en.wikipedia.org

ODLAZAK VELIKANA: Umro je legendarni Johan Cruyff, najbolji europski igrač 20. stoljeća

Autor: Andrija KAČIĆ-KARLIN/7Dnevno/30. listopada 2015.

Koliko je poštovanje prema Cruyffu i njegovim zaslugama u Ajaxu svjedoči i događaj s utakmice Ajaxa i Vitessea igrane u listopadu prošle godine. Naime, u 14. minuti, jer Cruyff je u Ajaxu nosio broj 14, cijeli stadion je ustao i počeo dugotrajno pljeskati u znak potpore oboljeloj klupskoj i nizozemskoj legendi. Moramo odmah reći da je Johan Cruyff nosio broj 14 u Ajaxu zbog znaka zahvalnosti prema klubu koji je s njime potpisao prvi profesionalni ugovor kada je on imao tek 14 godina. On se za to povjerenje klupskih čelnika znao odužiti. U 10 godina koliko je nastupao za Ajax postigao je više od 200 golova u 300 utakmica, osvojivši osam naslova prvaka i tri Kupa prvaka .

Nizozemska nogometna legenda Johan Cruyff (68) izgubio je bitku s rakom pluća. Preminuo je danas u Barceloni, okružen članovima obitelji. U spomen na velikog nogometaša donosimo vam tekst iz naše rubrike Sportski muzej kojeg smo objavili u listopadu prošle godine:

On je jedan od najboljih nogometaša svih vremena, ravan Maradoni, Peleu, Zidaneu, Ronaldu ili Messiju. Možda je čak i najutjecajniji, možda čak i najuspješniji… Možda! Usporedbe su suvišne, no on je tijekom svoje igračke karijere obilježio jednu nogometnu epohu, bio kao akter rodonačelnik jedne posve nove nogometne filozofije. Da, Johan Cruyff, kojem je ovih dana dijagnosticiran rak pluća, bio je najbolji izdanak totalnog nogometa, nogometnog pravca kojeg je inovirao njegov matični klub Ajax i usavršila potom nizozemska nogometna reprezentacija koja je dva put bila viceprvak svijeta, na svjetskim smotrama 1974. i 1978. godine u SR Njemačkoj i Argentini. Oba puta Nizozemci su u finalu nezasluženo bili poraženi protiv domaćina…

Utjecaj Cruyffa na nogomet i kao igrača i kao trenera i kao menedžera – nemjerljiv je. Sigurno je da je od svih najvećih nogometaša on napravio i najveću trenersku karijeru. Da, on je kao trener postavio temelje Barcelone koja je počela dominirati europskim i svjetskim nogometom, baš kao i njegov Ajax početkom sedamdesetih godina s Cruyffom kao vođom.

Koliko je poštovanje prema Cruyffu i njegovim zaslugama u Ajaxu svjedoči i događaj s prošlotjedne utakmice Ajaxa i Vitessea. Naime, u 14. minuti, jer broj 14 Cruyff je nosio u Ajaxu, cijeli stadion je ustao i počeo dugotrajno pljeskati u znak potpore oboljeloj klupskoj i nizozemskoj legendi. Moramo odmah reći da je Johan Cruyff nosio broj 14 u Ajaxu zbog znaka zahvalnosti prema klubu koji je s njime potpisao prvi profesionalni ugovor kad je on imao tek 14 godina. On se za to povjerenje klupskih čelnika znao odužiti. U 10 godina koliko je nastupao za Ajax postigao je više od 200 golova u 300 utakmica.

Totalni nogomet

“On je igrao nogomet lakoćom, lepršavo i atraktivno i uz njega je svaki igrač bio 40 posto bolji”, jednom je izjavio najbolji hrvatski, ali i europski trener svih vremena Tomislav Ivić. Bilo je utakmica kada je znao postići i po šest golova. Cruyff je tri puta osvojio Zlatnu loptu(1971., 1973. i 1974.) te je po tome rekorder, zajedno s Platinijem i Van Bastenom. Njegova postignuća prepoznata su i u Uefi – prema statistici krovne kuće europskog nogometa proglašen je europskim igračem 20. stoljeća, a Fifa ga je svrstala kao drugog najboljeg igrača svijeta u istom stoljeću, nakon Peléa.

Idemo redom, u Ayaxu je za deset godina igranja osvojio osam naslova nizozemskog prvaka i tri puta je doveo klub do naslova europskog prvaka, zaredom, 1971., 1972. i 1973. godine. Njegove godine u Ajaxu zovu se Cruyffova era. Ili – era totalnog nogometa.

Sklop riječi – totalni nogomet – označava nogometnu teoriju prema kojoj svi igrači mogu igrati na svim pozicijama. Pritom, svaki pojedinac mora biti fizički besprijekorno spreman i tehnički i taktički obučen da treneru bude na raspolaganju na svakom mjestu u momčadi. Ta vječna želja svih nogometnih trenera uspjela je u nizozemskoj reprezentaciji. U toj generaciji bilo je uistinu igrača koji su svojom polivalentnošću zapanjivali i stručnjake i navijače.

Sam Cruyff u svojim sjećanjima na totalni nogomet često je isticao: “Mi smo na treninzima Ajaxa i nizozemske reprezentacije više govorili o prostoru, nego o lopti. Shvatili smo da je prostor najbitniji”!

No, za najzaslužnijeg u inovaciji totalnog nogometa smatra se trener Rinus Michels, koji je takav način igre počeo prakticirati u amsterdamskom Ajaxu koji je ranih sedamdesetih u tri navrata zaredom bio europski prvak. Kako je Michels jedno vrijeme bio i trener Ajaxa i izbornik nizozemske reprezentacije, tako se totalni nogomet poput poplave iz Ajaxa pretočio i u nacionalnu momčad.

Pod Rinusom Michelsom je Ajax u jednom trenutku dosegao i 46 utakmica bez poraza, a nizozemska reprezentacija otišla je na svjetsku smotru 1974. godine sa znatnim očekivanjima, upravo zbog uspjeha amsterdamskog kluba. Nizozemci su ta očekivanja i ispunili – doslovce su se poigravali sa suparnicima, bez većih problema plasirali u finale, a u svom uspješnom nizu “masakrirali” su i aktualne svjetske prvake Brazilce, s 2-0. S Argentincima su se poigrali, kao i s Urugvajcima…

Svijet je u punom izdanju upoznao igračke veličine poput Repa, Haana, Rensenbrinka, Van Hanegena, Keizera, braću Renea i Willyja van der Kerkhofa, Krola, Suurbiera, Rijsbergena, Neeskensa… No, Cruyff ih je znalački vodio, s njim je uistinu svatko bio četrdesetak posto bolji igrač. To se vidjelo i kasnije kada je Cruyff napustio nizozemsku reprezentaciju. U toj Cruyffovoj Nizozemskoj svaki od nabrojanih igrača bio je spreman i fizički i taktički i umno zaigrati na bilo kojoj poziciji u momčad. Što je suparnike, zbog čestih promjena mjesta, izbezumljivalo.

Nakon što je Ajax desetljeće bio neupitan u Nizozemskoj i nakon što je osvojio tri Kupa prvaka zaredom, Cruyffa je kupila Barcelona za šest milijuna guldena, što je tada bilo dva milijuna dolara. Zajedno s njim u Barcu je stigao i drugi najpoznatiji igrač totalnog nogometa, iz Ajaxa i nizozemske nacionalne vrste, Johan Neeskens.

Kada je svom sinu rođenom u Barceloni još dao katalonsko ime Jordi (Ivan), navijači su ga počeli obožavati. Sve je to poprimilo mitske razmjere, što se vidjelo i godinama kasnije kada je Cruyyf došao u Barcelonu kao trener.

Blistao je Cruyff i u Barceloni – klub je prvi put nakon 1960. godine osvojio naslov prvaka (1974.), usput pobijedivši svog najvećeg rivala čak s 5-0 usred Madrida. I danas se to smatra najvećom Barceloninom pobjedom svih vremena. Stotine tisuća navijača Barcelone su nakon te utakmice izašli na ulicu proslaviti tu pobjedu.

Nakon okončanja igračke karijere, Cruyff je postao vrlo uspješan kao trener Ajaxa i kasnije Barcelone. I danas je veoma utjecajan suradnik u oba ta kluba. Njegovo poimanje nogometa utjecalo je na brojne igrače i trenere – od njega su učili i Frank Rijkaard, Sepp Guardiola, Michael Laudrup, Arsene Wenger, Eric Cantona, Xavi i mnogi drugi… Kao što je bio revolucionar kao igrač, takav je bio i kao trener. Eto, Ajax i Barcelona su među klubovima koji su razvili svojevrsne nogometne akademije za djecu, inzistirajući na traženju nadarenih dječaka čim krenu u školu.

On je tako i kao trener opet postavio temelje Ajaxa za međunarodne uspjehe početkom devedesetih godina, kao i sredinom devedesetih godina kada je pokrenuo Barcelonu prema europskom vrhu.

Guardiola o Cruyffu

Kao 32-godišnjak otišao je kao igrač još nešto zaraditi u Sjedinjene Američke Države – nastupao je po sezonu za Aztecse i Washington Diplomatse. Odlučio se nakon američke avanture vratiti u Europu. Počeo je u španjolskom drugoligašu Levanteu, gdje se nije dugo zadržao. Zov Ajaxa bio je presnažan za njegov ego. Igrao je za Ajax dvije sezone i usput bio tehnički direktor, ze učio trenerski zanat. Sa svojim matičnim klubom osvojio je jedan Kup. No, kako mu njegov Ajax nije na kraju sezone ponudio novi ugovor, to je Cruyffa jako ražalostilo, a potom i razbijesnilo. Otišao je stoga najvećem Ajaxovom konkurentu, Feyenoordu iz Rotterdama. I u svojoj prvoj sezoni s Cruyffom, Feyenoord je osvojio prvi nizozemski naslov nakon deset godina pauze. Cruyff još nije bio za otpis. No, odlučio je napustiti aktivno igranje nogometa, malo se odmoriti i nastaviti raditi u nogometu. U ljeto 1984. godine Cruyf više nije bio igrač.

U nizozemskoj reprezentaciji Cruyff je bio kotač zamašnjak – odigrao je 47 utzakmica za nacionalnu momčad i postigao 33 gola. Nizozemska reprezentacija nikad nije izgubila utakmicu ako bi Cruyff dao gol.

Nizozemska je s Cruyffom u životnoj formi došla do finala SP-a u SR Njemačkoj 1974. godine, ali su je porazili domaćini s 1-2. Michelsovi nogometaši su promašili brojne prigode, a poveli su već u prvoj minuti finala, kada je engleski sudac svirao jedanaesterac nakon prekršaja Vogtsa nad Cruyffom. Siguran realizator bio je Neeskens.

“Dugo nismo došli k sebi nakon tog poraza. Sve smo napravili kako treba, a opet smo izgubili”, prisjećao se Cruyff. No, činjenica jest da je njemačka momčad također bila silno jaka, k tome i domaćin finalnog sraza u Münchenu.

Bio je Cruyff poseban po mnogo čemu i mnogo toga mu je bilo dopušteno. On je jedini nosio majicu nizozemske reprezentacije samo s dvije crne pruge, a ne s tri, kao što je nalagala službena oprema Adidasa. Jer, Cruyff je imao privatni ugovor s Pumom.

Iako je uspješno sudjelovao u kvalifikacijama za odlazak na svjetsku smotru 1978. godine u Argentini, u reprezentaciji se na tom velikom natjecanju nije pojavio. I danas se ne zna točan razlog. On je sam isticao da je to bio njegov prosvjed protiv diktatora Videle u Argentini, pa se pričalo da je u Argentini bila najavljena i njegova otmica, a pročuo se i glas da je spašavao brak ostajući sa suprugom za vrijeme prvenstva.

“Za igrati Svjetsko prvenstvo morate biti 200 posto u redu, postoje trenuci kada postoje druge vrijednosti u životu”, tek je izjavio.

Kao nogometaša novinari su ga znali nazivati “Pitagorom u kopačkama”, jer je svaki njegov potez na terenu imao i misao i svrhu. On je praktički bio trener na terenu, on je raspoređivao igrače, stalno je govorio o arhitekturi igre.

“Pomalo je bio dosadan, no sve su to bile genijalnosti koje su od nas radile bolje igrače”, sjeća se njegov suigrač Barry Hullsfhof.

Imao je samo jednu manu – još kao igrač pušio je kutiju do dvije kutije cigareta dnevno. Kao trener došao je i do treće kutije na dan. No, prestao je pušiti zbog strčanih problema 1991. godine i čak je počeo snimati kampanje s ciljem zaustavljanja pušenja. Liječnici su mu morali ugraditi stent i zabraniti nerviranje. No, kako nerviranje zabraniti nogometnom treneru?

Trenirao je Ajax od 1985. do 1988. godine, osvojio jedan Kup i Kup kupova. Navlas isto kao i u igračkoj karijeri, nakon Ajaxa stigao je u Barcelonu, zapravo – vratio se. Bilo je to 1988. godine. U Barcelonu je doveo brojne danas legendarne igrače – Guardiolu, Baquera, Begiristaina, Goikoetxeu, Ronalda Koemana, Michaela Laudrupa, Romarija, Hagija, Stoičkova… Odmah je osvojio četiri naslova španjolskog prvaka, Kup kupova i Kup prvaka 1992. godine tukavši u londonskom finalu Sampdoriju. Barcelona je s Cruyffom bila na krovu Europe. Sa 11 trofeja Cruyff je postao Barcelonin najuspješniji menadžer, ali ga je kasnije nadmašio njegov bivši učenik Pep Guardiola, sa 15 naslova.

Guardiola voli pričati najljepše o Cruyffu: “Tijekom moje karijere pokušao sam primjenjivati ono što sam naučio od Johana Cruyffa. On je imao najveći utjecaj na nogomet u svjetskoj povijesti, prvo kao igrač, a potom kao trener. On me naučio puno i to se može spoznati u podatku da su velika većina njegovih igrača danas vrhunski treneri. Cruyff je sagradio katedralu, a naš posao je održavati je i obnoviti je. Kao igrač okrenuo je nogomet u umjetnost. Johan je došao i sve preokrenuo. On je utemeljio suvremenu Barcelonu, on je izraz našeg identiteta, on nam je donio stil nogometa koji volimo”.

Autor: Andrija KAČIĆ-KARLIN/7Dnevno/30. listopada 2015.