U ožujku 1807. godine njemački astronom zamijetio je nešto što danas nosi naziv Vesta. Dvije stotine I četiri godine kasnije, NASA-ina svemirska letjelica Dawn započela je svoje kruženje oko ovog vrlo interesantnog objekta. Danas su se znanstvenici uvjerili koliko je objekt interesantan, iako su svojedobno postojale debate oko njegovog klasificiranja. Da li je Vesta asteroid ili ipak nije? Iako postoje mnogi razlozi zašto Vesta ne bi bila asteroid, u većini slučajeva znanstvenici ovaj objekt tako klasificiraju iz razloga što se nalazi u pojasu asteroida između Marsa i Jupitera. S druge strane, ovaj objekt je toliko velik da odudara od dimenzija "klasičnih" asteroida i poprilično je razvijen za pojam nekakvog asteroida. Ali dobro, poslušati ćemo znanstvenike ili barem većinu njih i reći ćemo kako je Vesta još jedan asteroid u nizu samo ponešto drugačiji. Za Vestu se već stvarno dugo zna, ali ono što je opet pubudilo interes javnosti (ili barem određenog profila javnosti) jest podatak koji je 25. siječnja objavila NASA. Naime, Vesta je svemirsko tijelo koje je toliko hladno i nalazi se u mraku dovoljno da na sebi nosi određene količine leda! Toliko malo sunčeve svjetlosti dopire do ovog objekta te se stoga procjenjuje da se na njemu zaleđena voda može zadržati i bilijune godina. Uvjeti na sjevernom i južnom polu su pogodni za stvaranje i zadržavanje zaleđene vode ispod same površine.

Planetarna obilježja

Vesta je drugi po redu najmasivniji objekt u pojasu asteroida između Marsa i Jupitera i nažalost nema razvijene uvjete koji bi omogućili stvaranje zamrznute vode na površini koja bi se tamo stalno nalazila. Razlog tomu jest što se krateri na Vesti ne nalaze trajno u sjeni, poput recimo Mjeseca, radi nagiba oko osi koji je veličine čak dvadeset i sedam stupnjeva (usporedbe radi, Zemlja je oko svoje osi nagnuta dvadeset i tri stupna, a Mjesec svega jedan i pol stupanj). Ali, zašto su nam uopće toliko bitni podaci poput da li nekakav objekt sadrži zamrznutu vodu ili ne, kolika je dubina kratera ili položaj kratera? Ionako ako i postoji mogućnost za razvoj nekakvog života, to su u principu neki mali "svijetovi", poput bakterija ili virusa na Zemlji. Zašto bi nas uopće bilo briga za još jedan takav objekt u svemiru, kada ionako znamo da takvih ima već podosta? Skeptici bi mogli reći kako se sav taj novac koji je uložen u ovakve projekte uzaludno troši. Ipak, promatrajući objekte poput Veste možemo puno toga naučiti, ipak se ona nalazi u našem "susjedstvu". Obzirom da su procesi udara kometa i ostalih svemirskih objekata, kao i interakcija sa okolinom u svemiru vrlo slični ostalim planetarnim tijelima, uključujući Mjesec, Merkur i asteroide, učeći o ovakvim procesima kao i njihovo promatranje može nam itekako pomoći za razumijevanje Sunčevog sustava kao cjelinu. Temperatura na polovima Veste puno je niža nego u području njenog ekvatora i zato znanstvenici smatraju kako polovi vrlo vjerojatno sadrže zamrznutu vodu. Ali, problem je taj što su polovi dugi period obasjani sunčevom svjetlošću pa je zaključak da ukoliko postoji zamrznuta voda na Vesti (a vjerojatno postoji) ona se nalazi ispod površine.

Ono što Vestu ne čini tipičnim asteroidom jest njena slojevita struktura, pritom se misli prvenstveno na njenu jezgru, plašt i naravno na njenu koru. Ovo su glavne karakteristike koje Vestu čine više planetom, poput Zemlje, Venere ili Marsa nego nekakvim asteroidom. Također je vrlo bitno spomenuti kako Vesta ima dovoljno radioaktivnog materijala u sebi koje je izraženo na taj način da oni otpuštaju toplinu što rezultira otapanjem određenih slojeva stijena. Službeno je Vesta okarakterizirana kao "maloljetni" (ne patuljasti!) planet – tijelo koje kruži oko Sunca, ali nije pravi planet ili komet. Ipak, takvih tijela u Sunčevom sustavu ima preko 540 tisuća i po tome bi najprije posmislili da nema neke razlike između ovog tijela ili bilo kojeg drugog od njih čak 540 tisuća. Još jedan razlog da se ovo istraživanje dovede u pitanje, odnosno da li nam je uopće potrebno. Ali, ono što Vestu čini ipak posebno i drugačijom jest činjenica da je Vesta nekakav protoplanet radi svoje gustoće i slojevitosti. Ona je zapravo započela svoj život poput Merkura, Venere, Zemlje i Marsa, ali se nikad nije dovoljno razvila. U počecima Sunčevog sustava objekti su postajali planeti udruživanjem s još jednim objektom (veličine poput Veste), ali ona nažalost nikada nije pronašla svog partnera. Razlog tome vrlo vjerojatno je blizina Jupitera, njegova jaka gravitacija koja je omela objekte poput Veste da pronađu svog partnera i postanu planeti. S vremenom su se drugi objekti sudarali s Vestom i odlamali njene dijelove, ali nikad se nije sudarila sa dovoljno velikim objektom koji bi ju na neki način poremetio, njenu veličinu ili putanju. Kao rezultat dobili smo na neki način vremensku kapsulu iz prošlosti. Ovaj maleni protoplanet preživio je bombardiranja u pojasu ateroida u kojem se nalazi već više od 4,5 bilijuna godina čineći površinu Veste vrlo vjerojatno jednom od najstarijih u Sunčevom sustavu.

Mali laboratorij

Promatranja sa Zemlje dovela su do zaključka kako je površina Veste vrlo suha, ali da bi se detaljnije istražio ovaj protoplanet, ili kako ga neki zovu ipak asteroidom, NASA je poslala svoju svemirsku letjelicu Dawn u misiju istraživanja. Dawn istražuje ulogu vode u evoluciji planeta proučavajući Vestu i Ceres, dva tijela koja se nalaze u istom pojasu asteroida čiji je razvoj prekinut formiranjem Jupitera. Puno pretpostavki koje su se vezale za Vestu su promijenjene odkada je Dawn ušla u orbitu Veste i približila se njenoj površini. Nova saznanja u vezi ovog svemirskog tijela omogućila su znanstvenicima bolji uvid u rane procese koji su se odvijali dok se Sunčev sustav tek formirao. Bolje razumijevanje našeg susjedstva, ali i našeg doma – Sunčevog sustava rezultirati će i boljim istraživanjima svemira izvan našeg sustava. Da bi bolje upoznali dubinu svemira koja seže izvan granica Sunčevog sustava, najprije moramo dobro poznavati područje gdje se nalazimo, pogotovo prilikom misija potraga egzoplaneta i mogućnosti razvoja života na njima.

Uz NASA-inu misiju Messenger (čiji zadatak je istraživanje Merkura), misiju istraživanja Marsa pomoću "malog laboratorija" Curiosity, svemirska misija Dawn uvrštena je među najbolje tri koje je NASA u posljednje vrijeme pokrenula, odnosno lansirala. Magazin Popular Science uvrstio je ove tri misije kao inovacije koje su vrijedne natjecati se za nagradu "Best of What's New" (u prijevodu "Najbolje od novoga") u kategoriji avijacije i svemira. Kao i misiju istraživanja Marsa, istraživanje Veste javnost može svakodnevno pratiti na NASA-inim internetskim stranicama (http://www.nasa.gov/dawn i http://dawn.jpl.nasa.gov ), kao i na društvenoj mreži Twitter (http://www.twitter.com/NASA_Dawn).