Patrik Macek/PIXSELL

Je li Karamarko veleizdajnik ili se kampanjom protiv njega zapravo prikriva veleizdaja?

Autor: Marko Ljubić

a cijela priča na žalost, neodoljivo podsjeća na sudar paraobajveštajnih zajednica, pri čemu Karamarko kao i uvijek izvlači deblji kraj, prvo, jer ima gluplju ekipu oko sebe, drugo, ima nejedinstvenije rukovodstvo, treće, nema medije izuzev one koje sam piše, i četvrto, ne zna biti lider.

Jučer smo čuli optužbe za Karamarka da je – veleizdajnik. Jutros su u Saboru zastupnici oporbenih klubova zatražili stanke, pa osuli drvlje i kamenje, svi od reda oštreći ono što im treba na Karamarku.

A njega je u javnosti, usprkos svim optužbama, najviše izložio svojom „obranom“ Andrija zagrebački Mikulić.

Čovjek ga je navalio braniti na benigno upozorenje i zahtjev Mostovca Bulja, koristeći klasične pseudoudbaške modele javnoga objavljivanja tajnih podataka. Razumno se pitati, jesu li oko Karamarka veleidioti s njegovim liderskim potpisom ili se radi o nečem posve drugom?

Ova cijela priča na žalost, neodoljivo podsjeća na sudar paraobajveštajnih zajednica, pri čemu Karamarko kao i uvijek izvlači deblji kraj, prvo, jer ima gluplju ekipu oko sebe, drugo, ima nejedinstvenije rukovodstvo, treće, nema medije izuzev one koje sam piše, i četvrto, ne zna biti lider.

Uz to, ima i Most s kojim ne zna izići na kraj, jer ne zna i ne shvaća, gdje Most donosi odluke.

Da vidimo, je li i na temelju čega, Karamarko „veleizdajnik“?

Prema razumnim i provjerljivim informacijama, može biti veleizdajnik (iako ne znam zašto ovo – vele), a može i ne biti. Kao i svi involvirani u spor INA- MOL.




Optužen je za sukob interesa, jer je njegova današnja supruga surađivala s MOL-ovim lobistom Jozom Petrovićem, koga su jutros Hrelja i ekipa pretvorili preko „noćne dostave pošte“ u – industrijskog špijuna. Ne znam čemu ovo špijun izuzev ako se ne želi povećati katastrofični učinak i stvar dovesti u rang javne percepcije kojom se godinama nastoji obilježiti Karamarka.

Da vidimo prvo odnos značenja lobista i špijuna.

Lobist jest ozakonjeni špijun. Niste znali?




Da. Jer, lobisti su ljudi koji za svoje registrirane, legalne i privatne poslove koriste u svim državama svijeta ljude, kontakte i privatne odnose prema državnim ili kompanijskim insajderima, dakle sudionicima odlučivanja unutar sustava, iz kojega kupuju informacije i prodaju ih smaostalno ili u paketu- trećim osobama na tržištu.
To je lobiranje.

Samo što se umjesto špijunaže koristi ljepši naziv, jer je umjesto stalnih špijunskih ratova velikim međunarodnim igračima palo na pamet nametnuti novi poslovni i legalizirani okvir za zajebanciju – slabih. I, protivnika.

Zašto bi dakle suradnja s MOL-ovim špijunom u Hrvatskoj bila – veleizdaja?

Jer je Hrvatska s MOL-om u procesu arbitraže.

Jer, kako kažu svi, od toga ovise nacionalni interesi Republike Hrvatske.

Ovise li i od čega to točno, ovise?

Nitko to ne zna.

Sve se svodi na to da jedni vjeruju bivšemu Milanovićevu ministru Vrdoljaku, drugi Karamarku. Trećih nema, jer Most u ovom slučaju neopozivo zastupa stajalište posve identično – Vrdoljakovom.

Petrov, a vjerojatno i Bulj, kolega iz Mosta, simpatični zastupnik bez dlake na jeziku, imaju iste ulazne informacije. I, oba tvrde, kao i njihov ministar Panenić, da je – arbitraža prvorazredni nacionalni interes.

Petrov je uz to nazad nekoliko dana istakao da ima informacije koje potvrđuju da će Hrvatska dobiti taj spor s MOL-om.

Nitko drugi u Hrvatskoj nema te informacije.

Očito je da ih nema ni Karamarko. Jer, ne bi se zalagao za prekid arbitražnog procesa tako javno, ako ima takve informacije. Ili je stvarno izdajnik, ako ima iste informacije, a namjerno radi – suprotno.

Do kojih je informacija i od koga, mogao doći Petrov?

Hrvatsku u sporu s MOL-om zastupa Paton Boggsom, odvjetnička tvrtka kojoj je jako blizak haški odvjetnik Ante Gotovine – Mišetić. S tom tvrtkom vrlo usko surađuje bivši ministar Žužul. S druge strane, to je tvrtka koja se u nekoliko navrata javno povezivala s Antom Kontromanovićem i nastavkom njegove profesionalne karijere.

Treba ovdje naglasiti da je Vrdolajk sklapao sporazume s tom tvrtkom, uz blagoslov Milanovića tijekom mandata tadašnje Vlade. Valja znati i činjenicu da su neobično često i blisko sjedili i ćakulali, uvijek kad bi zagustilo u državi, Gotovina, Kotromanović i Milanović, kao što je tu praksu nastavio i Orepić. I on, kad – zagusti ili kad izbjegava uraditi neke stvari koje narušavaju utjecaj prethodnog poretka vlasti.

Gotovina je nekako svima bio – čistač.

Maslo je začudno što ga je kao čistača uvijek koristila ista ekipa, zar ne?

Zna li netko u Hrvatskoj pod kojim je uvjetima i kako angažirana ta američka tvrtka, kakav sporazum ima s Vladom i što je najvažnije – kako i koliko je plaćena?

Na žalost nitko.

Božo Petrov i njegovi kolege mogu čisto razumski gledano samo od njih imati uvid u stanje arbitraže, te procjenu šansi za uspjeh. Sumnjam da su neke informacije dobili od MOL-ovih zastupnika.
Nedavno, kad je Sanader svjedočio u Londonu pred istom arbitražom, iz istih krugova opruživan je za izdaju, zajedno s Jozom Petrovićem, Karamrkovim osobnim prijateljem, suradnikom MOL-a.
I, tada je Vrdoljak javno rekao da je temeljni argument na kojemu počivaju interesi hrvatske strane- presuda Sanaderu i sudska potvrda da je Sanader primio mito.
Drugim riječim, ako hrvatski sud osudi Sanadera, MOL će izgubiti arbitražu. Ako ga oslobodi – Hrvatska gubi. Spominjali su se iznosi od oko pet milijardi kuna odštete.

Je li to jedini relevantan argument Republike Hrvatske?

Što ako je slab?

Tko će platiti troškove i gubitke zbog loše procjene ili možda dokazane namjerne pogreške?

Može li to biti nečiji motiv za – veleizdaju?

Može, itekako.

Bojim se da se u tom slučaju može govoriti o tisuće puta većim i namjernim štetama od svih kojima se tereti Sanader, ili od iznosa koje je zarasdila Karamarkova tadašnja djevojka u suradnji s Petrovićem.

I, raspolaže li Petrov, a onda i svi koji su navalili optuživati Karamarka, pa i Mikulić koji ga je navalio „braniti“ kopajući ga načinom obrane do vrata u javnosti, dodatnim argumentima ili se sve svodi na – presudu Sanaderu?

Ako je Sanader ulog, onda hrvatsko pravosuđe nema izbora. Mora ga osuditi i proglasiti lopovom, ili će i oni biti veleizdajnici. A pravosuđe se tako ne bi smjelo ponašati, zar ne?
Ne može se nekoga osuditi samo zato jer je to u interesu – države.

Mali je problem što više nitko živ ne vjeruje ni pravosuđu, ni Cvitanu, ni Bajiću, niti bilo kome u ovoj zemlji. Pa tako ni Petrovu ni Karamarku.
Da ne spominjem oporbu, Vrdoljaka, Hrelju, Grbina i kompaniju. Jer oni su izravno sudjelovali u cijeloj priči i izravno su zainteresirani.
Nije li Petrov opasno zagazio u rizik ako je na temelju predviđene osude Sanadera zauzeo stav da je nužna i nacionalno presudna arbitraža? Je li mu Cvitan pokazao neke argumente prilikom posjeta DORH-u? Na stranu to što nije smio, naravno. Ali?

Jest, jako je zagazio.

Ili skriva činjenice?

Dakle, o čemu se ovdje radi?

O tome da se po svemu sudeći, opet preko INA-e lome kralježnice suparnika u borbama za vlast u Hrvatskoj pri čemu se namjerno skrivaju neviđene svinjarije. A najviše ih skrivaju oni koji najviše urlaju – držite lopova. Da nije tako, imali bismoo razumne argumente.

Nikome na pamet ne pada zaustaviti loptu i početi sagledavati činjenice.

Prva je da MOL od trenutka kupnje dvadeset i pet posto dionica INA ima pravo veta na sve odluke o toj kompaniji. To je sporazum koji je u vrlo, vrlo neregularnim, međunarodno neregularnim okolnostima, potpisala Račanova Vlada.

O tome je bilo puno svjedočenja u javnosti, pa ih neću ponavljati.

Druga je, da nitko izvan Hrvatske očito ne vjeruje u trakavicu za unutranjopolitičke potrebe, oko mita Sanaderu. Jer, da je drugačije, pravosuđa Njemačke, Austrije i ostalih europskih zemalja odavno bi bila uhitila Hernadija, koji je godinama bio na tjeralici koju je raspisala Hrvatska.
Ali, svi su ju ignorirali.

Dakle, situacija je takva i u Hrvatskoj i izvan Hrvatske, da je Sanader uzeo ne znam koliki novac od MOL-a, nitko više neće vjerovati sudu koji će to proglasiti čijenicom. Jer je potpuno kontaminiran i sud i cijeli državni poredak. Kako će onda tome vjerovati ugledni američki arbitar?

Jako teško.

Treće, činjenica je da se u tijeku nekoliko godina odnose s Mađarskom koja je većinski vlasnik MOL-a namjerno i umjetnom kamapanjom jako zaoštravalo, bez ikakvih razumnih pokušaja da se nesporazumi riješe dogovorom. Pri tome su mnogi ozbiljni ljudi upozoravali da se na taj način radi golema šteta Hrvatskoj preko INA-e. Važno je bilo prekinuti odnose s „fašistom“ Ortanom, pa koliko košta da košta.

Dakle, u takvim okolnostima se hrvatsku javnost pokušava uvjeriti, bez ikakve šanse na dručije mišljenje, stav ili prijedlog – da je arbitraža nužnost i jedini spas?
A što ako ne bude?

Je li netko ikada susreo u životu odvjetnika koji je prihvatio njegov spor, koji ga je uvjeravao da – neće uspjeti? Nije. Svi odvjetnici po prirodi stvari i logici biznisa tvrde da su šanse za uspjeh realne ako ne i vrhunske. Odvjetnik koji uistinu to zastupa i koji je uvjeren u pobjedu svoga klijenta, može prihvatiti ugovorom mogućnost da honorar dobije na kraju procesa.

Očekuje li američki zastupnik Hrvatske honorar nakon uspješnog riješenja slučaju Hrvatska – MOL?

Nitko ne zna, ali čisto sumnjam.

Pertrov bi to recimo mora objaviti, ako već zbog famozne tajnosti sporazuma ne smije reći o kojemu se iznosu radi. Ali, nitko o tome ne govori. Da javnost koju poziva na povjerenje vidi koliko su njegove tvrdnje – utemeljene.

Što o tome zna Vrdoljak, zna li nešto Kotromanović i je li u tome svemu sve čisto?

Nitko ne zna.

A nema nitko razuman razloga s obzirom na ostavštinu i Kotromanovića i Vrdoljaka ni crno ispod nokta dati za povjerenje u njih i njihovo poštenje. Zašto bi onda optužba da je Karamarko veleizdajnik bila relevantna, ako i kad dolazi na temelju takvih informacija i od takvih ljudi?

Nije relevantna.

Niti je zamišljena kao obrana nacionalnih interesa.

Autor:Marko Ljubić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.