Wikipedia: Marc Francotte/TempSport/Corbis
Wikipedia: Marc Francotte/TempSport/Corbis

Nitko tako velik nije prekinuo karijeru tako mlad poput van Bastena (FOTO)

Autor: Andrija Kačić Karlin

U najkraćim crtama karijera Marca van Bastena je impresivna, u klubovima za koje je igrao, a to su Ajax i Milan osvojio je čak 21 naslov.

I dalje je aktivan u nogometu, sportu čiji je dio povijesti. Bivši nizozemski reprezentativac Marco van Basten (51) imenovan je nedavno novim tehničkim direktorom Međunarodne nogometne federacije (Fifa). Ovaj za vrijeme igračke karijere savršeni centarfor biti će u Fifi zadužen za tehnološke inovacije na području suđenja.

“Za mene je velika čast što sam postavljen na ovu dužnost. Ponosan sam što mogu raditi u krovnoj kući nogometa. Nadam se kako ću pomoći da nogomet i dalje ostane najpopularniji sport na svijetu”, kratko je izjavio Van Basten.

Imenovanje Van Bastena u Fifu došlo je zajedno s ulaskom našeg Zvonimira Bobana u krovnu kuću svjetskog nogometa. Uostalom, njih dvoje se i dugo znaju, bili su suigrači u tada velikom Milanu. Podsjetimo, Boban je u Fifi imenovan za posebnog savjetnika predsjednika Giannija Infantina za nogometna pitanja.

U najkraćim crtama karijera Marca van Bastena je impresivna, u klubovima za koje je igrao, a to su Ajax i Milan osvojio je čak 21 naslov, a s Milanom je dvaput bio i europski prvak, kao i s reprezentacijom Nizozemske koju je 1998. godine doveo do naslova najboljeg na Starom kontinentu.

unnamed-7

Rođen 1964. godine u Utrechtu gdje je kao sedmogodišnjak i počeo igrati nogomet Marco van Basten napredovao je toliko brzo i očito da ga je zapazio Ajax. U kojeg je stigao kao 16-godišnjak. Debitirao je već dvije godine kasnije, još nije bio ni punoljetan. A kako je debitirao? Tako da je u igru ušao umjesto velikog Johana Cruyffa i nakon nekoliko minuta zabio gol!

U sljedećoj sezni već je igrao češće, no navijači su mislili prerijetko. Postigao je devet pogodaka, a 1983. godine uslijedio je i poziv za nizozemsku reprezentaciju. Debitirao je za “oranje” na utakmici protiv Islanda, nije zabio, ali dva tjedna kasnije jest, protiv velikog nizozemskog rivala, Belgije.

Od tada je bio nezaustavljiv i u reprezentativnom i u klupskom dresu. Budući da je četiri puta bio najbolji strijelac nizozemskog prvenstva Van Basten je osvojio “Zlatnu kopačku” 1986. godine, učinak mu je bio – 37 golova u samo 26 utakmica! Tijekom svoje rascjepkane karijere u Ajaxu zabio je 151 gol u 172 utakmice. K tome, osvojio je s Ajaxom i Kup pobjednika kupova, jasno bez njegovih golova to nije moglo ići.

Wikipedia
Wikipedia

Naravno, nastala je jurnjava za van Bastenom, htjeli su ga najveći i najbogatiji europski klubovi. Odlučio se za Milan kojeg je preuzeo talijanski magnat Silvio Berlusconi. U paketu s van Bastenom stigla su još dva Nizozemca, Ruud Guulit i Frank Rijkaard. Milan je za van Bastena platio 800 tisuća dolara, danas ta svota izgleda presmiješno. Nitko tada nije ni pretpostavljao da će Milan predvođen tercetom Nizozemaca vladati europskim nogmoetom sljedećih godina.

Wikimedia Commons
Wikimedia Commons

Već tada pojavili su mi se neugodni problemi s gležnjom, a baš ta ozljeda biti će mu kobna za prerani završetak karijere, već u 28. godini. Ipak, osvojio je s Milanom naslov talijanskog prvaka nakon 20 godina i bio je to velik uspjeh kojeg je malo tko očekivao u silno snažnoj Seriji A.

Kruna njegove karijere neprijeporno jest nastup na europskoj smotri u Zapadnoj Njemačkoj 1988. godine. Makar, na to prvenstvo je stigao opterećen ozljedama i slovio je kao prva pričuva standardnoj postavi. Natjecanje je prošlo u dominaciji nizozemske reprezentacije, sve ono što su nizozemski navijači proživljavali 1974. i 1978. godine, kada su u finalu svjetskih smotri ostajali kratkih rukava, pa i 1976. na europskoj smotri kada se nisu uspjeli uspeti na vrh – sada su obilato naplatili.

Trijumf Nizozemske na Euru 1988. godine u Zapadnoj Njemačkoj bio je apsolutno zaslužen, pa slobodno se može ustvrditi da je Nizozemska osvojila ovaj turnir najuvjerljivije do tada. Nakon sjajnih partija u skupini Nizozemska je najprije u polufinalu nadvisila domaćina, SR Njemačku, a potom u finalu tada jak Sovjetski savez. Najbolji strijelac prvenstva bio je Nizozemac Marco van Basten s pet golova, najbolji igrač tamnoputi nizozemski noogmetaš porijeklom sa Surinama, Ruud Gullit.

Krenimo redom. U skupini B u prvoj utakmici dogodila se senzacija, Republika Irska pobijedila je favoriziranu Englesku s 1-0 pogotkom Houghtona. Smušeni Englezi potom su izgubili i od Nizozemske, bilo je 3-1 za Gullita i društvo, a sva tri gola dao je Marco van Basten. Sovjetski savez također se lako obračunao s Englezima (3-1), ali je uspio i s 1-0 nadvisiti Nizozemsku. Tako je o putniku za polufinale odlučivao dvoboj Republike Irske i Nizozemske. Pogodak odluke dao je u 82. minuti Nizozemac Wim Kieft. Značilo je to da će se u polufinalu sučeliti Zapadna Njemačka protiv Nizozemske i Italija kontra Sovjetskog saveza.

Sjajna utakmica polufinala je bila Zapadne Njemačke i Nizozemske. U 55. minuti Nijemci su poveli iz jedanaesterca kojeg je izveo Matthaus, dvadesetak minuta kasnije jedanaesterac za Nizozemsku zabio je Ronald Koeman. I kada su svi očekivali produžetke samo minutu prije kraja Marco van Basten pokazao je da će ovo biti njegovo prvenstvo, dao je pogodak odluke koji je odveo Nizozemsku u finale. Nakon dva finala na svjetskim smotrama 1974. i 1978. godine Nizozemska je stigla do finala Eura.

Finale se igrao na Olimpijskom stadionu u Munchenu pred 72.000 gledalaca, a golemu većinu na stadionu činili su nizozemski navijači. Nizozemska je igrala bolje, a povela je u 34. minuti pogotkom Ruuda Gullita. Potom su Sovjeti krenuli riskantnije, i dobili sjajnu prigodu za izjednačenje – jedanaesterac. No, udarac Belanova s bijele točke sjajno je obranio Van Breukelen. U jeku sovjetskih napada, samo dvije minute prije kraja jedan protunapad Nizozemaca urodio je golom, jednim od nejljepših u povijesti nogometa. Gotovo iz mrtvog kuta, nabačenu loptu van Basten je tukao volejem, lopta je u velikom luku preskočila vratara Dasajeva i zabila se u malu mrežu.

Marco van Basten se sjeća:

“Mühren ubacio je s lijeve strane. Planirao sam primiriti loptu i dodati je Gullitu. Druge opcije nisam imao. Bio sam umoran. Zatvorio sam oči i opalio. Nisam znao što je bilo. To se vidjelo po mom izrazu lica. No čuo sam navijače i znao sam da je gotovo. Priznajem, prije toga sam pomislio: ‘Baš me briga, opalit ću je pa što bude’. I ušla je”!

Van Basten se vratio u Milan kao još veća zvijezda nego što je bila prije Europskog prvenstva. U jesen 1988. godine osvojio dvije najprestižnije nagrade “Zlatnu loptu” i priznanje World Soccera kao najbolji igrač 1988. godine. Te sezone je osvojio talijansko prvenstvo, s reprezentacijom europsku smotru, europski Superkup i Interkontinentalni kup.

Potom je i van Basten zapao u promjenjivu formu, baš kao i cijela momčad Milana. Teško ga je pogodilo što se reprezentacija nije plasirala na svjetsku smotru u Italiju 1990. godine, Nizozemci su kiksalina domaćem terenu porazom od slabašne Istočne Njemačke 1-2. Ipak, van Basten je i dalje bio prvi vrhu ljestvice strijelaca u talijanskom prvenstvu, no trofeji su izostajali, a gležanj je bio u sve lošijem stanju.

Trudom liječnika koji su stalno osposobljavali Marca van Bastena 1992. godine Milan je uspio stići do još jednog naslova, bio je to i njemu veliki motiv za predstjeće Europsko prvenstvo reprezentacija u Švedskoj iste godine. Nizozemci su stigli do polufinala gdje su ispali od Danske koja je na turnir pozvana umjesto diskvalificirane Jugoslavije zbog sankcija Ujednjenih naroda.

Na kraju 1992. godine van Basten je dobio “Zlatnu loptu” treći put u karijeri, a također je proglašen svjetskim igračem godine, po oba, FIFA i World Soccer mjerilu. No, to kao da je bila pjesma ptica pred umiranje…

Bolovi u gležnju postali su neizdrživi, a i liječnici su priznali da rješenja – nemaju. Otišao je van Basten 1993. godine na svoju četvrtu operaciju gležnja, čak je i poslije te operacije zaigrao, no svi su vidjeli da je praktički duplo sporiji i nestabilniji nego kada je u pravoj formi. Morao je zaključiti karijeru, a imao je samo 28 godina, bio je u igračkoj zrelosti. Nekoliko puta se pokušao vratiti na teren, vježbao je do iznemoglosti, doista je dao sve od sebe. Bolovi su i dalje bili nesnosni.

Upriličena mu je oproštajna utakmica u kolovozu 1995. godine pred 70 mtisuća čljudi u Milanu. Navijači su plakali dok je trčao posljednji krug, pazeći da ne stane cijelom težinom na gležanj koji ga je koštao nastavka karijere.

Autor: Andrija Kačić Karlin

ZADNJE VIJESTI