image

Nakon dugogodišnjih seansi s prostitutkama, alkoholom, drogom i kockom napisao knjigu – ‘Nema milosti’!

Autor: Andrija Kačić-Karlin

Njegovu karijeru obilježili su - poroci. Nema što mu nije bilo drago a da nije poročno. Prostitutke, alkohol, droge, kocka, uglavnom volio je nevolju i za nju je imao veliku, nepresušnu volju. Šteta, jer zaista je bila riječ o velikom talentu. Dok je bio član Evertona ostavila ga je supruga a njegovo neprilgođeno ponašnje doživjelo je vrhunac, jedva je preživio...

Mnogi nogometaši nisu izdržali bjesomučan život, poplavu novca i odgovornost. Poroci kao ispušni ventil nakon silnih obaveza i očekivanja uništile su brojne talente, a nisu bile uništene samo njihove sportske karijere, već i životi. Primjera je uistinu velik broj, a mi ćemo se u ovoj priči posvetiti nizozemskom nogometašu Ardy van der Meydeu. Od kojeg je nizozozemska javnost očekivala lavinu uspjeha, a naposljetku je dobila ruinu od sportaša i čovjeka, što je i sam Ardy van der Meyde priznao u svojoj autobiografskoj knjizi, pod ilustrativnim naslovom – Nema milosti”!

Van der Meyde je proizvod poznate Ajaxove nogometne škole. Amsterdamski klub ga je 2000. godine poslao na posudbu u Twente, a nakon što se vratio među “kopljanike”, tri je godine igrao sjajno, što mu je u ljeto 2003. donijelo transfer u Inter koji je za njega platio 12 milijuna eura. Nije išlo sve glatko potom, odlaskom u Milano karijera talentiranog krila je krenula nizbrdo. Na San Siru je uglavnom grijao klupu, tako da je 2005. preselio u Everton u kojem je ostao četiri sezone. Nakon nekoliko mjeseci bez kluba , kratko vrijeme je 2011. godine proveo u PSV Eindhovenu koji je, pokazalo se, bio posljednji klub u njegovoj karijeri.

A njegovu karijeru obilježili su – poroci. Nema što mu nije bilo drago a da nije poročno. Prostitutke, alkohol, droge, kocka, uglavnom volio je nevolju i za nju je imao veliku, nepresušnu volju. Šteta, jer zaista je bila riječ o velikom talentu. Uspio je van der Meyde doći i do nizozemske reprezentacije, odigrao je za “oranje” 17 utakmica i nastupao je na europskoj smotri 2004. godine koja je dosegla polufinale u Portugalu.

Igrao je van der Meyde dvije godine (od 2001. do 2003.) zajedno s Miralemom Ibrahimovićem u Ajaxu. I danas, nakon što ga novinari pitaju tko je najbolji igrač svijeta ovaj poročni nogometaš odgovara bez krzmanja:

“Ibrahimović je broj jedan, a tek onda idu Messi i Ronaldo. Toliko snažan i spretan. On može biti zastrašujući. Uz to ima nevjerojatnu tehniku za nekoga tako visokog. On uvijek želi pobijediti pod svaku cijenu. On je bahat, ali on je jednostavno takav. To je pozitivna vrsta arogancije, ako mene pitate. On je, jednom riječju, odličan. Ne treba vam puno da shvatite da je on veliki igrač. Radio je stvari na treningu kojima se samo možete diviti”.

Na promociji njegove knjige “Nema milosti” pojavio se Ibrahimović osobno. Vežu ih brojne uspomene iz igračkih dana. Van der Meyde se u svom književnom djelu prisjeća.

“Bili smo dobra klapa u Ajaxu. Ibrahimović, Mido i ja često smo se družili izvan terena. Jurili smo Zlatanovim mercedesom kroz Amsterdam ili odmarali igrajući PlayStation. Baš kao svi prijatelji te dobi. Puno smo se zabavljali. A kapetan Tomaš Galasek me je naučio da pušim i od tada nisam prestao sa cigaretama“.

S time, da je Ibrahimović znao mjeru, van der Meyde nije!

Zbog neurednog života van der Meyde je bio sklon čestim ozljedama. Bio je, dakle, nepripremljen. Danas tvrdi da je zbog stresa nastalih nakon ozljeda počeo utjehu tražiti u alkoholu…

“Nisam znao kako da se opustim i piće mi je bijeg od stvarnosti. Kad si nogometaš, sve je lako, za navijače si Bog. Možeš raditi što hoćeš. Imao sam puno novca, mogao sam kupiti što sam htio i biti s bilo kojom djevojkom. Zaljubio sam se u drugu ženu, a supruzi sam lagao iako joj je istražitelj donio dokaze. Da, supruga je unajmila detektiva da vidi što radim”.

Početkom stoljeća Ajax je imao sjajnu generaciju, uz Ibrahimovića, Chivua, Heitingu, van der Vaarta, Maxwella bio je tu i van der Meyde. I igrao je sjajno, zapeo je za oko bogatom Interu i Ayax je želio zaraditi na njemu, a usput se rješiti njegovog nemirnog duha. I prodao ga je u Inter za čak 12 milijuna eura.

I tu se van der Meyde posve izgubio. Imao je bogat ugovor, milijunsku plaću, a volju za nevoljom, rekosmo, nepresušnu.

Sam se prisjeća u svojoj autobiografiji…

„Otac mi je bio alkoholičar i pasionirani kockar i imao sam mnogo problema sa njim. Kada sam zaigrao za Ajaks u mlađim kategorijama, tražio sam da na dresu nosim majčino prezime jer nisam želeo njegovo. Klub mi to nije dozvolio“.

Dani u Ajaxu su prošli, van der Meyde je osvanuo u Milanu, u Interu:

“I klub i ja smo prihvatili ponudu Intera, bila je basnoslovna. Makar, moj trener Ronald Koeman me upozoravao da sam premlad da sam krenem u inozemstvo, znao je kakav sam. Izdržao sam samo tjedan dana normalan u Milanu” piše u svojoj knjizi van der Meyde. I nastavlja:

“Osmi dan sam telefonirao u Ayax i molio ih, preklinjao da me vrate u Amsterdam. Nije to bilo moguće, jasno. Ubijala me nostalgija i pojačao sam piće. Nekako mi se sad čini da sam odlazak u Inter iz Ajaxa doživio kao odlazak iz seoske zadruge u međunarodnu korporaciju. Novca oko mene bilo je kolikogod mi je srce željelo, a sve me privlačilo. Što da vam kažem, predsjednik Intera Moratti nas je nagrađivao za svaku pobjedu s 50 tisuća eura. Često sam bio pijan, a jednom sam se od alkohola onesvijestio na konferenciji za medije. Jasno, u takvim okolnostimai brak mi počeo urušavati, uopće me nije bilo kod kuće. I supruga me živcirala, od kuće nam je napravila zoološki vrt, i nju je novac prebacio. Kad me Inter htio prodati u Monaco ona je bila protiv. Jer, u Monacu bi morali živjeti u stanu, a gdje bi ona sa svojim životinjama. Što da vam kažem, s tim životinjamaja nisam mogao biti, kamoli spavati pod istim krovom s njima. Samo je kupovala životinje! U dvorištu smo imali pse, konje, kornjače, zebre, papagaje… Jednog dana supruga je u kuću donijela i devu”!

Umjesto u Monacu van der Meyde je završiou liverpulskom Evertonu.

„Ponudili su mi tjednu plaću od 37 tisuća funti. Duplo više nego što sam imao u Interu. Otišao sam trčeći! Prvo što sam uradio je bila kupovina ferrarija. Odmah potom sam se išao opiti od sreće. Dan mi ne završio u striptiz baru. Poludio sam za striptizetama. Tu sam upoznao striptizetu Lizu. U njenom svetu je alkohol i kokain i meni je to odgovaralo. Bili smo skupa, u vezi, a supruga je unajmila privatnog detektiva da me raskrinka. Kad je skupila dovoljno dokaza opalila mi je šamarčinu. I napustila me”.

U svojoj knjizi “Nema milosti” van der Meyde, nadalje, piše:

“Uvijek sam varao svoju suprugu. Ja sam napadao sve žene s kojima bih uopće i razgovarao, pa napao sam i službenu zubaricu u Ajaxu. K tome, stalno sam bio pijan. Dolazio bih na treninge pijan i imao sjajne rezultate. Niti ja u to nisam mogao vjerovati”.

I Evertonu su brzo vidjeli da su u svlačionici dobili tempiranu bombu. Uslijedio je otkaz suradnje, ali van der Meyde bez angažmana ostao je u gradu Beatlesa.

“Živio sam s prijateljem, stalno smo se drogirali. Onda sam se jednog jutra probudio nakon tuluma, shvatio da ovaj život nije za mene, da se želim vratiti u Amsterdam, biti s obitelji i opet igrati nogomet. Nazvao sam agenta i rekao da želim otići iz Liverpool jer ću inače vjerojatno umrijeti. Ponekad ležim u krevetu i sjetim se kako sam dobar igrač bio, drugo najbolje krilo u Europi, iza Figa, a sve sam upropastio. Kakav sam idiot ispao”.

Trener Evertona Moyes bio je izbezumljen ponašanjem van der Meydea koji je dobio i kćer u vez sa striptizetom. Osim alkohola i kokaina Nizozemac je pio i tablete protiv bolova u enormnim količinama. Uplašio se da će umrijeti.

“Bio sam svaki dan na partijima, sve sam konzumirao, baš sve. Ne znam kako sam to uopće uspio izdržati”, piše van der Meyde.

Podsvijest mu je govorila da se mora preseliti iz Liverpoola. No, takvog ga nitko nije želio. A opet je želio igrati i vratiti se normalnom životu. Na preporuku mu se obratio čovjek dobrog srca, trener PSV Eindhovena, Fred Routen. Dao mu je prigodu:

Van der Meyde se sjeća:

“Svaka mu čast na tom potezu, no ja sam odavno bio uništen kao nogometaš. Izgubio sam fizičku snagu i motoriku. Prestao sam igrati ubrzo profesionalan nogomet i nastavio igrati u jednom amaterskom niželigašu. I tada sam počeo raditi na sebi, na svom oporavku, počeo sam pisati koje sam gluposti činio. I pomalo dolazio k sebi, tako je nastala moja autobiografija – Nema milosti. Našao sam i novu djevojku, danas imam petoro djece, a živim i dalje bolje nego većina ljudi. Nisam milijunaš, ali zadovoljan sam konačno sobom. Imam još i nogometne ambicije, želim raditi s mladim kategorijama i pomoći tim dječacima da ne krenu mojim glupim putem.
“.

Autor: Andrija Kačić-Karlin

ZADNJE VIJESTI