Grgur Zucko/PIXSELL

NOVOKMETOV OBRT: Kako otkriti bozon i postati antifa bizon?

Autor: Marko Ljubić

Što se to dogodi s uglednim znanstvenicima, kad se odluče baviti politikom u Hrvatskoj?

U sinoćnjem Otvoreno, Novokmet je preko profesora Puljka zorno demonstrirao kako čovjeka koji je s tisućama kolega suotkrio Higgsov bozon, pred očima cijele nacije pretvoriti u političkog bizona.

Što se to dogodi s uglednim znanstvenicima, kad se odluče baviti politikom u Hrvatskoj? To pitanje me odavno jako zanima, prije svega zbog toga što od znanstvenika čovjek očekuje primjenu modela i metodologije kojom su se proslavili i dali doprinos svijetu i na ostalim područjima njihovoga djelovanja.

Primjera radi, kako bi netko mogao zamisliti vrhunskog fizičara da liječenje traži kod lokalnog vrača?

Ivica Puljak, fizičar, član svjetske skupine nekoliko tisuća znanstvenika koja je na CERN-u, u po mnogima epohalnom projektu svjetske znanosti, dokazala postojanje tzv. „Božje čestice“ ili Higgsovog bozona, od nazad par godina se odlučio uključiti aktivno u hrvatska politička previranja. Prvo je u Splitu sa suprugom i nekolicinom aktivista išao na lokalne izbore, a zatim formirao stranku „Pametno“ s poznatim znanstvenicima i aktivistima te kandidirao svoje ideje i programe na nacionalnoj razini.

Sve pet, rekli bi ljudi.

Mene je zaintrigirao njegov nevjerojatno prazan, nemjerodavan i petparački nastup u sinoćnjem Otvoreno. A prije toga i to da se predstavlja u Hrvatskoj javnosti kao čovjek koji je otkrio – Higgsov bozon, odnosno legendarnu „Božju česticu“.

Nije. Nije Puljak otkrio Higgsov bozon.




Otkrilo ga je par tisuća ljudi, njegovih kolega zajedno s njim, pa su se dogovorili da rad publiciran s tim otkrićem autorski podjele na sve njih. To je znanstveno korektno, jednako kako je nekorektno marširati Hrvatskom i šutjeti na predstavljanje da je on otkrio bozon.

To je u političkom smislu jednako reći – Ja sam Hrvatska. Jer jesam i jer – nisam samo ja.

Iz toga se dade naslutiti njegov politički karakter.




Analiza i istraživanje društva ima svoje zakonitosti, koje se istražuju vrlo sličnim modelom kao i Higgsov bozon. Zašto se u pristupu društvenim problemima vrhunski fizičar ponaša kao antifa dogmat, a u fizici kao – inteletkualno biće? S kim dijeli svoja društvena i politička „otkrića“?

U čemu je problem?

Radi li se o podcjenjivanju značaja društvenih pitanja, ili nekoj vrsti banalne nesuptilnosti stručnjaka naviknutih na crno-bijelo gledanje u svojim znanstvenim disciplinama?

Ne znam, iako mi stvari upravo na to smrde.

Pogotovo u svijetlu činjenice da profesor Puljak inzistira na provođenju Jokićeve kurikularne reforme, iako zna, prvo da je obrazovanje presudna strateška sfera identifikacije i razvoja jednog društva, drugo, da je jako puno znanstvenika daleko pozvanijih od njega već izrazilo potpuno utemeljene negativne i razorne kritike na prijedlog kurikula, treće, da Jokić, Vlada i ministar Šustar otvoreno ignoriraju model znanstvenog procesa u vrednovanju Jokićevoga prijedloga.

Kako se smije znanstvenik svjetskog ugleda tako lako odreći – znanstvene metodologije?

Političar Puljak ostavlja dojam svjetonazorski i ideološki prilično zalupanog čovjeka, koji odavno ima nekakve nametnute naočale, nešto kao oglav s vizirom konjima, koji im u brazdama prilikom oranja ili u utrkama ne dopuštaju širenje vidokruga i dekoncentraciju mimo gazdinih naredbi.

Ako je već Puljić odlučio biti sudionik razgovora s realno, ako isključimo Budimira, vrlo neuvjerljivim pripadnicima političkog i parapolitičkog establišmenta u kakve spada odavno notorni Grbin i većina sindikalista, bio je red očekivati od znanstvenika – ozbiljniju pripremu za temu razgovora.

Puljak je pokazao da nema blage veze o determinirajućim elementima za promišljanje mirovinske reforme ili odluke o produljenju radnog vijeka u Hrvatskoj.

On je tu odluku nazvao spinom, skretanjem pozornosti i sličnim kvalifikacijama, dojam je, samo radi toga što ne zna o čemu se radi i kako bi izbjegao meritum rasprave o tome.

Jednostavno se radi o financijskim i matematičkim simulacijama i upravljanju fondovima iz kojih se ostvaruju mirovinska prava. To bi fizičar kojemu ni matematika nikako ne bi smjela biti enigma morao razumjeti, a ako već ne razumije, ne bi smio certificiranom stručnjaku kakav je Budimir, pokušavati nametnuti – isključivo polazište.

Nije uspio, izblamirao se.

Da je Puljak otvorio pitanje mogućih alternativnih pristupa bez uobičajene amaterske floskule o zapošljavanju mladih, bilo bi prihvatljivo prozvati tu odluku Vlade – spinom.

Ali on je samo inzistirao na – zapošljavanju mladih.

Kojih?

Gdje?

Zatim je manirom klasičnog antife upozorio na „društvenu klimu“, što i nije neko otkriće, niti nekakav politički bozon u Hrvatskoj. I samo po sebi to nije pogrešno. Detektorski gledano, Puljak je vidio da čovjek u ruci drži štap, a čuo da je negdje netko premlaćen.

Njemu je to dovoljno za hapšenje ovoga sa štapom, iako je vrlo moguće da je nesretni čovjek pokušao obraniti napadnutog.

Tko je osmislio tu – klimu?

Čovjek koji je otkrio bozon morao bi postaviti to pitanje. Čovjek koji živi u Hrvatskoj i vidi što se događa morao bi imati odgovor na to pitanje. Inače, umjesto bozona, zgrabit će i zgrabio je bizona za rep pred očima cijele Hrvatske.

Njemu će za bizonov rep aplaudirati Matija Babić i Boris Dežulović, divit će mu se Fred Matić i Gordan Maras, častit će ga pićem Nenad Stazić, a možda mu Urša i Vili odrecitiraju „Jamu“, ali pristojni ljudi će se zgražati nad budalom koja – drži javno bizonov rep. I, cereka se.

Dok se bizon ne okrene.

Čitava Hrvatska vidi, za što nije potrebna neka pamet, nego malo običnog poštenja i zdrave oči i uši, tko je pokrenuo revoluciju, praktično – kaos u društvu nakon smjene vlasti.

Puljak o tome šuti.

Kao što je šutio i za vrijeme četverogodišnjeg mandata bivše po svim elementima katastrofalne, necivilizirane i ako ga to baš zanima – nevjerojatno destruktivne Kukuriku vlade upravo na pitanjima ljudskog duha, u koje spada i Puljakova znanost.

Potpuno je diskvalificirajuće prigovoriti aktualnoj Vladi, koja istina nije Bog zna čemu, da je nositelj „pogoršanja društvene klime“ u zemlji. Vidi li to Puljak – ustaše?

Puljak je razdoblje jakoga pogoršanja klime omeđio vremenom od zadnjih šest mjeseci, prevedeno, na vrijeme kad je Kukuriku savez izgubio izbore i vlast.

Što bi bilo očekivano od vrhunskog znanstvenika, kojemu je mozak ključni instrument a ne ruke i motika?

Prvo, postavljati pametna pitanja.

A Puljak, ne samo da ne postavlja pitanja, već zorno pokazuje da ni ne razmišlja kontekstualno, niti je sklon postavljati uzročno-posljedične veze u fokus zanimanja, te na taj način i analize, pa dijagnoze, pa promjena u društvu i u politici.

Ta klima o kojoj govori i zbog koje eksplicitno optužuje vladajuće je nekako nastala.

Iako Puljak ističe onako usput da je i prošla Vlada bila „svakakva“, ipak svojim izravnim stavom isključuje raspravu o nositeljima negativne društvene klime. Zašto?

To je samo korak do notornog stazićevijanstva ili pupovčevanja, odnosno do – „eskalacije ustašluka“ kao ključnog problema.

A to je uvod u totalitarizam, jer zaboga, netko mora spriječiti fašizam, zar ne?

A tko?

Pa valjda zdrave snage. One antifa snage, koje urlaju – Smrt nekome!

To se nekada nazivalo – poštena inteligencija.

Dobro bi bilo Puljaku pročitati knjigu „Izvori totalitarizma“ Hannah Arendt. Ona je u sociologiji i politologiji važnija od Puljka u fizici.

Puno važnija.

I, sama je autor svoje epohalne knjige.

To je usvojeni koncept znanstvenog pristupa totalitarizmu kao povijesnom društvenom fenomenu. Ako bi razmišljao na znanstveni način, a to mu je stečeni refleks valjda, vrlo bi lako vidio da je stajalište s kojega i on polazi u detektiranju aktualnih društvenih pitanja i problema u Hrvatskoj- potpuno totalitarističko. Upravo to je izvorno obilježje antifašizma koji je nametnuo i osmislio ovakvu negativnu društvenu klimu u zemlji.

O tome se gospon Puljak radi.

Već sam nekoliko puta ukazivao na zastrašujuće glavinjanje još jednog fizičara, Antonija Šibera, koji se upravo zbog svakotjednog pojavljivanja u emisiji „Peti dan“ isprovaljivao kao Fred Matić i Ranko Ostojić zajedno. Da ni ne spominjem opetovano nadriteorijsko blamiranje nedostojno Nikoletine Bursaća u kapovićevskom banalnom manifestu „ Totalitarni liberalizam“.

Koji ih vrag naganja da se petljaju u stvari o kojima veze nemaju?

Dva fizičara na istim pitanjima i na isti način, je, bar meni, vrlo neugodna pojava.

Treba li sve fizičare sad uzeti kao opasne političke diletante i neznalice kojima politika služi samo za pokazivanje na televiziji ili u medijima, kao neka vrsta scene za idiotske performanse? Nešto kao onom tipu iz Varaždina koji se proslavio pijući vlastitu mokraću pred zgranutim namjernicima.

Ne.

Ali, valjalo bi da ti ljudi malo mućnu glavom o tome što ulažu u javnu prezentaciju političkih i društvenih stavova. Naime, od Matića i sličnih, od onoga performera iz Varaždina i sličnih probisvijeta očekivati je – sve, jer oni i ionako nemaju što izgubiti.

Njima je javna budalaština, kako bi bili u centru pozornosti doslovno kao – budali šamar.

Ali ovi ljudi, posebno Puljak, ulažu ugled, svjetski relevantno ime i mukotrpno stečen kredibilitet u područje u kojemu pokazuju neviđeni diletantizam do zalupanosti, pa i potpuno odricanje od svega što ih je kvalificiralo kao znanstvenike.

Čemu to?

Autor:Marko Ljubić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.