Talijani se znaju izvući, i kad se baca novčić i kad se igra ponovljena utakmica

Autor: Andrija Kačić-Karlin / 7Dnevno / 18. ožujka 2016.

Poslije kvalifikacija u kojoj su sudjeloval čak 31 zemlje na završnom turniru najprije je Jugoslavija iznenadila svjetskog prvaka Englesku s 1-0, dočim je Italija ždrijebom, bacanjem novčića u polufinalu preskočila Sovjetski savez nakon 0-0 poslije produžetaka. Odigrane su dvije finalne utakmice Italije i Jugoslavije, kako je u prvoj bilo 1-1 i nakon produžetaka, dva dana kasnije odigrala se nova utakmica i bilo je 2-0 za Italiju

Završnica Europskog nogometnog prvenstva 1968. godine u Italiji bila je nevjerojatno dramatična i uzbudljiva, utakmice su se morale odlučivati u produžecima, bacanjima novčića ili čak odigravanjem novih dvoboja. Bio je to turnir četiri reprezentacije koji je ostao upamćen po nevjerojatnoj dramaturgiji… Naposljetku, trijumfirao je domaćin, Italija kao i četiri godine ranije Španjolska na svom tlu, u Madridu u finalnom dvoboju protiv Rusije. Italija je odigrala dvije finalne utakmice protiv tadašnje Jugoslavije, kako je u prvoj bilo 1-1 i nakon produžetaka, dva dana kasnije odigrala se nova utakmica i bilo je 2-0 za Italiju.

Mora se, u cijeloj priči oko ovoga prvenstva, znati da se prvi puta pristupilo kvalifikacijama po skupinama, a ne kao dotad po kup sustavu, na ispadanje. Sudjelovala je čak 31 europska zemlja, gotovo sve…

Jugoslavija je bila u skupini sa Zapadnom Njemačkom koja se prvi puta odlučila natjecati u sklopu europske smotre, te Albanijom. Bilo je zanimljivo… Jugoslavija je kod kuće pobijedila Zapadnu Njemačku 1-0, u gostima izgubila 1-3. I Zapadna Njemačka i Jugoslavija pobijedile su Albaniju na svom terenu, Jugoslavija je u Tirani pobijedila 2-0 a Njemačka je na sveopće iznenađenje odigrala 0-0, propustivši odlazak u Italiju. No, da bi Jugoslavija došla do završnog turnira četiri reprezentacije morala je još preskočiti Francusku, najprije ju je pobijedila kod kuće 5-1, u uzvratu je bilo 1-1.

Izbornik Jugoslavije je bio Rajko Mitić koji se u kvalifikacijama koristio velikim brojem hrvatskih igrača, igrali su tako Brnčić, Nadoveza, Zambatra, Lamza, Skoblar, Rudi Belin, Ramljak, Holcer i Rora. Na koncu, samo je Holcera poveo u Italiju na Europsko prvenstvo.

Bilo je još zanimljivih nadmetanja po skupinama, Engleska je uspjela proći do završnice kroz skupinu iako je na svom terenu poražena od Škotske 2-3. Potom je Engleska nadvisila Španjolsku i osigurala mjesto na završnom turniru.

Sovjetski savez lako je prošao kroz skupinu ispred Grčke, Finske i Austrije, a potom je u epskim utakmicama s Mađarskom izborio prolaz dalje, U Budimpešti je SSSR izgubio 0-2, u Moskvi je bilo 3-0 za Sovjete. Talijani su kao nož kroz putar prošli u skupini s Rumunjskom, Švicarskom i Kiprom, potom prošli i Bugare i dobili domaćinstvo turnira.

I drama je mogla početi, u prvom polufinalnom dvoboju u Napulju Italija je prošla isključivo sretnim okolnostima ispred Sovjetskog saveza. U tvrdoj i borbenoj utakmici niti nakon produžetaka nije bilo golova i sudac je morao, sukladno tadašnjim pravilima, bacanjem novčića odlučiti pobjednika. Sam čin bacanja novčića događao se u svlačionici, dok je 70 tisuća gledatelja čekalo službeno objašnjenje spikera. Legenda kaže da se prvi novčić zaglavio u udubinama klupe u svlačionici i da se bacalo još jednom. Te da je tada Italija bila sretnije ruke.

U drugom polufinalu, u Firenzi, Engleska koja je bila svjetski prvak dvije godine ranije i Jugoslavija odigrali su izvrsnu utakmicu. Englezi su silno željeli pokazati da su i dalje bez premca, s Hurstom, Mooreom, Charltonom i Banksom slovili su zapravo i kao favorit završnog europskog turnira.

U tadašnje vrijeme nije bilo izmjena, pa se na početku utakmice dogodio težak hendikep za reprezentaciju Jugoslavije, teško je Ivicu Osima ozlijedio branič Wilson, Osim nije mogao nastaviti utakmicu i Jugoslavija je nastavila igrati s deset igrača. U obrambenom gardu jugoslavenska reprezentacija uspjela je izdržati brojne engleske napade, a predkraj utakmice se i otvorila, pokušavajući iznenaditi brojčano nadmoćnog suparnika.

I u 87. minuti akciju je začeo Dragan Holcer krasno proigravši Musemića na lijevom krilu. Poslije bijega Musemića uslijedio je dobar centaršut, natrčao je Dragan Džajić i zabio. Englezi nisu mogli doći k sebi, još su dobili i crveni karton (Mullery) i dogodilo se veliko iznenađenje. Finale u Rimu će igrati domaćin Italija i Jugoslavija koja je iznenađujuće pobijedila Englesku.

Pred skoro sto tisuća ljudi na Olimpijskom stadionu u Rimu odigrala se, poslije će se pokazati, prva finalna utakmica. U 120 minuta nije bilo pobjednika, završilo je 1-1, Jugoslavija je prva povelaudarcem Džajića, a Domenghini je izjednačio desetak minuta prije kraja. Mnogi su proklinjali švicarskog suca Diensta koji kod 1-0 za Jugoslaviju nije sudio kazneni udarac nakon prekršaja nad Pavlovićem.

U produžecima Jugoslavija je imala više šansi, niti jednom nije pogodila. Sjajno je branio tada mladi Dino Zoff koji će kasnije postati ikona talijanskog nogometa. On sam je nakon te prve utakmice rekao u mikrofone ivjestitelja: “Igrali smo tako da nismo zaslužili neodlučeno. Ne možemo više tako slabo odigrati”.

Kako se, opet po pravilima, pobjednik u finalu nije mogao odlučivati bacanjem novčića to se za dva dana morala odigrati nova utakmica.

U drugoj utakmici Talijani su uveli postavu s dosta novih igrača, njihov izbornik Valcareggi shvatio je da su neki igrači preumorni i to je bio odličan potez. Rajko Mitić oslonio se i na ozlijeđene igrače i ispao gubitnik. Talijani su najprije rano poveli, pogotkom Rive već u 12. minuti, a nakon pola sata vodstvo je zacementirano na 2-0 zgoditkom Anastasija. Talijani su se znalački povukli i sačuvali svoju mrežu do kraja utakmice.

Autor: Andrija Kačić-Karlin / 7Dnevno / 18. ožujka 2016.

ZADNJE VIJESTI