Foto: Andrija Kačić-Karlin

(VIDEO) ‘ZABRANJENA’ UTAKMICA: Priča o tome kako su hrabri Vatreni inaugurirali Hrvatsku u praskozorje rata

Autor: Andrija Kačić Karlin

Dotična utakmica protiv Amerikanaca 17. listopada 1990. godine (2-1) bila je i predstavljanje dresova hrvatske reprezentacije

Danas nešto moramo oblježiti!

Prva utakmica hrvatske nogometne reprezentacije, protiv Sjedinjenih Američkih Država 17. listopada 1990. godine u predvečerje utemeljenja hrvatske države često je i neopravdano zanemarivana i kolektivnoj svijesti hrvatskog sporta i nogometa, a riječ je o jedinstvenom događaju koji je priređen u teškim i okolnostima i uvjetima. I sad,a kao i toliko prethodnih godina malo tko se sjetio ove obljetnice, a nisu se udostojili ni preklani u HNS-u obilježiti 25 godina tog događaja, zašto bi obilježili i 27. godišnjicu?

Slobodno se može reći da je ta utakmica bila premijera hrvatske nogometne reprezentacije čak i prije osnutka države.Hrvatska je u tim danima još uvijek bila dio Jugoslavije, uslijed čega je bilo teškoća u organizaciji utakmice. Nogometni savez Jugoslavije, smješten u Beogradu, činio je čuda da se ta utakmica spriječi, no organizatori u Zagrebu činili su još veća čuda da se utakmica odigra…

Suparnik nije pripadao vrhu svjetskog nogometa, ali reprezentacija SAD predstavila se kao dobra momčad. Uostalom, Hrvatskoj je tada bilo najvažnije odigrati premijernu utakmicu, a protiv Amerikanaca je ispunjen i rezultatski cilj, ostvarena je pobjeda 2-1. Na utakmici bio je i hrvatski predsjednik, dr. Franjo Tuđman.

Dotična utakmica protiv Amerikanaca bila je i predstavljanje dresova hrvatske reprezentacije. Dizajnirani po uzoru na hrvatski štit koji se nalazi na službenoj zastavi države Hrvatske, dresovi su smatrani vrlo profesionalnima i izvornima. Taj prvi službeni dres dizajnirao je akademski slikar Miroslav Šutej.

Uz to, Šutej je za ovu utakmicu dizajnirao i ulaznice i službeni plakat. Prvi dres kojeg su naši nogometaši nosili protiv Amerikanaca imao je velik broj crveno-bijelih kvadratića koji se kasnije nikada nije ponovio, ali je dizajn iz te utakmice ipak odredio najprepoznatljiviji simbol hrvatske reprezentacije – dres s kvadratićima. Koji se godinama i desetljećima kasnije ponavljao u raznim,ali uvijek sličnim varijantama. Stoga, slobodno se može reći da je iz te utakmice, prve utakmice s Amerikancima najveća dobit prepoznatljiv u cijelom svijetu hrvatski dres.




Na maksimirskom stadionu te listopadske večeri okupilo se 30 tisuća gledatelja, a hrvatski izbornik bio je Dražan Jerković. On nije mogao izvesti najjači sastav, jer je istog dana nastup imala i mlada jugoslavenska reprezentacija, u kojoj su važnu ulogu imali i hrvatski nogometaši. U to vrijeme Hrvatski nogometni savez nije bio član međunarodnih organizacija, već je bio dio jugoslavenskog nogometnog sustava. Stoga su Zvonimir Boban, Davor Šuker, Alen Bokšić i Robert Jarni tog povijesnog dana nastupali za mladu jugoslavensku selekciju, koja je gostovala u Sovjetskom Savezu. Ipak, Hrvatska je Amerikancima suprotstavila sasvim solidnu momčad, iako je Jerković na raspolaganju imao samo 14 nogometaša. Mnogi su otkazali, no Dražan Jerković nikada o tome nije govorio…

Kapetan reprezentacije bio je Zlatko Kranjčar, koji je nakon utakmice proročanski izjavio:

– Ova će momčad kad joj se pridruže talentirani mladi nogometaši kojih imamo osvajati medalje na svjetskim prvenstvima!




Samo osam godina kasnije Hrvatska je na svjetskoj smotri u Francuskoj osvojila brončanu medalju.

Zapravo, nogometni dvoboj Hrvata i Amerikanaca tog 17. listopada 1990. godine održan je u sklopu obilježavanja vraćanja spomenika Bana Jelačića na središnji zagrebački trg. Uostalom, i sama ulaznica i plakat te utakmice koje je dizarnirao Miroslav Šutej bili su u znaku spomenika koji se tih dana iznova postavljao na dotadašnji Trg Republike.

Sama utakmica organizirana je kao velika proslava, prije utakmice pjevao je Tomislav Ivčić, u poluvremenu je koncert održalo Prljavo kazalište, a prepuno gledalište oduševljavao je stalan mimohod sinjskih alkara. Na tribinama je bilo tridesetak tisuća gledatelja, a hrvatskih zastava s povijesnim grbom bilo je na tisuće.

Izbornik reprezentacije Dražan Jerković mahom se u izboru za ovu utakmicu oslonio na igrače iz inozemstva, a u sastavu Hrvatske bio je i Albanac Kujtim Shala i Slovenac Grega Židan koji su tada nastupali za Dinamo. Prvi pogodak za Hrvatsku postigao je Aljoša Asanović, drugi Ivan Cvjetković. Kad je Hrvatska postigla prvi zgoditak, a bilo je to djelo Asanovića, na stadionu se prolomila takva pucnjava da su Amerikanci s centra krenuli tek nakon tri-četiri minute, čekajujći da se stiša paljba.

Asanović je na tu utakmicu stigao iz Metza, s naredbom predsjednika svog kluba da se mora vratiti do ponoći. Zato je izašao već u 60. minuti trčeći na privatni zrakolov kojeg je sam platio. Za igrača utakmice proglašen je bio – Marko Mlinarić.

Sljedeću utakmicu hrvatska nogometna reprezentacija igrala je 22. prosinca 1990. godine u Rijeci protiv Rumunjske. Zbog političkih razloga nitko nije želio igrati protiv reprezentacije države koja još nije osnovana, Rumunji su pristali kada nitko nije htio, baš kao i Amerikanci dva mjeseca ranije. Na dan utakmice protiv Rumunjske u Rijeci Sabor je ustanovio Ustav Republike Hrvatske.

HRVATSKA – SAD 2-1 (2-0)

Hrvatska: Ladić (od 70. Gabrić), Vulić, Dražić, Čelić, Kasalo, Peršon (od 71. Židan), Shala, Z. Kranjčar, Cvjetković, Asanović (od 58. Mladenović), Mlinarić.

SAD: Meola, Trittschun, Balboa, Armstrong, Fraser, Banks (od 81. Windischmann), Harkes, Eichmann (od 57. Bliss), Krumpe (od 46. Dayak), Murray, Vermes.

Sudac: Sergio Coppetelli (Italija).

Gledatelja: 30.000.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.