Posljednjih smo godina puno puta imali prilike čitati i slušati o otkrićima raznih egzoplaneta, odnosno planeta koji se nalaze izvan Sunčevog sustava. Sunčev sustav sada već dobro poznajemo, iako smo jako daleko od toga da nam je znanje o njemu potpuno, stoga niti ne čudi namjera znanstvenika da svoje istraživanje prošire van granica sustava u kojem se nalazimo. Mislim da je normalno očekivati od bilo kojeg istraživača da uvijek ima tendenciju saznati, naučiti i vidjeti više. Bez takvog stava teško da će ikoji znanstvenik nešto postići, pa je tako i s astronomima. Srećom, pogled prema nebu, duboko u svemir naizgled nema kraja i prostor za istraživanje je neizmjeran. Tako se težnja za novim otkrićima proširila i van granica Sunčevog sustava, pogotovo težnja za otkrivanjem novih planeta. Kako oni izgledaju, od čega su sastavljeni, oko kakvih zvijezda kruže? Pitanja bi mogli nabrajati unedogled. Ono što znanstvenike posebno interesira su egzoplaneti i mogućnost postojanja bilo kakvog oblika života na njima.

U zadnje vrijeme sve je veći broj otkrića egzoplaneta, a podatak da su znanstvenici u ovim prvim danima 2012. godine otkrili čak četiri egzoplaneta samo potvrđuje ovaj rast. Međutim, ako je potraga za egzoplanetima već tako velika prvenstveno radi novih saznanja o mogućnosti nekakvog života na njima, ne smijemo zanemariti niti postojanje mjeseca koji kruže oko takvih planeta. Pitanje koje se ovdje nameće jest zašto bi znanstvenici uopće marili za nekakav sitan objekt poput mjeseca pored planeta koji je tek otkriven i o kojemu ne znamo skoro ništa, barem ne još. Promotrimo situaciju sa Zemlje pa ćemo shvatiti da naš Mjesec nama čini nekakav balans. Mjesec stabilizira os Zemlje, usporava brzinu rotacije što rezultira pogodnijom, stabilnijom klimom, kreira plimu i oseku... Ovi čimbenici su bitno doprinijeli stvaranju uvjeta za život na Zemlji. Često se egzoplaneti nazivaju blizancima Zemlji, ali mi ih ne možemo nazivati blizancima sve dok ne pronađemo mjesec koji kruži oko takvog planeta.

Znanstvenici nisu polagali puno nade u nalaženje nečeg tako sitnog poput mjeseca. Svojedobno su najmanji planeti pronađeni izvan Sunčevog sustava bili veličine otprilike Jupitera, znači nimalo mali objekti. Pitanja koja se nameću su ako takav planet kruži oko neke zvijezde i ako oko takvog planeta kruži mjesec koji bi onda bio veličine poput Zemlje, tada taj hipotetski mjesec možda ima mogućnosti za razvoj nekakvog oblika života. Problem koji ovdje odmah možemo uočiti jest da puno puta spominjemo ako i možda. Naizgled situacija nije nimalo obećavajuća. Srećom, na raspolaganju imamo već dobro nam poznati, ali i uspješan u svojim potragama, svemirski teleskop Kepler i istraživanje za egzomjesecima je potvrđeno. Početkom godine na sastanku Američkog astronomskog društva harvardski astrofizičar David Kipping objavio je novi projekt pod nazivom Lov na egzomjesece s Keplerom (HEK – Hunt for Exomoons with Kepler). Osim što je Kipping najavio novi projekt, također je napomenuo kako se uopće ne zna koliko su egzomjeseci česta pojava u novim, tek otkrivenim planetarnim sustavima, ali kako će on zajedno sa svojim timom to otkriti.

David Kipping je o egzomjesecima razmišljao još za vrijeme svog doktorskog studija. Ono što ga je prvenstveno zanimalo su prolazi planeta ispred zvijezda. Uostalom, teleskop Kepler je napravljen prvenstveno kako bi otkrivao nove planete promatrajući zvijezde – ukoliko oko neke zvijezde kruži planet, teleskop će to uočiti (kad tad će se tijekom kruženja oko zvijezde planet nalaziti točno ispred nje i Kepler će to zabilježiti). Promatrajući sustav zvijezda - planet znanstvenici mogu otprilike odrediti brzinu kruženja planeta oko zvijezde. Ono što je Kippinga zanimalo jest pitanje što može učiniti da prolaz planeta ispred zvijezde traje dulje ili sporije od očekivanog. Jedan od vjerojatnijih odgovora na ovo pitanje jest postojanje mjeseca koji kruži oko takvog planeta. Mjesec planet može usporavati ili ubrzavati na način koji se kreće oko njega. Naime, ako se mjesec nalazi ispred planeta gledajući u pravcu kretanja planeta, onda on praktički vuče planet za sobom i time ga malo ubrzava. Ukoliko se taj isti mjesec u nekom drugom trenutku nalazi iza planeta, onda planet sada vuče mjesec odnosno mjesec ga usporava prilikom kruženja oko zvijezde. Nama jedan takav mjesec nije nevidljiv jer ako je svemirski teleskop Kepler uspio zabilježiti postojanje planeta, onda nam i mjesec mora biti vidljiv! Naravno, prikaz takvog sustava ne mora biti savršen da bi ga znanstvenici prepoznali. Dovoljno je da silueta koju bilježimo pomoću teleskopa bude šira nego bi to bio slučaj kada bi promatrali samo planet, sjena što ju čini sustav planet - mjesec naprosto je veća. Jedino što naizgled može dodatno zakomplicirati situaciju jest da položaj mjeseca bude takav da se on nalazi ispred ili iza planeta, a ne pokraj. Tada mjesec ne bi mogli vidjeti, ali bi zato više zvjezdane svjetlosti došlo do senzora teleskopa Kepler i postojanje mjeseca bilo bi zabilježeno, ili bi barem mogli naslutiti tako nešto.

Znanstvenici koji su se odlučili za ovakvu potragu trebat će imati puno strpljenja. Naime, uzmimo u obzir ovakav jedan naizgled banalan slučaj da se prilikom prvog promatranja mjesec nalazi između planeta i zvijezde. Tada se treba pričekati da taj isti planet još jednom prođe oko zvijezde kako bi mjesec promijenio svoj položaj. S druge strane, niti jedno istraživanje ne može se bazirati na samo jednom promatranju. Mora ih biti minimalno nekoliko kako bi se promatrani parametri mogli preciznije odrediti, poput brzine gibanja takvog jednog sustava koja bi itekako doprinijela u određivanju mase planeta, mjeseca ili same zvijezde. Svemirski teleksop Kepler može nam pružiti informacije o veličine promatranih objekata, ali ne i o njihovim masama. Jednom kada se odredi masa, može se nastaviti dalje u određivanju gustoće objekata. Bez ovih osnovnih informacija ne možemo niti pretpostavljati o mogućnostima nekakvog života na egzoplanetima. Sigurno daleko veću mogućnost za razvijanje života ima jedan stjenovit planet nego nekakav koji je sačinjen od raznih plinova.

Iako je tek potvrđeno istraživanje egzomjeseca, odnosno najprije njihov pronalazak, ova potraga traje već neko vrijeme. Znanstvenici još uvijek nemaju konkretne podatke s kojima bi mogli upoznati javnost, ali svakako možemo zaključiti kako ovaj projekt nije uzaludan. Obzirom da znanstvenici pokušavaju pronaći planete koji bi mogli imati uvjete za razvijanje života, moramo najprije krenuti od Zemlje i uvjeta kakvi na njoj vladaju. Za određeni broj takvih uvjeta zaslužan je Mjesec i stoga ne smijemo zanemariti pretpostavku da veću vjerojatnost za razvijanje života ima onaj egzoplanet kojemu prilikom kruženja oko zvijezde društvo pravi mjesec.