(VIDEO) “Kad ne znaš što ćeš s loptom samo je daj Keeganu, biti će dobro”!

Autor:

Bob Paisley je jednom rekao: "Ako si napadač i ne znaš šta uraditi s loptom, ubaci je u mrežu pa ćemo u svlačionici raspravljati o tome šta si mogao uraditi sa loptom. To je moja definicija napadača. Ukratko, jednom riječju, napadač je Keegan. Ako ne znaš kud ćeš s loptom daj je Keeganu i gotova stvar".

Bio je možda prva pop zvijezda u nogometu, pritom je bio i sjajan igrač, trener, pedagog, no nije bio bez grijeha. Volio je biti šef, glavni, no do takvih uloga dolazio je svojom predanošću poslu i sportu kojim se bavio. Joseph Kevin Keegan (Armthorpe, 14. veljače  1951.) je bivši profesionalni nogometaš i menadžer. Igrao je za nekoliko klubova među kojima se izdvajaju Liverpool i Hamburger SV. Sa klupe je vodio Newcastle, Fulham, Manchester City, Newcastle United kao i nogometnu reprezentaciju Engleske. Karijera samo takva, zar ne?

Profesionalnu karijeru je počeo 1968. godine u momčadi Scunthorpe kao napadač. Tri godine kasnije potpisuje za Liverpool sa kojim je u tri navrata osvojio prvu diviziju, dva puta Charity Shield i Kup UEFA, po jednom FA kup i Evropski kup. U momčadi  sa Anfielda se zadržao do 1977. godine kada prelazi u HSV. Sa klubom sa sjevera Njemačke, trener je bio Branko Zebec, je bio prvak u sezoni 1978-79. U Englesku se vraća 1980. godine, te potpisuje za Southampton. Igrao je još za Newcastle United i Blacktown City.

Trenerskim poslom se počinje baviti 1992. godine kada preuzima Newcastle United. Sa klubom sa St James’ Park je dva puta bio viceprvak Premijer lige, te jedanput pobjednik engleske Druge lige.  Od 1993. do 1995. godine je u pet navrata izabran za menadžera mjeseca.

Za seniorsku reprezentaciju Engleske je debitovao 15. studenog a 1972. godine protiv Walesa,  Prvi pogodak za reprezentaciju je postigao 11. svibnja  1974. godine protiv također Walesa.

Kao igrač u sedamdesetim i osamdesetim godinama, opisan je kao “vjerojatno prva engleska zvijezda za privlačenje modernih medija”. Njegovi počeci u profesionalnom nogometu u Liverpoolu su antologijski. Nema nikakve sumnje, Liverpool je jedan od najpopularnijih engleskih nogometnih klubova, dosad je osvojio 18 naslova engleskog prvaka, sedam naslova FA kupova u i osam naslova englesog Liga kupa i tako je drugi po uspješnosti iza Manchester Uniteda. No, zadnjih godina, pa i desetljeća klub proživljava veliku rezultatsku krizu, najbolje tome svjedoči podatak da je Liverpool zadnji naslov engleskog prvaka osvojio još 1990. godine. Liverpool je osvojio i pet naslova europskog prvaka, bolji od njega su samo Milan i madridski Real.

I danas kao veliki nogometni klub Liverpool, dakle, uživa veliku naklonost navijača i baš svaku utakmicu, više ili manje bitnu igre pred prepunim svojim Anfield stadionom na kojem je i velika navijačka tribina iza južnog gola koja je u jednom trenutku sedamdesetih godina sa stajaćim mjestima primala odjednom čak 28 tisuća frenetičnih pristalica ovoga kluba. Koji, pak, prije svake utakmice gromoglasno pjevaju klupsku himnu “You will never walk alone”, inače u originalu pjesmu skupine Gerry and the Paemakers. Ojevanje te himne uoči utakmice prava je atrakcija za sve goste i turiste i navijače koji se uopće uspiju dokopati ulaznice za utakmicu.

Svega toga ne bi bilo da se u klubu nije pojavio Kevin Keegan, debitiravši 14. kolovoza 1971. godine protiv Nottingham Foresta, započevši tako svoju sjajnu karijeru ali i veliku epohu ovoga nogometnog kluba. Njegova generacija iz Liverpoola sedamdesetih je opčinila nogometni svijet i zauvijek otišla među legende. Liverpoool je i kasnije imao sjajnih razdoblja, no definitivno je na svjetski zemljovid najboljih klubova ušao sedamdesetih godina. Liverpool je sedamdesetih godina igrao revolucionaran nogomet, s puno kratkih dodavanja i naglim iskorakom u protunapad, sve je vrvilo od sjajnih nogometaša i tada, tih godina, Liverpool je stekavši brojne obožavatelje, baš kao i njihovi prethodnici, rockeri Beatlesi, sjajnom glazbom koja je imala pisali su tada novinari, i nogometni šarm.

Nije Liverpool slučajno osvojio svoj prvi naslov europskog prvaka protiv Borussije Moenchengladbach 1977. godine baš životnom partijom Kevina Keegana. Bio je to simboličan završetak Keeganovog nošenja Liverpoola prema vrhu svjetskog nogometa. Samo godinu kasnije Liverpool je još jednom bio europski prvak, u finalu je svladao Brugges pogotkom Dalglisha koji je na savjet Keegana doveden iz Celtica, a Keegan je otišao u njemački HSV gdje mu je u finalu 1980. izmakao naslov europskog prvaka u finalu protiv Nottingham Foresta.

Menedžer Bill Shankly je čovjek koji je najviše napravio za moderan Liverpool koji je postao nogometni strah i trepet, s perjanicom baš Keeganom koji je sa svojom bujnom frizurom bio prepoznatljiv lik na terenu. Bob Paisley je jednom rekao: “Ako si napadač i ne znaš šta uraditi s loptom, ubaci je u mrežu pa ćemo u svlačionici raspravljati o tome šta si mogao uraditi sa loptom. To je moja definicija napadača. Ukratko, jednom riječju, napadač je Keegan. Ako ne znaš kud ćeš s loptom daj je Keeganu i gotova stvar”.

Dok je Branko Zebec trenirao HSV u njemu je igrao Ivan Buljan kojeg je Zebec znao još iz Hajduka ibaš junak naše priče, engleski internacionalac Kevin Keegan. Baš je Keegan slovio kao pomalo neodgovoran tip koji je stalno kasnio na treninga, pa i zabušavao tijekom vježbanja. Makar je pritom igrao dobro. Zebec ga je stalno nemilosrdno kažnjavao i ta priča je tjednima, pa i mjesecima bila glavna tema njemačkih sportskih žurnalista.

Keegan je godinama kasnije pričao svoja iskustva sa Zebecom:

“Branko Zebec nije bio samo taktički genij, nego i diktator što se tiče discipline, a iznad svega je inzistirao na fizičkoj pripremi. Kapetan Peter Nogly i ostali veterani, koji su se trudili strancima zagorčati život, nakon Zebecova dolaska više nisu imali ni volje ni snage za ogovaranje, bili su zauzeti preživljavanjem brutalnih Zebecovih treninga. I ja sam jednog dana pokucao na vrata reda direktora kluba Gunthera Netzera i rekao – Želim doista otići, ovaj trener je lud”.

Keegan se toliko bojao Zebeca koji ga je kažnjavao za najmanju disciplinsku grešku, poput kašnjenja na trening, pa je tako jednom unajmio helikopter da ga odveze na trening preko snijegom zametenih ulica u Hamburgu.

No, kad je Keegan uvidio svrsishodnost napornog vježbanja, kada je postao vođe i HSV-a i engleske reprezentacije znao je da je to plod teških Zebecovih treninga.

“Morao sam se zahvaliti Branku Zebecu. Nikad na treninzima nisam toliko trčao, ali nikada nisam bio ni tako uspješan. Baš zbog Zebeca sam se zaljubio u njemački nogomet. Sjećam se da mi je znao govoriti, stalno jedno te isto: Možeš imati loš dan i promašiti gol, ali ne smije ti se dogoditi da ne možeš trčati”.

 

Autor: