Dotad neviđeno: Kako se Platini sam samcat poigrao s ostatkom Europe

Autor: Andrija Kačić Karlin

Odmah valja reći da je Francuska bila i favorit prvenstva, ne samo što je bila domaćin, nego što je uistinu imala najbolju momčad, prepunu izvrsnih talenata a predvođenu maestralnim Michelom Platinijem. Koji je praktički odigrao simultanku s ostatkom europe. Uz Platinija tu su bili vrsni igrači poput Giressea, Tigane, Le Rouxa, Batisttona, Fernandesa... I da, Francuska je s Platinijem, strijelcem devet pogodaka, suvereno osvojila naslov europskog prvaka

Nakon 24. godine, nakon prve europske smotre 1960. godine u Francuskoj, sedmo Europsko prvenstvo opet se zbilo u Francuskoj, ovoga puta s osam sudionika, kao i četiri godine ranije, premijerno u Italiji.

Kroz teške i naporne kvalifikacije za završni turnir plasirala se i tadašnja reprezentacija Jugoslavije koja je bila prva u skupini s Norveškom, Walesom i Bugarskom. No, na turniru Jugoslavija je doživjela pravi debakl. Plasman se izborio u u posljednjim sekundama posljednjeg kola protiv Bugarske, kada je na pas Zlatka Vujovića pogodak postigao Radanović. Tada je čuveni sportski komentator vikao “Ljudi moji, je li to moguće”, a taj uzvik ostao je i do danas poznat kao opis nevjerojatnih sportskih obrata. Momčad sa Gudeljom, Zajecom, braćom Vujovićem, Sušićem s optimizmom je ispraćena u Francuskoj. Gdje su se suparnici s njom poigrali kao sa igračkom…

Od reprezentacija s reputacijom na prvenstvu u Francuskoj nisu bili Englezi, njih su nadvisili Danci, ali ni aktualni svjetski prvaci Talijani koji su zaostali u kvalifikacija za Rumunjima.

Prvenstvo je je igrano na šest stadiona, Parizu, Marseilleu, Lyonu, Saint-Ettieneu, Lensu i Nantesu. Prvi puta je svaka reprezentacija igrala utakmicu u drugom gradu.

Odmah valja reći da je Francuska bila i favorit prvenstva, ne samo što je bila domaćin, nego što je uistinu imala najbolju momčad, prepunu izvrsnih talenata a predvođenu maestralnim Michelom Platinijem. Koji je praktički odigrao simultanku s ostatkom europe. Uz Platinija tu su bili vrsni igrači poput Giressea, Tigane, Le Rouxa, Batisttona, Fernandesa…

Zaista, već u svojoj A skupini Francuzi su se lako obračunali sa suparnicima, najprije je pala Danska (1-0), potom Belgija (5-0) i naposljetku Jugoslavija (3-2). A sam Platini je u tri utakmice zabio nevjerojatnih sedam golova. Jugoslavija je, pak, doživljavala poraz za porazom, najprije ju je unakazila Belgija s 2-0, potom masakrirala Danska s 5-0, da bi se s Francuzima, ponovimo, opet nije izbjegao poraz. Francuzi su bili prvi, Danci drugi.

U skupini B Španjolska je bila prva, Portugal drugi, a na sveopće iznenađenje, aktualni eruopski prvak, zapadna Njemačka tek treća. Iako su Nijemci slovili kao favoriti skupine, nisu uspjeli odigrati niti jednu dobru partiju. Tek su na jedvite jade pobijedili Rumunje s 2-1, remizirali bez golova s Portugalom i izgubili od Španjolske 0-1. Generacija Schumachera, Briegela i Rummennigea bila je na zalasku…

Španjolci su bili prvi s četiri boda, Portugalci drugi s istim brojem bodova, a Nijemci treći s tri boda.

Polufinalni parovi su bili: Danska – Španjolska i Francuska – Portugal. I obje utakmice bile su neizvjesne, dramatične i infarktne.

Danci i Španjolci su odigrali izjednačenu utakmicu, završilo je 1-1 i nakon produžetaka i moralo se ići u jedanaesterce. Tu su Španjolci bili uspješniji i izborili plasman u finale. No, mala nogometna nacija Danska pojavila se na europskom noogmetnom zemljovidu i to je bilo najveće iznenađenje prventva.

Drugi polufinalni dvoboj, Francuza i Portugalaca smatra se za jednu od najboljih utakmica u cijeloj povijesti europskih prvenstava. Francuzi su dominirali a Portugalci su se sjajno odupirali. Francuska je povela pogotkom Domerquea, a odmah je izjednačio portugalski napadač Jordao. Nakon 1-1 moralo se u produžetke. Pa su poveli Portugalci, opet je strijelac bio Jordao na asistenciju Chalane.

Kad su svi mislili da je s Francuskom gotovo, izjednačio je drugim golom Domerque a u zadnjim sekundama utakmice. Kad su svi očekivali izvođenje jedanaesteraca zabio je kralj ovoga prvenstva – Michel Platini, za 3-2 Francuske protiv Portugala u polufinalu Eura.

U finalnoj utakmici opet je blistao Platini, Španjolci su imali podređenu ulogu. Nakon stalnog pritiska Francuska je povela preko Platinija kojem je to bio čak deveti pogodak na prvenstvu, a utakmicu je zaključao, za 2-0 Francuske – Belonne. Francuska je zaista zaslužila ovaj naslov europskog prvaka. Makar su skoro cijelo drugo poluvrijeme Francuzi igrali bez isključenog Le Rouxa Francuzi se nisu dali smesti.

“Bilo je spektakularno,” pričao je kasnije Platini, “Uraditi tako nešto, osvojiti titulu prvaka Evrope pred svojim navijačima bilo je zaista sjajno.”

Autor: Andrija Kačić Karlin