wikimedia.org

Sam kaže da je fašist, a nositelj je FIFA nagrade za fair-play!

Autor: Andrija Kačić Karlin / 7dnevno / 9. prosinca 2016.

Činjenica jest da Di Canija prate trenuci iz karijere u rimskom Laziju kada je u dva navrata kažnjen novčanim kaznama i suspenzijama zato što je navijače Lazija pozdravljao fašističkim pozdravom uzdignute desnice. Za sebe je u javnom nastupu rekao da je “fašist, ali ne i rasist”. Jednom je trener Harry Redknapp rekao: "Boljeg nogometaša nikad nisam trenirao"

Ima nogometaša koje ne možete zaboraviti. Bez obzira svidjeli vam se ili ne. Idemo i dalje, ima nogometaša koje ne možete zaboraviti makar vam bili antipatični i mrski zbog svojih životnih stavova. Ima još, ima nogometaša koje ne možete zaboraviti makar vam se gadi njihova politička orijentacija.

Utjelovljenje takvog nogometaša, nesumnjivo, jest Talijan Paolo Di Canio. Sve njegove istinske nogometne majstorije nekako su ostale u sjeni njegovog temperamentnog ponašanja, a ponajviše je medijske pozornosti stekao fašističkim pozdravom na terenu dok je nastupao za Lazio.

Nije bio naročito kažnjen za taj istup. Sam tvrdi, a napisao je i svoju autobiografiju “Povratak” – kako je štovatelj Benita Mussolinija. U toj knjizi Paolo Di Canio ističe “kako je Mussolini bio neshvaćen, ali prijcipjelan”. Tvrdi pritom “kako i nije najbolje shvaćen”. Pravo je svakog da misli što hoće, no tetovaža imena “Duce” na desnom bicepsu, kao i fašistički simbol orla na leđima u kojem je portret baš Mussolinija stajao je Paola di Canija i posla na televiziji…

Naime, u uživo programu Sky Italije Paolo Di Canio je komentirao utakmice, uvijek je to činio u odijelima dočim jednom nije navratio u kratkim rukavima. Što je otkrilo njegovu tetovažu u čast Benitu Mussoliniju. Odmah nakon emisije ugovor s televizijskom kućom mu je otkazan.

Prije toga bio je trener engleskog Sunderlanda, a kako je još kao igrač slovio problematičan i sklon simbolici fašizma, to je i u Engleskoj imao problema. Bilo je to 2013. godine, kada je bivši britanski ministar vanjskih poslova u laburističkoj vladi David Miliband podnio ostavku na dužnost u upravi nogometnog kluba Sunderland zato što je klub za novog trenera angažirao Paola Di Canija.

Činjenica jest da Di Canija prate trenuci iz karijere u rimskom Laziju kada je u dva navrata kažnjen novčanim kaznama i suspenzijama zato što je navijače Lazija pozdravljao fašističkim pozdravom uzdignute desnice. Za sebe je u jednom javnom nastupu rekao da je “fašist, ali ne i rasist”.

Jednom je trener Harry Redknapp rekao:

“Valjalo bi naplaćivati ulaznice za trening kada s nama vježba Paolo Di Canio, većeg majstora nikad nisam vidio”!

Nije tajna, za koji klub je igrao uvijek je bio predmet obožavanja. Igrao je za Lazio, ali i za Milan, Juventus, Napoli, Celtic, Sheffield Wednesday, West Ham i Charlton. U svakom klubu je imao sukob, najčešće s trenerima, ponekad sa suigračima. I uvijek su navijači stali na njegovu stranu. I suci su ga se bojali, na terenu je izgledao kao lav koji se poigrava s loptom i suparnicima.

Ono što je krasilo Di Canija u svim tim klubovima bila je posvemašnja posvećenost klubu i nastupima na terenu. Izgarao je do zadnje kapi krvi, nije priznao izgubljenu loptu, a izgubljenu utakmicu sanjao je još danima. Dok je igrao za svoj najdraži Lazio prije gradskog derbija protiv Rome igračima je puštao film “Hrabro srce” s Mel Gibsonom u glavnoj ulozi, sve da bi im objasnio kako se ulazi u veliku bitku.

Oh da, dobio je on u jednom trenutku svoje karijere i poziv iz Manchester Uniteda, osobno ga je nazvao Elex Ferguson. Di Canio je tada igrao za West Ham. Znate što je Talijan odgovorio Fergusonu?

“Kako da dođem kod vas kada sam jučer na ramenu tetovirao grb West Hama”?

Kasnije je u svojoj autobiografiji Di Canio napisao:
“Ne mogu reći da mi taj poziv nije bio impresivan. Međutim, nije bilo šanse da napustim West Ham. Za mene, nogomet nikad nije bio posao, nego samo strast”.

Često je, pak, bio isuviše strastven. Znate li kako je uopće završio u Engleskoj? Morao je otići iz Italije, jer je javnost bila ogorčena kako se ponio prema svom treneru u Milanu, Fabio Capellu. Di Canio ga je nakon jednog prigovora složio sa zemljom! Mnogi tvrde da je to i glavni razlog što nije odigrao baš ni jednu utakmicu za talijansku reprezentaciju.

“Nije se to dogodilo na terenu već u svlačionici. Gurnuo sam ga, izgubio je ravnotežu i pao preko torbe. Želeo sam pričati s njime, opsovao me je, sada razumijem iz ove perspektive da sam pretjerao, ali bio sam mlad”, stoji u njegovoj autobiografiji.

U engleskim medijima često su angažirali psihijatre kako bi izradili psihološki profil Paola Di Canija. Kad je kao trener došao u Sunderland prije godinu i pol dana objavljen je njegov profil u medijima. Izradili su ga iskusni engleski psihijatri.

Evo sukusa tog profila;

“Paolo nije, niti je ikada bio loša osoba, a ni ideološki fašist. Neke stvari koje je izjavio i učinio imaju veze s njegovom poviješću, s korijenima i čestim kompulzivnim promjenama raspoloženja. Di Canio nije lud, već samo ima svoje epizode u glavi”.

Na utakmicama u kojima je igrao dosada je bila nepoznata pojava. Iz Milana stigao je u škotski Celtic gdje je doslovce opčinio mase. Navijači su plakali kad je odlazio iz kluba. Dobre igre u Škotskoj bile su pozivnica za Premier ligu.

Zabio je u tom natjecanju 67 golova za Seffield Wednesday, West Ham i Charlton. I tu se svašta s njime događalo. Jedno je kao igrač Sheffild Wednesday gurnuo suca na pod. Bio je kažnjen s 11 utakmica suspenzije i s 15 tisuća funti.

“Mediji su me razapeli kao da sam ubojica. Jesam, pogriješio sam, ali ga nisam ni ubio ni ozlijedio. Pisali su da sam lud, da sam divljak, a zapravo kada sam vidio snmku tog događaja počeo sam se smijati. malo sam ga odgurnuo od sebe a sudac je poput pijanog klauna legao na pod”.

Nakon odrađene suspenzije pozvao ga je Redknapp u West Ham, govoreći pritom da će Di Canio “biit najbolji nogometaš kojeg je ikada trenirao”.

U West Hamu Di Canio je blistao i igrama i ponašanjem. I s Redknappom se Di Canio sukobljavao, ali engleski trener ga nije kažnjavao. Živio je od njegovih driblinga i golova. Sam Redknapp tvrdi da je umalo doživio srčani udar na utakmici West Hama i Watforda. Kada je Di Canio nakon dva nedosuđena jedanaesterca na njemu ostao sjediti na travi pet minuta, tražeći izmjenu. Bio je to njegov klasičan prosvjed. Redknapp ga je nagovorio da ostane u igri. S dva gola u završnici utakmice Di Canio je svoj West Ham doveo do urnebesne 5-4 pobjede. Navijači su ostali na tribinama još sat vremena uzvikujući njegovo ime.

Ako si je nešto zamislio nije imao obzira prema bilo kome. Jednom zgodom, kod jedanaesterca za West Ham zamalo je išamarao mladog Lamparda koji je također želio izvesti najstrožu kaznu. Di Canio ga je jednostavno odnio s bijele točke, uzeo loptu i zabio. Potom zaprijetio prstom mladom Lampardu.

Ima Di Canio i sjajnih trenutaka, uostalom dobio je i FIFA nagradu za fair-play. I to za sjajan, ljudski potez, Na utakmici Evertona i West Hama Paolo Di Canio se našao u sjajnoj poziciji da zabije gol, pred praznim vratima, neposredno prije te scene ozlijedio se Evertonov vratar Gerrard. Di Canio je trebao loptu samo pospremiti u nebranjenu mrežu, no on je loptu uhvatio rukom i tražio od suca da dozvoli pomoć nesretnom vrataru. Cijeli stadion s nenaklonjenim navijačima ustao je i pljeskao toj gesti Di Canija.

Nakon što ga 16 godina nije bilo u Laziju na poziv matičnog kluba vratio se. U ushitu zbog povratka i nakon što je sam rješio derbi protiv Rome uzdignuo je ruku, pozdravio dlanom i desnicom navijače Lazija.

I to ga je obilježilo za cijeli život.

Autor: Andrija Kačić Karlin / 7dnevno / 9. prosinca 2016.

ZADNJE VIJESTI