Wikimedia
Wikimedia

MUHAMMAD ALI BIO JE JEDNA OD NAJZANIMLJIVIJIH POJAVA U SPORTU: Ovo su neke od njegovih antologijskih izjava!

Autor:

Kako su ukusi različiti mi se nećemo baviti tim pitanjem, nećemo nuditi odgovore, ali ćemo podastrijeti priču o jednoj od najzanimljivijih pojava u sportskom svijetu.

Uvijek je govorio da je – najveći. Što je i bio. U analizama sportskih stručnjaka i novinara mnogo je onih koji ga drže najvećim sportašem svih vremena. Kako su ukusi različiti mi se nećemo baviti tim pitanjem, nećemo nuditi odgovore, ali ćemo podastrijeti priču o jednoj od najzanimljivijih pojava u sportskom svijetu. Sportskoj, društvenoj, fenomenološkoj, boksač Muhammad Ali, prethodno Cassius Clay obilježio je jedno razdoblje svojim ne samo sportskim vještinama. Kada se gleda iz današnje prizme Muhamed Ali bio je – sportski i društveni revolucionar.

Muhammad Ali je izvan svake sumnje bio ji najbolji i najpopularniji sportaš u američkoj povijesti. Trostruki svjetski boksački prvak u teškoj kategoriji rođen je kao Cassius Marcellus Clay Junior. 17. siječnja 1942. godine. Počeo je boksati boksati s 12 godina, a s 22 je postao svjetski prvak u teškoj kategoriji nakon pobjede protiv Sonnyja Listona 1964. godine. Popularnost mu je počela rasti i nakon što je stekao svjetsku slavu prešao je na islam i promijenio ime. Odbio je služiti vojsku tijekom Vijetnamskog rata te je osuđen, a naslovi su mu oduzeti. No, sa svojim antiratnim stavovima postao je simbol generacije i nekoliko godina kasnije pobijedio i u borbi na Vrhovnom sudu.

Nakon povratka boksu, vratio je borbama naslove i ispisao povijest svjetskog boksa legendarnim borbama s Joeom Frazierom i Gorgeom Foremanom.

Za vrijeme profesionalne karijere imao je 61 borbu, pobijedio je u njih 56, od toga je 37 pobjeda ostvario nokautom. Poražen je samo pet puta. Tri puta bio je prvak svijeta u superteškoj kategoriji. U amaterskom boksu karijeru je okončao osvajanjem zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Rimu 1960. godine u lako-teškoj kategoriji. Sveukupno je u amaterskom boksu imao 104 dvoboja, samo četiri je izgubio, dosegao je ravno 100 pobjeda.

Prvu borbu za naslov prvaka u profesionalnom boksu imao je već dvije godine nakon zlata u Rimu, kada je u zanimljivom meču pobijedio Sonnyja Listona, koji je u sedmoj rundi odbio izaći u ring tvrdeći da ima ozljedu ramena. I uzvratni meč bio je prepun kontroverzi, jer je Liston pao nakon udarca u prvoj rundi za kojeg mnogi danas tvrde da nije bio tako opasan te da je on namjerno pao. Mnogi su govorili da taj udarac nisu ni vidjeli. No, te optužbe nikad nisu bile dokazane. Američka javnost smatrala ga je previše hvalisavim, zaljubljenim u sebe i samouvjerenim, zbog čega gau to vrijeme nije baš previše simpatizirala.

Odmah nakon osvajanja prvog profesionalnog naslova prihvatio je islam i promijenio ime. Kao 22-godišnjak pod utjecajem „Nacije islama“, koja je bila simbol borbe crnačkog stanovništva Amerike protiv ropstva i ugnjetavanja, uzeo je ime Muhammad Ali. No, pravu sablazan izazvao je kad je odbio služiti u američkoj vojsci tijekom rata u Vijetnama. Odlučio je to, kako je isticao, zbog vjerskih razmišljanja i protivljenja ratu…

Njegove izjave šokirale su američku javnost:

“Ja baš nemam nikakvih problema s Vijetkongovcima. Oni me nisu nazvali crnčugom. Neću putovati 16 tisuća kilometara da bih pomogao u ubijanju i paljenju drugih ljudi. Ovo je vrijeme kada takvo zlo mora nestati. Zašto bih bacao bombe i pucao na smeđe ljude u Vijetnamu kada su takozvani Crnci u Luizvilu tretirani kao psi i oduzeta su im osnovna ljudska prava”, rekao je Ali.

Američko društvo teško je moglo trpjeti njegove izjave. Odmah je suspendiran i oduzet mu je naslov prvaka, a osušen je čak i na pet godina zatvora, no ostao je na slobodi dok je trajao žalbeni postupak. Četiri godine, koliko je bilo potrebno da njegova žalba stigne do Vrhovnog suda SAD, bio je izvan ringa. Ipak, postao je inspiracija mladim Amerikancima da se suprotstave ratu, a njegovo odbijanje je na kraju postalo čin junaštva.

Nakon oslobađajuće presude postao je prvi i jedini trostruki prvak svijeta u teškoj kategoriji, a dobio je nadimak – Najveći. Njegove borbe s Joe Frazierom i Georgeom Foremanom ušle su u povijest. Njegova posljednja borba bila je protiv Trevora Berbicka 11. prosinca 1981. u Nassauu.

Frazier i Ali imali su tri dvoboja, prvi je bio 8. ožujka 1971. u njujorškom Madison Square Gardenu, koji je poznat kao ‘borba stoljeća’. Ali je bolje krenuo u meč, ali je Frazier dominirao većim dijelom dvoboja i na kraju je nakon 15 rundi pobijedio jednoglasnom odlukom sudaca. Frazier je tako nanio prvi poraz Muhammadu Aliju u njegovoj profesionalnoj karijeri, a nakon meča obojica su završili u bolnici. Uzvrat je ponovno bio u Madison Square Gardenu, 28. lipnja 1974. godine. U izjednačenoj borbi Ali je dobio taj meč na bodove nakon 12 rundi, ali Frazier je do smrti tvrdio da su ga suci pokrali.

Dvojica velikana ponovno su se susrela 1. listopada 1975. na Filipinima u jednom od najslavnijih sportskih događaja 20. stoljeća, kasnije prozvanim ‘Triler u Manili’. Frazier i Ali borili su se su 14. rundi, po mnogima, najboljeg dvoboja u povijesti boksa. Opet je Ali bio bolji u početnim rundama, ali Fraiser je brzo preokrenuo situaciju svoju korist.

No, veliki Frazierov problem bila je ozljeda lijevog oka, koju je zaradio prije deset godina na treningu i zamalo je ostao slijep na to oko. Tijekom borbe Frazier je zaradio otekline na oba oka i od završetka desete runde njegov trener Eddie Futch nagovarao ga je da preda borbu, jer se je bojao da bi nastavak meča bio katastrofalan za njegovo zdravlje. Frazier je to uporno odbijao, ali nakon 14. runde Eddie Futch je odlučio prekinuti meč iako je Frazier želio odraditi posljednju rundu borbe. Ispostavilo da je trener Futch pogriješio, jer je Ali bio toliko izubijan da se nije mogao ustati sa stolice.

Nakon karijere, 1984. godine Aliju je dijagnosticirana Parkinsonova bolest, izgubio je i moć govora. Inače, četiri puta se ženio, a od 1986. bio je u u braku s Yolandom Lonnie Williams. Ima sedam kćerki i dva sina.

Njegove izjave su antologijske. Prelistajmo ih nekoliko na brzinu…

“Moja najveća borba je bila s mojom prvom ženom”.

“Nisu planine na koje se trebaš popeti te koje te izmore – to je kamenčić u tvojoj cipeli”.

“Znam gdje idem i znam istinu. Ne moram biti ono što vi hoćete da budem. Slobodan sam da budem ono što ja hoću”.

“Boks je kada puno bijelaca gleda dva crnca kako prebijaju jedan drugog”.

Poslužio je i kao inspiracija umjetnicima. O njemu je snimljen 2001. godine biografski film “Ali” kojeg je režirao Michael Mann, a . Alija je utjelovio Will Smith. U filmu je posebno upečatljiva scena kada je kao mladić koji je osvojio zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Rimu 1960. godine svoju nagradu bacio u rijeku. Iz prosvjeda jer mu je u jednom restoranu zabranjen ulazak zato jer je crnac.

Prigodom svečanog otvaranja Olimpijskih igara u Atalanta, 1996. godine Ali je zapalio olimpijsku baklju, dakle u gradu čiji ga je guverner 25 godina ranije proglasio za izdajnika svoje zemlje. Svečano su mu uručili kopiju olimpijske medalje iz Rima koju je davno bacio u rijeku Ohio. Demokratski predsjednik Obama prigodom svoje inauguracije rekao je “kako je Muhammad Ali uzdrmao Ameriku i učinio je boljom”.

Umro je 3. lipnja 2016. godine.

Autor:

ZADNJE VIJESTI