wikipedia
wikipedia

PRIČA O ABEBEU BIKILI: Njegovo je naslijeđe toliko da ga mnogi i današnji atletičari doživljaju kao uzor i motiv

Autor: Andrija Kačić-Karlin/7Dnevno 21. travnja 2017.

Abebe Bikila je postao etiopski nacionalni junak nakon pobjede u maratonu na Olimpijskim igrama u Rimu 1960. godine postavivši u toj utrci i svjetski rekord u vremenu - 2:15.16.

Mnogi misle da je riječ o najvećem sportskom pothvatu u povijesti. Priča jest iz davnine, no toliko je lijepa, poučna i nadahnuta da je zaslužila svoje mjesto u našem Sportskom muzeju kud i kamo prije. Ne, nije prekasno pročitati storiju o Abebe Bikili, etiopskom maratoncu koji je šesdesetih godina zadivio svijet svojim uzastopnim trijumfima na Olimpijskim igrama 1960. u Rimu i četiri godine kasnije u Tokiju. Njegovo je naslijeđe toliko da ga mnogi i današnji atletičari doživljaju kao uzor i motiv.

Abebe Bikila je postao etiopski nacionalni junak nakon pobjede u maratonu na Olimpijskim igrama u Rimu 1960. godine postavivši u toj utrci i svjetski rekord u vremenu – 2:15.16. To je za osam minuta bio bolji rezultat od dotadašnjeg rekorda koji je držao Emil Zatopek s Igara 1952. godine u Helsinkiju. Da sve bude apsurdnije, Abebe je u momčad od samo dva člana, maratonca, upao nakon što se jedan trkač razbolio. Kao pričuva je, dakle, otišao put Igara u Rim. U Italiju, u zemlju koja je njegovu Etiopiju okupirala dva desetljeća prije…

Po drugi puta je Abebe trijumfirao na Igrama u Tokiju 1964. godine, iako je šest tjedana prije nastupa imao operaciju slijepog crijeva. I tada je postavio svjetski rekord, oborivši svoj od četiri godine prije – 2:12.11. Nastupio je Abebe Bikila i 1968. godine na Igrama u Meksiku, no nije više bio u snazi, te je odustao na 17. kilometru kada je uvidio da ne može konkurirati za medalju. K tome, smetala mu je i visoka nadmorska visina.. Ipak, svojom taktičkom podrškom pomogao je sunarodnjaku Mamo Woldeu da dođe do pobjede i zadrži dominaciju Etiopije u maratonskim utrkama.

No, taj neuspjeh 1968. godine ne umanjuje ocjene o njegovih prethodnim senzacionalnim trijumfima.

Prilikom prve olimpijske pobjede u Rimu Bikila je trčao bos, sam je govorio da je navikao tako trčati i da bi mu bilo kakva obuća smetala. Suparnici su ga htjeli slomiti ritmom na sljedećim Igrama u Tokiju, mislili su da bosonog neće izdržati snažan start u prvoj polovici utrke. No, Abebe Bikila došao je u obući, zaprepastio suparnike, izdržao njihov početni nalet i opet trijumfirao. I to kako, uvjerljivo, a u cilj je ušao svjež kao poslije jutarnjeg tuširanja. Toliko je bio svjež da je nakon ulaska u cilj još neko vrijeme zabavljao japansku publiku radeći različite skokove i druge vježbe, dok su njegovi konkurenti polako ulazili u cilj potpuno iscrpljeni.

Potom ga je zadesila tužna sudbina, doživio je prometnu nesreću 1969. godine nakon koje je ostao paraliziran, nepokretan. Nekoliko godina kasnije je od komplikacija uzrokovanih tom ozljedom i umro. U njegovu čast je stadion u glavnom gradu Etiopije, Adis Abebi, nazvan njegovim imenom.

U životu je sveukupno sudjelovao u 15 natjecateljskih maratona, u 12 je bio prvi!

Njegova životna priča, prije sportske karijere, zapanjujuća je. Abebe Bikila bio je sin pastira, te je odrastao u selu zvanom Jato, stotinjak kilometara od Adis Abebe. U brdima gdje ljudi žive u kolibama od pruća, a žive od stoke od proizvodnje vune.

Kao dijete neprestance je trčao, ne samo za ovcama, nego i iz razonode. Kada se prijavio u vojsku Etiopije ta njegova želja za trčanjem impresionirala je oficirski kadar. I poslan je među atletičare gdje ga je primjetio švedski trener, Onni Niskanen. Preuzeo je vojnika Abebea i počeo ga pripremati za za Olimpijske igre. A vojnik Abebe je već imao 24 godine…

Kasnije, u svojim memoarima Niskanen je napisao da je trenirao “krasne dečke iz Etiopije”. Dalje je još napisao: “Njihovo jedino iskustvo sa sportom je bilo to što su bosonogi igrali nogomet. A mogli su trčati do iznemoglosti. Primjetio sam da im je trčanje jedini način da stignu s mjesa A do mjesta B. Sve mi je bilo jasno. Morao sam im usaditi samo tehniku trčanja, da se što manje umaraju. To ih je oduševilo, jer su bili sretni da će moći trčati i više i duže nego prije. Ja sam ih zapravo samo usredotočio na trčanje s minimalnim gubitkom energije. To je bio moj odgoj, samo to “.

Sve ostalo je povijest.

Nakon teške prometne nesreće osam mjeseci se oporavljao u bolnici Stoke Mandeville u Engleskoj. Zaliječene su brojne površinske ozljede, no liječnici nisu uspjeli spasiti noge koje su ostale nepokretne. Ni to nije ubilo njegov sportski duh, poslije se natjecanju u konkurenciji paraplegičara.

Četiri godine nakon nesreće, 25. listopada 1973. godine preminuo je, od posljedica udesa. Imao je samo 40 godina.

Njegov trijumf u Rimu na Igrama, u srcu zemlje koja je samo dvadesetak godina prije okupirala njegovu Etiopiju, trčeći baš ispod balkona na kojem je Mussolini objavio svoj pohod na Etiopiju, smatra se jednim od najvećih simbola sportske i društvene pravičnosti. U mnogim anketama Abebe Bikila smatra se najznačajnijim Afrikancem 20. stoljeća. Etiopija je posebno ponosna na njega, jer nakon pojave Abebe Bikile mnogi su se stanovnici te siromašne zemlje počeli baviti atletikom i danas ova zemlja slovi kao rasadnik najboljih dugoprugaša na svijetu.

Njegova pojava u sportu i atletici bila je svojevrsna najava – pojave Afrike u svjetskom sportu. On je bio prvi tamnoputi sportaš koji je na Olimpijskim igrama osvojio zlatnu medalju. On je bio simbol promjena i u svjetskom sportu i u svjetskoj politici. On je bio prava najava osamostaljivanja afričkih zemalja, on je crnu Afriku postavio na svjetsku mapu.

Zasnovao je na vrhuncu svoje karijere obitelj, s četvero djece, sinova, koja se u javnosti pojavila prije nekoliko godina tražeći odštetu od jedne tvrtke koja se bavi proizvodnjom sportske obuće. Tvrtka je, naime, dizajnirala sportsku, tenisicu nalik na bosu nogu i nazvala je “Bikila”. Dakako, tvrtka nije imala dozvolu za korištenje imena proslavljenog maratonca, očito nije računala na pozornost obitelji prema djelu pokojnog oca.

“Njegova se ostavština mora poštovati”; reagirala je obitelj Abebe Bikile u priopćenju. Došlo je do sudskog procesa u kojem je obitlej tražila 15 milijuna dolara odštete ako će tvrtka izdati takvu tenisicu s imenom Abebe Bikile. Kako se sudski proces održavao u Sjedinjenim Američkim Državama gdje zakon izričito jasno kaže da su i nasljednici vlasnici prava osobnosti tako je i zamišljen posao tvrtke za dizajn sportske obuće propao.

“Svaka osoba ima pravo kontrolirati svoje ime ili ime svojih predaka” ,zaključio je sudac.

Autor: Andrija Kačić-Karlin/7Dnevno 21. travnja 2017.

ZADNJE VIJESTI