Istočnoeuropske zemlje bile su uključene u nedavne prosvjede protiv sporazuma ACTA-e. Percepcija tehnološki razvijenijih zemalja je da u zemljama u razvoju cvjeta distribucija piratskog sadržaja koju treba spriječiti, no Reuters u svojoj priči pokušava predstaviti problem na drugačiji način.

Tridesetjednogodišnji Čeh Vitezslav je jedan od građana s istoka Europske unije, čije je protivljenje antipiratskoj inicijativi kulminiralo na nedavnim prosvjedima koji bi mogli dovesti do odbacivanja kontroverznog sporazuma. No, za razliku od stereotipne slike o Istočnjaku koji želi skidati pjesme i filmove besplatno, mladi trgovac je razuman suvremeni korisnik medija koji želi platiti za takav sadržaj. Sve leži u izboru, odnosno u nedostatku istoga.

Zato što nema pristup jeftinim instant servisima za pristup digitalnim sadržajima, kao što je primjerice Netflix, plaća cijenu od oko 13 američkih dolara mjesečno stranici ulozto.cz, koja nudi brz pristup piratskim materijalima.

- Ljudi su ovdje zaglavili s tom stranicom jer ne postoji drugi pružatelj usluga preko kojeg bi mogli preuzimati filmove, tvrdi Vitezslav. Budući da već plaćam za brži pristup, da je dostupan legalan servis sa sličnom uslugom, zašto ne bi plaćao njima za legalan sadržaj?

Njegova dilema naglašava aspekt antipiratske inicijative o kojem se malo govori. Dok SAD i Hollywood žele zaustaviti ilegalnu distribuciju koja je vrlo raširena na području zemalja u razvoju, pa i Istočne Europe, nemaju u vidu glavni problem koji leži iza takvog trenda. Piratstvo se ispostavlja kao jedini način na koji korisnici mogu dobiti sadržaj koji žele. Taj problem je izbio u prvi plan tek sada, kada su se predstavnici zabavljačke i drugih industrija koje stoje iza ACTA-e, suočili s kritikom u obliku javnog gnjeva koji bi mogao odgoditi ili čak potopiti sporazum.

Neprilagođene cijene za sve 'filmofile'

Direktor vijeća za društvena istraživanja (SSRC) na Sveučilištu Columbia Joe Karaganis tumači da su filmske i glazbene kompanije usmjerili svoje proizvode na globalno tržište, ali su ignorirali potrošače van bogatijih zemalja. To definira piratstvo više kao kanal za rješavanje nesrazmjera cijena i pristupa sadržaju, nego kao kriminalnu urotu.

Dugo godina se u Pragu moglo gledati samo nekoliko blockbustera u kinima, kupiti DVD za tridesetak dolara mjesecima nakon što je izašao u Americi ili posuditi u videoteci, koje zbog piratstva gotovo da više i ne postoje. Prošle godine je Apple konačno proširio svoj iTunes servis na 12 zemalja iz bivšeg komunističkog bloka – osam godina nakon pojavljivanja na američkom tržištu.

Međutim, korisnike odbijaju ograničen pristup i više cijene jer su primanja daleko niža nego u Americi. Tako češki iTunes kao nove naslove ima u ponudi filmove kao što su 'Fast Five' ili 'Bridesmaids' po cijeni od 13.99 eura i nema mogućnost iznajmljivanja. Ti su filmovi bili dostupni u SAD-u prošle godine gdje ih se moglo kupiti za 14.99 dolara i iznajmiti za 3 dolara. Amerikanci trenutno mogu gledati kandidate za Oskara 'Moneyball' i 'The Help', filmove koji su u Češkoj dostupni samo u piratskim verzijama.

Vijeće za društvena istraživanja SSRC je prošle godine provelo istraživanje u kojem je nastojalo razlikovati cijene filmova prema prihodima u zemljama u razvoju. Rezultati su pokazali da DVD filma 'The Dark Knight' stoji 24 dolara u SAD-u, a gledano prema lokalnoj kupovnoj moći, ekvivalentna cijena u Rusiji bila bi 75 dolara, a u Indiji 641 dolar. Cijene piratskih DVD-a u tim zemljama je 25 i 54 dolara, što je još uvijek više u odnosu na legalne cijene u SAD-u.

Prosvjedi 'pirata' dovode ACTA-u u pitanje

Međutim u regiji u kojoj je jedan politički lider, rumunjski predsjednik Traian Basescu rekao Bill Gatesu da je piratstvo pomoglo razvoju softverske industrije njegove zemlje, vrlo je lako shvatiti zašto su kod šire distribucije tvrtke vrlo oprezne. Iako se gubici mogu teško precizno procijeniti, kompanije tvrde da se na svjetskoj razini mogu izraziti desecima milijardi godišnje.

To je jedan od glavnih pokretača sporazuma ACTA, za kojeg autori tvrde da će ojačati zakonski okvir za sprječavanje krađe intelektualnog vlasništva. Istovremeno, protivnici tvrde da će ugušiti slobodu interneta i uvesti invazivan oblik nadzora. Sporazum je već potpisalo nekoliko zemalja, ali da bi stupio na snagu na području Europske unije mora proći postupak ratifikacije u svih 27 zemalja članica do 13. svibnja 2013. godine i mora dobiti pristanak Europskog parlamenta. Međutim, to sada dolazi u pitanje. Državna tijela su sada sklona zaustavljanju procedure nakon prosvjeda desetaka tisuća Europljana i napada haktivista na internetske stranice državnih tijela.

Njemačka, Republika Češka, Slovačka, Bugarska, Litva su odgodile ratifikaciju sporazuma, a priključili su im se Slovenija, čiji se predstavnik ispričao za potpisivanje sporazuma, i Poljska, gdje su se parlamentarni zastupnici na sjednici pojavili s maskama Ventette u znak prosvjeda. Tvrde da ugovor ne može proći u aktualnom obliku. Kritičari tvrde da je sporazum stvoren u tajnosti, da ima formulacije koje se mogu široko interpretirati, te da stavlja veliki naglasak na kazne. Prosvjednici se boje da će ilegalna preuzimanja sadržaja pretvoriti u kriminal koji se kažnjava zatvorom i da će dozvoliti nadzor kakav su nekada provodili komunistički režimi.

To bi pogodilo ljude kao što su Ivan Bartos, predsjednik češke Piratske stranke, koji tvrdi da uzrok piratstva leži u nedostatku nekih stvari i loše postavljenom tržištu. Dodaje da će određeni postotak ljudi uvijek ilegalno preuzimati, ali ostali bi htjeli platiti da su proizvodi doista i dostupni.