Facebook: Boca (Official)

ŽIVOTNA PRIČA CARLOSA TEVEZA: Bijeg od siromaštva potrajao je do najbogatijeg ugovora u povijesti nogometa

Autor: Andrija Kačić-Karlin/7Dnevno 23. prosinca 2016.

Shanghai Shenhua, klub kojeg je vodio i naš Ćiro Blažević, poslao je ponudu Tevezu – ugovor na dvije sezone, sveukupan prihod za Teveza 84 milijuna dolara. Nogometna javnost je zinula.

Život zna napisati bolje i poučnije priče nego što ih čovjek može i zamisliti. Zar to nije priča o Carlosu Tevezu, argentinskom nogometašu koji je postao najplaćeniji igrač otkako je nogometa, a kao dječak je strahovao da ne, doslovce, umre od gladi?

Igrao je za Bocu Juniors na početku i na kraju dosadašnje karijere, za brazilski Corinthians, za engleske klubove, West Ham, Manchester United i Manchester City, slavljen je bio u Juventusu, a za reprezentaciju nebesko plavih, Argentine, nastupio je 76 puta. Uvijek obožavan zbog svoje predanosti igri i borbi dočekan je prije godinu i pol dana na povratku u Bocu Juniors kao – božanstvo.

No, onda je uslijedila eksplozija iz Kine. Shanghai Shenhua, klub kojeg je vodio i naš Ćiro Blažević, poslao je ponudu Tevezu – ugovor na dvije sezone, sveukupan prihod za Teveza 84 milijuna dolara. Nogometna javnost je zinula.

Kinezi koji na nogomet troše kao nikad nitko prije žele na svojim terenima najveće svjetske zvijezde. Carlos Tevez to i jest. Tevezu je neki dan upriličen veličanstven oproštaj na dvoboju Boce Juniorsa i Colona, neki su novinari napisali da ni Maradona nije doživio tako dirljive ovacije.

Nije tajna, Carlos Tevez obožava Bocu Juniors, svoj matični klub i prije godinu i pol dana se vratio u njega kako bi poboljšao situaciju u kojoj se klub našao. No, financijska kriza koja je zahvatila Bocu Juniors nije se mogla rješiti i uvjetovala je nezadovoljstvo igrača kojima su kasnile plaće, a Tevez ne voli kad je nezadovljan i on i njegovi suigrači. Isprve je odbijao kineske ponude, no kako odbiti ovu – 42 milijuna dolara po sezoni, a nešto će kapnuti i Boci Juniors da se snađe.

Tevezova životna priča usko je povezana sa siromaštvom i kriminalom, jer je on odrastao u jednom od najgorih kvartova golemog Buenos Airesa, Fuerte Apacheu. Do neba je zahvalan nogometu s kojim se izvukao iz posve neperspektivne situacije. Sam zna reći u svakom razgovoru s novinarima…

“Da nije bilo nogometa, završio bih kao puno momaka iz moje četvrti, mrtav, u zatvoru ili ležeći na cesti nadrogiran. Mislim da nitko nije rođen kao lopov, ali sva ta nejednakost u Argentini dovodi do toga da mnogi klinci počnu krasti. Život u siromaštvu je težak i lako može odvesti u potragu za lakim novcem”‘, govori Tevez.

Carlos Tevez rođen je 1984. godine u siromašnoj obitelji koja je živjela u naselju ogrezlom u kriminal. Carlitos, kako su ga zvali kao dječaka, pa i danas, imao je mučno djetinjstvo. Zbog sitnog duga ubijen mu je otac kad je imao samo pet godina. Ovisan o majci ubrzo se sukobio i s njom, a koristio je i lijekove koji mnogi danas smatraju čistom drogom. Ožiljak na licu po kojem je prepoznatljiv dobio je u jednom sukobu kada su ga polili kipućom vodom.

“Moji ožiljci su dokaz tog starog života”!, ističe Tevez. “U djetinjstvu me najviše bilo strah da me netko ne otme. U kvartu se pucalo, tuklo, drogiralo, često sam na putu do do škole preskakao mrtvaca. Silno sam želio figurice od igrača, nikad ih nisam imao, igrao sam se s kamenčićima i maštao da su to figurice”, sjeća se nesretnog djetinjstva Tevez.

Počeo je rano trenirati nogomet, kao osmogodišnji dječak zaigrao je za lokalni Atletico All Boys, bio je toliko dobar da se za njega zainteresirala Boca Juniors. Kada je bio u mlađim selekcijama Boce Juniorsa ubio mu se najbolji prijatelj, Dario Coronel, nakon izlaska iz zatvora.

“On je bio moj najbolji prijatelj, stalno smo bili zajedno. Ipak, on je izabrao drugačiji put, a to je kriminal. On je napravio jednostavan izbor, to nije stvar sreće. I dalje mislim o njemu. On je bio moj najbolji prijatelj”, sjeća se.

Opčinio je struku u Boci Juniors. Bio je gladan lopte, golova, uspjeha, pobjeda. Strast koja ga je nosila obuzimala je cijelu momčad. Došao je i poziv za reprezentaciju, postao je i najbolji nogometaš Argentine. Svijet je počeo pričati o njemu. Unatoč sjajnim partijama u Boci klub je i tada bio u nezavidnoj situaciji i prodan je brazilskom Corinthiniansu. Gdje je bio najbolji igrač, a zadržao se tek jednu sezonu. Uslijedili su pozivi iz Europe.

I stigao je u londonski West Ham, U sezoni je odigrao 26 utakmica, postigao sedam pogodaka i neobično se dopao menedžeru Manchester Uniteda Alexu Fergusonu. I bio je prodan Unitedu, gdje se zadržao dvije godine, s dvadesetak golova u šesdesetak utakmica potvrdio je da je bio odlična investicija, osvojivši dva naslova prvaka i naslov europskog prvaka. Investicija na kojoj se dalo još i zaraditi, prodan je za 35 milijuna eura 2009. godine mrskom gradskom rivalu, Manchester Cityju. I tu je bio još bolji, ostao je četiri sezone i bio je najzaslužniji za uspon Cityja nakon dugo godina prema vrhu engleskog nogometa, u 113 utakmica dao je 58 golova.

Kao dragulj koji se preprodaje završio je u Juventusu gdje je dvije godine sjajio, doteglio momčad do dva naslova talijanskog prvaka i do finala Lige prvaka u kojoj je poražen protiv Barcelone. U 66 utakmica zabio je 40 golova, kakva sjajna statistika.

Iako kao igrač koji je prešao tridesetak godina i dalje je bio poželjan, a on se poželio vratiti u Argentinu u svoju Bocu. Juvetus ga je pustio za skromnih 6,5 milijuna eura i odmah je s Bocom osvojio i naslov i kup i bio proglašen za najboljeg igrača prošle sezone. Neki dan je svojim golom odlučio derbi Boce Juniorsa i River Platea i odlučio ipak prihvatiti kinesku ponudu…

Prepoznatljiv po svom stilu uvijek je od novinara bio pitan jesu li ga okolnosti njegovog odrastanja napravile takvim beskompromisnim borcem. Odgovarao je:

“Ne znam ima li tu neke povezanosti. Ja sam uvijek igrao na svoj način, ili sam barem to pokušavao. Uvijek sam govorio da, dok sam se ranije igrao s loptom, sada igram nogomet, a to je nešto potpuno drugačije. Ali ne znam jesu li me životne okolnosti prilikom odrastanja učinile igračem kakav sam danas. Moguće je. Moje cijelo djetinjstvo je bilo teško, tako da je nemoguće izdvojiti jedan slučaj. Živio sam u mjestu gdje su droga i ubojstva dio svakodnevice. Kad iskusite teške stvari, čak i kao vrlo malo dijete, to znači da brzo odrastate. Mislim da to omogućuje svima da odaberu svoj vlastiti put, a ne samo da prihvaćaju ono što su drugi prije već napravili, a ja sam krenuo svojim putem. Nikad nisam odobravao konzumiranje droga i ubijanje, a srećom mogao sam odabrati svoj put. Teško je učiniti da ljudi razumiju kakav je tamo život kad nisu prošli kroz iste stvari kao ja ili drugi ljudi iz tog susjedstva”.

Jednom je riječima zaključio svoja razmišljanja prije bitnih utakmica…

“Mislim stalno na putu prema stadionu, sjećam se svega. Govorim si… Danas moraš dati sve od sebe na terenu jer si došao iz mjesta iz kojeg je jako teško izaći’. Sjetim se kako smo kao djeca igrali nogomet s loptama napravljenima od krpa i takvim stvarima. Sve mi je to pred očima kada čekam veliku utakmicu”…

Autor: Andrija Kačić-Karlin/7Dnevno 23. prosinca 2016.

ZADNJE VIJESTI