Sve je osvajao, europska i svjetska prvenstva, domaća natjecanja, a dvije Lige prvaka izgubio u zadnjim sekundama

Autor: Andrija Kačić-Karlin

Osvojio je s Bayernom sedam naslova prvaka Njemačke i Kup Uefe 1996. godine, a s Interom je bio prvak Italije 1989. te je dvije godine kasnije osvojio Kup Uefe. S Njemačkom je bio prvak Europe (1980.) i prvak svijeta (1990.), te dvaput viceprvak svijeta 1982. i 1986. Ipak, ima nešto što nije uspio osvojiti – Ligu prvaka.

On je rekorder u mnogo čemu, on je legenda njemačkog, europskog i svjetskog nogometa. On je Lothar Matthaus, za kojeg je Maradona rekao:

“Vjerujte mi na riječ, on je bio moj najljući, najteži i najpoštovaniji suparnik”

Nastupio je čak 150 puta za njemačku reprezentaciju. Na svjetskim smotrama nastupio je čak 25 puta. Bio je nevjerojatno svestran, doslovce je mogao igrati na svakoj poziciji. I igrao je. Treneri su ga obožavali, kadgod bi u nekoj utakmici ostalo upražnjeno mjesto rješenje bi bilo nadohvat ruke – Lothar Matthaus. Ipak, odigrao je najviše utakmica u veznoj liniji, a karijeru je završio kao središnji centarhalf ili libero. Bio je nevjerojatno dobar tehničar uz sve ostale njemačke standardnosti poput discipline i izdržljivosti. Zvali su ga i – “Neumorni”!

Karijera, igračka, trajala mu je dvadesetak godina. Potom se odlučio biti trener. Ipak, konkretni podaci svjedoče da je bio bolji igrač nego trener. Za Borussiju M’gladbach i Bayern odigrao je 464 bundesligaške utakmice i postigao 121 gol.

Osvojio je s Bayernom sedam naslova prvaka Njemačke i Kup Uefe 1996. godine, a s Interom je bio prvak Italije 1989. te je dvije godine kasnije osvojio Kup Uefe. S Njemačkom je bio prvak Europe (1980.) i prvak svijeta (1990.), te dvaput viceprvak svijeta 1982. i 1986. Ipak, ima nešto što nije uspio osvojiti – Ligu prvaka.

Bio je jako blizu, ali… U dva navrata igrao je u finalu i oba puta Bayern je poveo 1-0, ali na kraju je u dramatičnim raspletima izgubio 2-1; prvi put u finalu s Portom 1987. godine, a drugi put u jednoj od najvećih drama otkako se igra Liga prvaka, 1999. godine s Manchester Unitedom.

Lista njegovih sjajnih dosega je poduža; u dva navrata bio je najbolji igrač Njemačke, dva puta je njegov gol bio najbolji pogodak njemačkog prvenstva, osvojio je srebrnu loptu na svjetskoj smotri 1990. u Italiji, dobio je i zlatnu loptu France Footballa 1990., biran je za najboljeg igrača 1991. godine u prvom izboru Fife.

Svoju profesionalnu nogometnu karijeru, Matthäus je započeo 1979. godine u Borussiji Mönchengladbach, gdje je ostao do 1984. Do tada je stekao reprezentativno iskustvo igrajući na europskoj smotri 1980. godine i svjetskoj dvije godine kasnije u Španjolskoj. Zatim je otišao u Bayern München, s kojim je osvajao Bundesligu, DFB-Pokal; i gdje je igrao od 1984. do 1988. godine. Nadalje, 1988. godine, sa suigračem Andreasom Brehmeom je potpisao za milanski Inter, s kojim je osvojio Serie A 1989., i Superkup iste godine. Zbog uspjeha u Interu, pozvan je i na Svjetsko prvenstvo 1990. godine. Matthäus je reprezentaciju odveo do finala, gdje su Nijemci pobijedili Argentinu 1-0.

Matthäus je nastavio sa sjajnim rezultatima u Interu, osvojivši Kup Uefa 1991. i postavši Fifa nogometaš godine. 1992. godine, vratio se u Bayern, i s klubom osvojio četiri bundesligaška naslova, dva DFB-Pokala, Kup UEFA, i drugo mjesto u Ligi prvaka 1999. Zbog ozljede je propustio europsku smotru 1992. godine iako je ujedinjena reprezentacija osvojila drugo mjesto.

Na Svjetskom prvenstvu 1994. igrao je kao kapetan na poziciji braniča, i postigao je jedan pogodak. Iako je to natjecanje trebalo biti njegovo zadnje veliko natjecanje, Matthäus još nije službeno otišao u mirovinu. Nije pozvan na Euro 96, koje je Njemačka naposljetku osvojila, pobijedivši Hrvatsku u četvrtfinalu. Priča ide dalje, pozvan je na Svjetsko prvenstvo 1998. kao zamjena za Matthiasa Sammera. Igrao je kratko na natjecanju, iako je Njemačka ispala već u četvrtfinalu nakon što ju je Hrvatska porazila 3-0.

Potom je 1999. godine Matthäus otišao u MetroStars iz New Yorka. U MLS-u je igrao od ožujka do rujna 2000. i otišao u mirovinu. Zadnja tri nastupa za reprezentaciju, Matthäus je odigrao na europskoj smotri 2000. godine godine gdje odigrao i 150. utakmicu za Njemačku. A na prvom Europskom prvenstvu nastupio je 20 godina ranije, 1980. u Italiji. Fascinantno.

Nakon sjajnih igračkih dana, Matthäus je započeo trenersku karijeru. Prvi je angažman dobio u bečkom Rapidu, zatim u Partizanu, mađarskoj reprezentaciji, Atléticu Paranaense, Red Bull Salzburgu, izraelskom Maccabiju…

Kao trener nije bio tako uspješan. Matthäus je, recimo, Partizan, doveo do Lige prvaka, no ispao je već u skupini. Nakon godinu dana, otišao je trenirati mađarsku nogometnu reprezentaciju u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2006. godine, Nije prošla pokraj raspoložene Hrvatske.

Sam se i danas sjeća nekih detalja iz svoje trenerske karijere. Priznaje da je nenamjeno sudjelovao i u namještanju utakmica, dok je trenirao beogradski Partizan. Matthaus je u svojoj autobiografiji pod nazivom “Sve ili ništa”, iznio niz optužbi na račun Partizana, ali i nogometa u Srbiji.

“Kada sam se nakon utakmice uputio u svlačionicu trener golmana mi je rekao kako je klađenje na utakmicu obustavljeno, te da nije sve regularno sa susretom. Većina igrača se već istuširala i napustila svlačionicu, a ja sam zadržao jednog u kojeg sam imao najviše povjerenja. Odgovorio mi je da je dvije sezone prije toga naš sadašnji suparnik pustio Partizanu utakmicu kada su mu bili potrebni bodovi za naslov. I rekao mi je da se sada ti bodovi moraju vratiti. Ironično sam mu rekao da me sljedeći put obavijeste o tome, da ne riskiram infarkt”.

Matthaus je dodao da je potom pregledao snimku utakmice koja je odigrana dvije godine ranije.

“Kada sam pogledao taj dvoboj, odmah mi je bilo jasno zašto smo izgubili tog dana. Odlučujući gol postigao je centarfor, koji je sam prošao pored šest odbrambenih igrača”.

Istakao je u svojoj autobiografiji kako nema osjećaja “do osjećaja kada igrač postane svjetski prvak”. Sjeća se naslova iz 1990. godine i piše…

“To je bilo nevjerojatno. Svjetski ste prvak za ostatak života i često vas podsjećaju na to. Možete osvojiti puno trofeja u karijeri, ali naslov svjetskog prvaka je iznad svih njih. Svaki nogometaš sanja o osvajanju svjetskog prvenstva, a ja sam bio jedan od nekolicine koji je podigao trofej kao kapetan. Bilo je puno svijetlih trenutaka u mojoj karijeri, ali osvajanje svjetskog prvenstva sve nadjačava, posebno jer se to dogodilo u zemlji koja je u to vrijeme imala najjaču ligu na svijetu. Diego Maradona je igrao tamo, kao i Careca, Gullit i Rijkaard – toliko vrhunskih igrača”

Autor: Andrija Kačić-Karlin