina, gradova i regija fenomenalno funkcionira, na jasnim, efikasnim i racionalnim standardima, a imamo Hrvatsku i dio tranzicijskih te mediteranskih zemalja, u kojima i vrlo mali i vrlo veliki broj općina, gradova i regija – jako loše ili jedva funkcionira.

Dakle, nije problem u – broju.

Problem je nešto sasvim drugo, a to drugo ministrica niti ne pokušava spomenuti.

U čemu je onda problem?

U funkcioniranju – politike.

A u tom segmentu ponajviše u načinu donošenja političkih i državnih odluka, uspostavljanju poželjnih standarda za upravljanje ljudskim resursima u politici i načinu nadzora nad političkim procesima.

Dok je, između ostaloga, podobnost, slučajnost, improvizacija i incidentnost standard za političku regrutaciju u Hrvatskoj, ili bilo gdje na svijetu, nema tog Boga koji će osmisliti državni poredak koji će dobro funkcionirati. Gordan Maras će jednostavno sve uništiti. To je bit stvari.

A nažalost upravo Most kao i Jurlina Alibegović su klasičan proizvod tih poremećenih standarda u hrvatskom društvu i politici. Posve su tipični, iako se grčevito bore prikazati drugačijima i misle da jesu drugačiji. Za to je najbolji dokaz način na koji pokušavaju provesti ovu navodnu reformu.

Recimo, iako je to njena nadležnost, ministrici, a da ne spominjem Petrova, nije ni palo na pamet da se upita utječe li na standarde u hrvatskoj politici, društvu, a time i u državi, negativno i na koji način, činjenica da više od tri četvrtine hrvatskoga naroda nikada, ponavljam – nikada, ne odlučuje o državnoj politici.

Državna infrastruktura se planira i definira na temelju niza vrlo integriranih elemenata, pri čemu su uz ekonomske i to dnevne, srednjoročne i one dugoročne, nužne i povijesne analize, socijalne, kulturološke, demografske i u konačnici sigurnosne sa stajališta samoodrživosti zajedništva nacije i nacionalne države.

Petrov bi trebao znati da je u Metkoviću početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća bilo moguće opredijeliti se kao Neretvljanin, da je tako bilo i u Istri, Dalmaciji, Dubrovniku ili Slavoniji. A to bi pametnom čovjeku koji odlučuje o sudbini nacionalne države koja još nije uopće na čvrstim temeljima i stabilnim nogama, moralo – zvoniti na oprez.

Zašto Jurlina Alibegović nije iskoristila susret svih hrvatskih župana kod predsjednice Republike i iznijela pred njima, kad ju je već Predsjednica pozvala, nalaze svojih studija i analiza, kao ozbiljne argumente?

Odbila je.

Poslala je nižerangiranog dužnosnika.

Samo po vanjskim pokazateljima, a na temelju ukupnog konteksta djelovanja društvenih, a prije svega političkih silnica u Hrvatskoj te vrlo pravilne usmjerenosti tih silnica u zadnjih petnaestak godina, bojim se da se radi o odavno smišljenim planovima za novi udarac u samo središte održivosti hrvatske države, ispod priča o – neodrživosti ili održivosti općina.

Jednostavno, cijela ta navodno stručna, a po svim pokazateljima svakako nategnuta i neutemeljena kampanja protiv općina, gradova i županija, a sve u ime običnoga čovjeka, samo je maska za preuređenje Hrvatske u kojoj jednoga dana imamo Neretvaljne, Istrijane, Slavonce, Ličane i Dubrovčane.

I Srbe naravno.

Točno onako kako Irinej piše u poslanicama.

Autor:Marko Ljubić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.