Margetiću odbijena žalba, mora platiti 27.000 kuna zbog klevete, plus kamate i troškovi!

Autor: Marcel Holjevac

Uz navedeni iznos koji mora isplatiti Borisu Aždajiću, a koji će sa zateznom kamatom prijeći 40.000 kuna, Margetić mora platiti Aždajiću i 10.376,70 kuna parničnih troškova. U roku 15 dana. A nove tužbe se redaju...

tito_margetic

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu potvrđena je u cijelosti prvostupanjska presuda Općinskog suda iz 2010. i time je postala pravomoćna. Sud je u cijelosti odbacio Margetićevu žalbu, kao i žalbu tužitelja koji je tražio dvostruko veći iznos odštete. Tužitelj Aždajić je inače bivši časnik HVO-a, nikad u životu kažnjavan za bilo što, pa je malo nejasno kako ga je Margetić uspio proglasiti članom srpske mafije i Arkanovim pomoćnikom.

Slučaj se vuče po sudu od 2007., a uz spomenuti iznos, sud je još 2010. odredio privremenu mjeru – kojim se nalaže Domagoju Margetiću, pod prijetnjom sudskih penala od 50.000 kuna za svaki započeti mjesec u kojem bi inkriminirani članak ostao na njegovom portalu, i pod prijetnjom novčane kazne od 30.000 kuna ukoliko u roku od tri dana ne izbriše inkriminirane članke naslovljene “HDZ-ovo podzemlje u iseljeništvu služi se kriminalcima i neonacistima” i  “Ivica Grgić i Jackie Prkić surađuju s Arkanovim ljudima“, odnosno dijelove tih članaka u kojima se spominje kako je “Boris Aždajić inače pripadnik srpskog kriminalnog podzemlja iz Sarajeva i pripadnik krim miljea u Hrvatskoj”. Također mora platiti kaznu jer je napisao kako navedeni koordiniraju prljavu kampanju protiv njega, odnosno kako ga žele ubiti.

Margetić je također osuđen jer je napisao kako je “Boro Aždajić inače, kao pripadnik krim miljea i suradnik Tomislava Karamarka i SOA-e, svoja izvješća predaje jednom operativcu varaždinskog središta SOA-e”, te zbog dijelova teksta u kojima navodi kako je Aždajić “priznao i kako on osobno treba otputovati u SAD, jer su on, Prkić i Grgić planirali još jednu akciju protiv odvjetničkog tima Ante Gotovine u Washingtonu”, gdje su po Margetiću trebali odnijeti dokumente koje je krivotvorila SOA po nalogu Tomislava Karamarka (!). Ako vam se čini shizofrenim to što je 2007. Margetić napadao “neprijatelje Ante Gotovine” a potom osvanuo na Beogradskoj TV zgražajući se kako je jedan takav kriminalac i megaubojica poput Gotovine mogao biti oslobođen, morate znati da je jedna od osnova kontraobavještajnog rada UDBE i KOS-a optužiti druge za ono što su oni radili, odnosno skrenuti pažnju javnosti na krivi trag i pustiti maglu. Ukratko, klasični obavještajni spin je podmetnuti svoja nedjela upravo onima koji se nalaze na suprotnoj strani od vas. Tako da ne treba čuditi što Margetić pokušava Karamarku i drugima natovariti “ometanje Gotovinine obrane, pa i udbaška ubojstva! Sve po sistemu “optuži druge prije nego oni optuže tebe”: poznato je da kad netko viče “držte lopova”, obično je upravo on taj lopov. Taj način skretanja pažnje gotovo uvijek pali.

U tom tekstu je Margetić proglasio Arkanovim suradnikom, te je naveo kako je Aždajić bio pripadnik skupine Arkanovog krim podzemlja u BIH koje je u suradnji s hrvatskim strukturama ubilo dva hrvatska časnika – Blaža Kraljevića i Ludviga Pavlovića, kako ga je s Jackie Prkić upoznao “sudradnik SOA-e Joško Lončarić”, kako je plan bio da on postane ljubavnik Jackie Prkić kako bi mogao dobiti američke papire i slobodno se kretati s američkom putovnicom (jedna od idiotskijih teorija Margetića, vjenčanjem s američkim državljaninom ne dobivate automatski državljanstvo, a slobodno se Amerikom možete kretati i s običnom turističkom vizom), te kako je Aždajić bio “Karamarkov suradnik na otkrivanju i razbijanju mreže pomagača Ante Gotovine sve do njegovog uhićenja”. Usto naveo je da je Aždajić sudjelovao u pranju nekoliko milijuna eura, kako je ljubavnik neonacističke akvistice u SAD, i još toliko toga da nema smisla sve nabrajati. Spomenimo samo da je Margetić naveo i kako ga je Aždajić ucjenjivao i prijetio mu, i još koješta. Sud je naredio brisanje svih tih podataka kao klevetničkih i neutemeljenih.

Boris Aždajić je izjavio da je Karamarka vidio samo na televiziji, kako generale koje je navodno ubio nikad nije niti vidio, i kako u Hrvatskoj živi od 1993. Margetić je pak rekao da je sve navedene podatke dobio upravo od Borisa Aždajića, “u povjerenju”. Uvjerljivo? Sud nije uvjerio, a Aždajić je jasno rekao kako Margetića poznaje, ali kako mu nikad nije rekao ništa od onog što je on o njemu naveo, kamoli da bi Margetiću “u povjerenju” rekao da je nekog ubio, prao novac, radio za Arkana, itd. Usto je kao bivši hrvatski vojnik i otac maloljetnog djeteta morao kćerki i subrocima objašnjavati da nije nikakav megakriminalac i špijun ranga James Bonda. Grgića nikad nije upoznao, a Jackie Pavlović poznaje, ali mu se kasnije više nikad nije javila jer je imala neugodnosti nakon što je Margetić objavio da je Aždajićeva ljubavnica.

Margetić pak na sudu nije mogao dokazati svoje tvrdnje, baš ničim. Jedino na što se pozivao je da mu je sve rekao sam Aždajić, što također nije mogao dokazati ničim. Margetić je predlagao saslušanje Karamarka i ostalih koje je otračao, no kako je odbio sudu dostaviti njihove adrese i nije se odazivao na sudske pozive, sud je zaključio da nema temeljem čega utvrditi da Margetić govori istinu. Margetić ne samo da nije imao čime dokazati kako je Aždajić sudjelovao u ubojstvu Blaža Kraljevića, niti da je pripadnik bilo kakvog krim miljea – Aždajić je radio kao instruktor ronjenja, što baš nije posao za bjelosvjetskog kriminalca velikog kalibra – nego se pokazalo da se uz Aždajića nikad nije vezala niti jedna afera niti sudski postupak, odnosno da se radi o običnoj kleveti. Margetić se pozivao na to da je on “novinar istraživač” i da je to kršenje slobode govora te uvođenje cenzure, no sud je mišljenja da sloboda govora ne uključuje slobodu povrede ugleda, časti i dostojanstva bilo koga iznošenjem običnih izmišljotina.




No to nije kraj muka za Margetića. Upravo nakon što je ta presuda postala pravomoćna, tužio ga je i premijer Republike Srpske, za iznos od sto tisuća maraka. Margetić je 15. i 16. studenog 2012. godine objavio da je Dodik „šef mafije Kalderoza i zločinačke organizacije zvane SNSD”, kako Dodikov sin Igor ima na računu u Hypo banci na kojem ima 10 milijuna, 804 tisuće i 881 maraka, i koješta drugog. “Svakako ću sudski dokazivati vjerodostojnost mojih navoda u tekstovima i nemam se namjeru s Dodikom nagađati, nego ćemo se aktivno braniti dokazima o Dodikovom kriminalu i korupciji”, kategoričan je Margetić i tvrdi da “hajku protiv njega vode pripadnici HDZ-ove političke mafije”, kojoj valjda pripada i Milorad Dodik. Valjda će ovog puta za svoje tvrdnje Margetić priložiti bar neki dokaz.

Dodajmo za kraj da je Margetić nedavno na svojim stranicama objavio sliku Titove biste kraj svog ne baš jeftinog Apple računala, napisavši kako “Tito ostaje na njegovom radnom stolu” (Margetić valjda misli da je njegov radni stol službena institucija RH, pa da će mu netko odande izbacivati bistu diktatora, kojeg, sudeći po statusima, inače obožava). Možda će ipak morati prodati skupog Applea nakon svih tužbi. Za Titovu bistu ionako neće dobiti bog zna što, tri do pet kuna na Jakuševcu… tako da će Tito vjerojatno ostati. Bez “kapitalističkog” računala, uvoz takvih stvari je ionako za Tita bio zabranjen. O vjerodostojnosti Margetića, uostalom, najbolje govori gornja slika, snimljena pred tjedan dana, 11 dana nakon što je započeo štrajk glađu (zadnji put kad je štrajkao glađu udebljao se, kažu, jedno deset kila za mjesec dana štrajka). Usporedite to s današnjim slikama Glavaša nakon štrajka glađu…




Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.