U NASA-inom znanstvenom centru Glenn, smještenom u Clevelandu, gradi se posebna 'pećnica' od 12 tona koja bi trebala biti gotova do svibnja ove godine. Sve što se stavi u nju moći će spržiti temperaturama većim od 530 stupnjeva Celzijusa, smrviti pritiskom gotovo 100 puta većim od normalnog i ugušiti otrovnim koktelom plinova među kojima su ugljični dioksid, sumporni dioksid i drugi.

Pakleni uvjeti u ovoj pećnici koja će biti veličine osobnog automobila trebali bi simulirati uvjete kakvi vladaju na površini Venere, planeta Sunčevog sustava koji je odavno ostao bez vode i ugušio se u stakleničkim plinovima.

- Venera je nekada bila poput Zemlje, objašnjava NASA-in inženjer Rodger Dyson, voditelj projekta Extreme Environment Test Chamber za portal Wierd. - Iz toga možemo izvući neke pouke.

Problem s dosadašnjim istraživačkim letjelicama koje su bile usmjerene prema Veneri je što bi se potpuno otopile za sat ili dva. Da bi mogla ispitati kakve letjelice može poslati na Veneru i koliko dugo bi mogle potrajati, NASA je odlučila sagraditi ovu pokusnu komoru koja bi bila dovoljno velika da u nju stanu sonde i drugi uređaji.

Dosada je samo deset letjelica dospjelo do Venere, od kojih je devet bilo ruskih i samo jedna američka koja je prestala slati signale još 1984. godine. Poslije te misije većina znanstvenika je prihvatila stav da je riječ o previše negostoljubivom okolišu da na njega šalju letjelice koje u prosjeku vrijede oko milijarde dolara. Zbog napretka u elektronici i uspješnijem hlađenju sustava, znanstvenici preispituju svoje stavove jer bi sada, barem u teoriji, mogli poslati na Veneru uređaje koji bi potrajali danima, tjednima ili čak mjesecima, umjesto satima. To vrijedi za vrijeme na Zemlji, jer godina na Veneri traje 243 dana na Zemlji.

 Utroba 'paklenog stroja'

Zbog velikih temperatura, komora će biti prekrivena zaštitnim izolacijskim slojem, a glavna komora će biti izrađena od 2,5 centimetara debelog sloja čelika. Sličan uređaj koji se koristio za ista ispitivanja može primiti predmete od metra dužine i desetak centimetara visine, a za razliku od njega nova komora imati će prostor od 1,2 metra dužine i oko metar širine namijenjen za ispitivanja. Zahvaljujući svojim debelim stjenkama, osim visokih temperatura moći će simulirati i druge uvjete, poput onih pri ulasku u atmosferu ili hladnog vakuuma. U budućim ispitivanjima komora bi se mogla koristiti za simuliranje uvjeta u Jupiterovoj atmosferi, oko ekvatora na Marsu ili vulkanskih uvjeta na nekim Jupiterovim mjesecima.

Pritisak koji komora stvara u svojoj utrobi može dosegnuti do 90 puta veći u odnosu na onaj koji vlada na Zemlji pri morskoj razini. Zbog takvih sila potrebna je i posebna oprema koja će sve dijelove uređaja držali na okupu. Komora ima i prozorčić od 10 kvadratnih centimetara kroz koji će se moći pratiti što se događa u njoj, a napravljen je od umjetnog safira zbog toga što bi se staklo vrlo brzo otopilo.

Plin u komoru ulazi preko posebne mješalice. Najprije će se pustiti čisti ugljični dioksid, nakon čega će uslijediti drugi otrovni plinovi poput sumpornog dioksida, vodikovog klorida i vodikovog florida. Mješalica će omogućiti da se precizno podesi kombinacija plinova kakva vlada na Veneri. Ulazit će u komoru pod pritiskom od oko 35 kilograma po kvadratnom centimetru, a uslijed zagrijavanja pri temperaturi oko 538 stupnjeva Celzijusa porast će do 95 kilograma po cm².

 Koncept za istraživački pothvat na Veneru

U 'pećnici' će se ispitivati koji bi materijali bili najpogodniji za izradu letjelica koje bi NASA slala na Veneru. Osim toga, za ispitivanja su se predbilježili i geolozi koji bi voljeli vidjeti kako uvjeti na Veneri utječu na stijene i mijenjaju ih. No veliki san NASA-e je slanje rovera na površinu tog planeta s 'paklenom' površinom, za koji već postoji razrađen koncept. Pomoću njega snimali bi površinu, analizirali sastav tla i mjerili seizmičke aktivnosti. Imao bi nuklearni pogon, a elektroniku bi zaštitili pomoću izolirane kugle u kojoj bi bili kontrolirani temperaturni uvjeti. Onaj bitniji dio za kontroliranje rovera nalazio bi se na letjelici koja bi davala upute iz orbite. Korozivni plinovi bi s vremenom uništavali strojeve, pa bi se iz orbite slali zamjenski.