gary-speedcoach

Wales je igrao sjajno jer ga s neba gleda izbornik koji ga je stvarao!

Autor: Andrija Kačić-Karlin

Priča o Speedu zaista je lijepa bila za njegova života, s okrutnom i nikad razjašnjenim krajem. Speeda je u studenom 2011. godine obješenog pronašla njegova supruga Louise. Sudska istraga, koja je održana u mrtvozorničkom sudu u Warringtonu, formalno je potvrdila njegovo samoubojstvo.

Nogometna reprezentacija Walesa koja tako sjaji na europskoj smotri oduvijek je u svojim redovima imala sjajne nogometaše koji spletom okolnosti, ali i zbog nedostatka kvalitete ostalih igrača, nikad nisu vidjeli velika natjecanja. Mislimo tu na europska i svjetska prvenstva. Proslavljeni velški nogometaši za koje je znao cijeli svijet nisu okusili strast i slast najvećih reprezentativnih utakmica, sjetimo se samo Johna Toshacka, Terry Yoratha, Iana Rusha i Ryana Giggsa.

Sada, s Garethom Baleom, ali i ostalim sjajnim suigračima poput Ramseya, Robson-Kanua, Hennessyja velška reprezentacija igra odličan nogomet i sigurno je najveća senzacija Eura, jer plasman u polufinale momčadi koju vodi Chris Coleman uistinu nitko nije očekivao.

Otkud takva renesansa velškog nogometa? Nije tajna samo u imenima, već je očito temelj ove reprezentacije u posve drugačijem pristupu, od stvaranja kulta reprezentacije do načina rada, treninga i motivacije.

Stoga, sjećanja sama bježe na događaje od prije nešto manje od pet godina. Tada je nogometni svijet bio šokiran naprasnom smrću, samoubojstvom velškog izbornika Garyja Andrewa Speeda pod čijim vodstvom je reprezentacija igrala sve bolje i dobijala današnje obrise s kojima je prepoznatljiva u europskom nogometu. Pokojnog Speeda naslijedio je Chris Coleman koji je nastavio putem kojeg je utabao Gary Speed. Zato danas postoji najveća u povijesti reprezentacija Walesa koja pretendira učiniti i najveću senzaciju dosadašnjih europskih prvenstava.

Priča o Speedu zaista je lijepa bila za njegova života, s okrutnom i nikad razjašnjenim krajem. Smrt bivšeg nogometaša Leeds Uniteda, Evertona, Newcastlea i Boltona konstatirana u nedjelju, 27. studenog 2011. godine u Huntingtonu bila je šokantna.

Speeda je obješenog pronašla njegova supruga Louise. Sudska istraga, koja je održana u mrtvozorničkom sudu u Warringtonu, formalno je potvrdila samoubojstvo Speeda.

Impresivne su bile i njegova igračka i trenerska karijera. Igrač je bio punih 22 godine, od 1988. do 2010. godine. U engleskom Premiershipu Speed je odigrao čak 535 utakmica, po čemu drži treće mjesto na vječnoj ljestvici, odmah iza sunarodnjaka Ryana Giggsa i golmana Davida Jamesa.

Gary Speed all stickers

Prve nogometne korake je napravio u Leeds Unitedu, za čiji je omladinski pogon igrao od 1984. do 1988. godine. Profesionalni ugovor za Leeds United potpisuje 1988. godine. Za Leeds je odigrao 248 utakmica i postigao 39 golova. Kasnije, 1996. godine prelazi u Everton za 3,5 milijuna funti, igra u tom klubu jedno vrijeme zajedno sa Slavenom Bilićem. U Evertonu se zadržao dvije sezone. Potom prelazi u Newcastle za 5,5 miliona funti. Za Newcastle je igrao od 1998. do 2004. godine. Igrao je još za Bolton i Sheffield. Za mladu nogometnu reprezentaciju Velsa je odigrao tri utakmice i postigao 2 gola. Za seniorsku reprezentaciju Velsa je odigrao 85 utakmica i postigao sedam golova. Aklamacijom je 2010. godine bio postavljen za izbornika Walesa i odmah je pokrenuo momčad, sa sjajnim nizom od četiri pobjede, što je bilo nezapamćeno u povijesti velškog nogometa.

Kad je bio postavljen za izbornika Walesa Gary Speed je uživao u riječima svojih prijatelja. Tako je proslavljeni Mark Hughes rekao:

“Speed ima snažnu osobnost, on je dobar s ljudima, a igrači će ga cijeniti jer je igrao s njima. On je jednostavno najbolji izbor”.

Prvu utakmicu, prijateljski ogled, pod vodstvom Speeda Wales je igrao protiv Hrvatske i izgubio 0-3. Onda je u kvalifkacijama za Euro poražen protiv Engleske 0-2. Wales je tada dosegao najnižu točku na renking ljestvici Fife, nalazio se tek na 117. mjestu. I potom je uslijedio preporod. Pod Garyjem Speedom. Postavio je Ramseya za kapetana.

Na gostovanju kod Crne Gore dosegao je 2-1 pobjedu, pa je kod kuće s 2-0 pobijedio Švicarsku, onda u gostima Bugarsku s 1-0 i naposljetku na svom terenu Norvešku s čak 4-1. Od 117. mjesta Wales je došao do solidnog 45. mjesta na Fifinoj ljestvici. A Garyja Speeda su svi počeli smatrati preporoditeljom velške nogometne reprezentacije.

Njegovo samoubojstvo šokiralo je nogometni svijet, a mediji se i danas bave nagađanjem zbog čega je posegnuo za tim očajničkim činom. Neki spominju razmirice u braku u kojem je imao dva sina, neki su nagađali da nije mogao podnijeti navodnu homoseksualnu aferu s jednim od nogometaša Boltona, kako bilo niti jedna tvrdnja nije dokazana. A poštovanje prema djelu i ostavštini Garyja Speeda bilo je sve veće, a današnji rezultati reprezentacije Walesa na Euru dokazuju da je bio na pravom putu. Njega je naslijedio njegov pomoćnik Chris Coleman koji će vjerojatno na Euru biti proglašen najboljim trenerom.

I danas kad Coleman zausti ime Garyja Speeda zasuze mu oči.

“Gary je bio veliki čovjek, klasa za sebe. Imao sam tu sreću da sam ga poznavao dugo vremena. Jako nam svima nedostaje. Meni još uvijek nedostaje i uvijek će mi nedostajati. Ne mogu vjerovati da ga nema, kad vidim velški dres a njega nema ni blizu. Takvog čovjeka ne možete zaboraviti i nikad ne možete prijeći preko toga. Pokušavate se nositi s time kako vrijeme prolazi, ali Garyja nikad neću zaboraviti. Mi ga nikad nećemo zaboraviti”, riječi su Colemana.

Isprve, Coleman nije bio uspješan kao Speed.

Pod njegovim vodstvom velška reprezentacija nije uspjela izboriti plasman na svjetsku smotru u Brazilu prije dvije godine, ispala je u skupini s Belgijom i Hrvatskom. No, u kvalifikacijama za Euro Wales nije bio samo bolje sreće, već je i igrao kud i kamo bolje. A na Euru je, ponavljamo još jednom, prava senzacija.

Speedfinal

Dugo su se i sami igrači velške reprezentacije mučili sa spoznajom da legende velškog nogometa nema. Coleman se prisjeća:

“Ljudi jednostavno zaboravljaju na osjećaje igrača. Misle da je njihov posao samo doći na teren i napraviti rezultate. Naravno da su i dalje pogođeni Garyjevom smrću. Igrači drže mnoge emocije u sebi. Svlačionica nije mjesto za pokazivanje emocija. Igračima je jako teško pala Garyjeva smrt, ali se jako dobro s time nose. Ne možete ih na tako nešto pripremiti, jer ne očekujete da će se takvo nešto uopće dogoditi. Kada se dogodi, to je šok”.

Speedovom smrću bio je šokiran i naš nekdašnji izbornik i nekdašnji njegov suigrač, Slaven Bilić. Štoviše, nekoliko dana prije su se vidjeli na ždrijebu euro-kvalifikacija u Bruxellesu, popričali, zagrlili se, smijali… Bilić se sjeća:

“Ne samo da sam bio konsterniran, nego ni danas ne mogu shvatiti da je tako nešto moguće. Da ode takav čovjek. Presjeklo me tada, a prije nesretnog slučaja vidjeli smo se i sjajno družili”.

Igrao je Speed jedno vrijeme i u Newcastleu s našim Silvijom Marićem.

O okolnostima njegovog kraja i danas se pišu priče. Navodi se tako i njegova prepiska sa suprugom Louise nekoliko dana prije samoubojstva. Pronađena je i sms poruka Garyja Speeda svojoj supruzi u kojoj govori “o oduzimanju svog života”. No, supruga tvrdi da je kasnije došla i poruka iz koje se da iščitati da Speed to nije želio učiniti zbog dva sina iz njihovog braka. Kako bilo, Gary Speed i supruga Louse posvađali su se večer prije njegove smrti…

“Ponosan sam što sam mu bio suigrač i prijatelj. Uništen sam. Gary Speed bio je jedan najdražih nogometaša u nogometu i ponosan sam što sam mu bio suigrač i prijatelj”, govorio je tada medijima još jedan legendarni velški igrač, Ryan Giggs.

Silno pogođen i tužan je bio i Gareth Bale koji je tada igrao za Tottenham. Kako bi iskazao poštovanje prema svom pokojnom izborniku Bale je na svojoj majici napisati – RIP Gary Speed. Kada je zabio gol u 3-0 pobjedi protiv Tottenhama optrčao je teren s tom majicom.

Dirljivu predstavu priredili su mu navijači kluba u kojem je proveo najviše vremena, Leeds Uniteda.

U utakmici Nottingham Foresta i Leeds Uniteda, navijači Leeds pjevali su pjesmu o Speedu punih 11 minuta, jer je Speed u tom klubu nosio drees s brojem – 11.

I sada, u danima slavlja velških navijača na tribinama francuskih stadiona čuju se pjesme o Speedu. Svi oni Velšani u Francuskoj, i navijači i igrači, su uvjereni da ih Speed gleda s neba i pomaže velškoj reprezentaciji svojim moćima.

Autor: Andrija Kačić-Karlin

ZADNJE VIJESTI