Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL

TRENER DINAMA JE UPOZOREN?! Cvitanović nije jedini kojeg su prebili na ovaj način

Autor:

Nasilje u našem nogometnu nema legitimitet, ali ima kontinuitet

Sport u samom svom izvorištu drži do poštene, ravnopravne borbe, no kao pojava, kao fenomen 20. stoljeća koji je ovom stoljeću postao korporcijski gigant fernese je sve manje, koliko god se organizacije koje vode sport trudile. Opet, “fair-play” (poštena igra) i dalje izaziva divljenje kod ljudi i činjenica jest da ljudi s poštenim namjerama uživaju u poštenom pristupu sportu…

Međutim, sport je i platforma za mnoge kriminalne radnje, prevare, ucjene, otimačine, kako i ne bi, veliki se novac vrti u i oko sporta i po tome nije različiti niti od bilo kojeg polja društvene djelatnosti.

Ruku na srce, nemamo se uopće pravo čuditi kada se dogodi slučaj kao neki dan, kada je brutalno premlaćen trener Dinama Mario Cvitanović, ispred svog stana u gusto naseljenom zagrebačkom kvartu. Oh da, zgražati se možemo, ovaj kukavički, podli i niski čin je i za zgražanje i za najtežu osudu, valjda će naše sjajno pravosuđe imati priliku odrapiti tim mangupima ili kome god već – zasluženu kaznu.

Photo: Dalibor Urukalovic/PIXSELL

Premlaćivanjem se u kriminalnim krugovima šalje upozorenje za nedovršen, neispunjen zadatak, bilo riječ o dugu, poslu ili nečem sličnom. Nešto slično se prije 11 godina dogodilo tadašnjem treneru Hajduka Luki Bonačiću, scenarij je bio isti, maskirani napadači i palice te udarci do žrtvine iznemoglosti. Od tada pa sve do danas Luka Bonačić više ne radi u Hrvatskoj. On je očito upozorenje shvatio jako ozbiljno.

Počinitelji nikad nisu pronađeni, teorija je bilo bezbroj. Istraga je otapkala svoje u mraku, znate priču o sitom vuku i pojedenom magarcu.

Napadi na nogometne djelatnike nisu rijetkost, čudili smo se tko je i zašto dvaput zapalio automobile bivšeg vratara i trenera Tomislava Ivkovića. Počinitelj i dalje nepoznat.

Nisu ni novimari imuni na napade, krvavi su i opasni napadi bili na novinara Branka Stipkovića prije svjetske smotre 1998. u Francuskoj i na Dražena Krušelja koji je pratio Dinamo, koju godinu kasnije (2004). Počinitelji, niste valjda mislili da su otkriveni? Premlaćen je ispred zgrade u kojoj stanuje.

Onda kad se počinitelj znao nije se dogodilo ništa. Naime, još 2014. godine Alojzije Šupraha fizički je napao Marina Brbića, predsjednik Nogometnog saveza županije splitsko-dalmatinske i član IO HNS-a nasrnuo je na predsjednika uprave Hajduka!

Zbilo se to u Dugopolju, poslije odigranog finalnog susreta Kupa Hrvatske za juniore, između Hajduka i Splita. Izviždani Šupraha dodijelio je pobjednički pokal “bijelima”, društvo se razilazilo, Šupraha je sigurno bio revoltiran zviždanjem prilikom dodjele pehara. a poslije su, na izlasku s tribina, prema Šuprahi iz publike dobacivali uvrede, tipa “izdajico” i slično…

No, potom je Šupraha napao predsjednika Hajduka Brbića, koji je morao potražiti pomoć na Hitnom prijemu splitske bolnice zbog raskrvavljenog uha, a Šupraha je promptno priveden u policiju, kao napadač, na obavijesni razgovor, gdje je i prenoćio.

Kazna poznatom počinitelju? Općinski sud u Solinu uvjetno je na sedam dana zatvora, uz rok kušnje od šest mjeseci, kaznio Alojzija Šuprahu zbog napada na predsjednika Hajduka Marina Brbića. I to je to.

Ma, u ovom podsjetniku ima još toliko toga za reći. Zdravko Mamić kojeg su napadali i udarali, na kojeg su pucali u posljednje vrijeme i sto ima opis svojih nepodopština. Ne samo s verbalnim nasiljem.

Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL

Još 1992. godine na maksimirskog stadionu ganjao je tada predsjednika Dinama Josipa Šoića, priča se da je vremešni bankar skočio preko ograde poput Sergeja Bubke u strahu od Mamića. Pa se Mamić 2003. godine potukao s Miljenkom Mesićem u prostorijama Gradskog zavoda za planiranje s pročelnikom Miljenkom Mesićem.

Niska ide dalje. Mamić je napadao i novinare Boruta Šipsa, Berislava Jelinića, verbalno i Romanu Eibl, a znan je i slučaj kada se potukao s policajcima u centru grada. Tukao se i u Hajdukoj loži s bivšim igračem splitskog kluba Begom, a jednom je udario i djelatnika NK Rijeke u loži maksimirskog stadiona. Nije da mu ruka brzo ne poleti.

Nasilje u našem nogometnu nema legitimitet, ali ima kontinuitet. Ma, zacijelo se po tome ne razlikujemo od ostalih društava, ljudski mentalitet je uvijek i svugdje  isti, no ako se iza svih tajnovitih napada nikad ne otkrije počinitelj onda tu štošta nije u redu. Evo, vele da istraga o ubojstvu Dina Pokrovca još traje…

Autor: