19700415crowd (1)

“Bitku za Britaniju” Celtica i Leedsa gledalo je 140 tisuća ljudi, slavljenje gola čulo se 50 kilometara daleko

Autor: Andrija Kačić-Karlin/7Dnevno 27. siječnja 2017.

Pred nevjerojatnih 140 tisuća gledatelja na Hampden parku u Glasgowu Celtic je pobijedio u uzvratu Leeds s 2-1 i plasirao se u finale Kupa prvaka 1970. godine u kojem je u milanskom finalu poražen protiv Feyenoorda.

Poigrati ćemo se malo s uspomenama iz europskog nogometa, iz Kupa prvaka, natjecanje koje je desetljećima impresioniralo europsku nogometnu javnost. Danas više nema Kupa prvaka, igra se Liga prvaka, veliko, glomazno natjecanje koje nas ponekad zbunjuje svojom komercijalizacijom i glomaznošću.

Kup prvaka bio je fantastično natjecanje, a mi ćemo u našem Sportskom muzeju dati podsjetnik na najposjećeniju utakmicu europskog klupskog međunarodnog nogometa. Riječ je o dvoboju koji je nazvan “Bitka za Britaniju”, o dvije polufinalne utakmice Kupa prvaka iz sezone 1969/70, engleskog Leedsa i škotskog Celtica.

S početka odmah moramo reći, uzvratnu utakmicu u Glasgowu na stadionu Hamden park pratilo je više od 140 tisuća gledatelja! Vjerovali ili ne!

Te godine i Leeds i Celtic su zaista sjajili u elitnom europskom nogometnom natjecanju. Leeds je redom izbacivao – norveški Lyn iz Osla s 10-0 i 6-0, potom mađarski Ferencvaros 3-0, 3-0, u četvrtfinalu je engleskog predstavnika čekao belgijski Standard iz Liegea, 1-0, 1-0. Celtic koji je imao osvojen naslov europskog prvaka iz 1967. godine kada je u finalu svladao milanski Inter u sezoni Kupa prvaka 1969/70 izbacivao je redom – Basel (0-0, 2-0), Benficu (3-0, 0-3, ždrijeb), Fiorentinu (3-0, 0-1) i u polufinalu ga je ždrijebom čekao engleski Leeds.

Sudar engleskog i škotskog prvaka silno je uzburkao i zanimao englesku javnost. A maštoviti novinari ovaj dvoboj su nazvali “Bitkom za Britaniju”. Kako je Celtic bio na vrhuncu moći tako su u tom klubu odlučili i prije negoli im je ždrijeb dodijelio Leeds United da će svoju domaću utakmicu igrati na kud i kamo većem Hampden parku, a ne na svom Perkheadu koji je primao 60 tisuća gledatelja. Hampden park je tada bio najveći stadion u Europi, kapaciteta 130 tisuća gledatelja.

Zanimljivo, na uvodu te sezone ova dva kluba, Leeds i Celtic su odigrali prijateljsku utakmicu u Leedsu. Bilo je 1-1, a čuveni trener Celtica, Jock Stein je rekao: “Sretan sam kao da smo pobijedili 3-0, toliko je snažan Leeds”.

Kad je ždrijeb Celticu nametnuo baš Leeds u polufinalu Kupa prvaka Jock Stein je rekao:

“Bio bih sretan da ne igramo protiv Leedsa, no ova utakmica će biti jedna od najpoznatijih u povijesti nogometa”.

Tako je i bilo.

Prva utakmica igrala se u Leedsu, a kapacitet stadiona Elland road bio je 50 tisuća ljudi. Leeds je odlučio navijačima Celtica dati samo šest tisuća ulaznica, što je izazvalo gotovo pa pobunu u Glasgowu. Iz škotskog kluba poručili su da će navijači Leedsa dobiti kud i kamo više ulaznica za uzvrat i da dodjela samo šest tisuća ulaznica Celticovim navijačima nije nimalo poštena. No, lako je bilo tako govoriti ljudima iz Celtica koji su imali igrati na stadionu od 130 tisuća gledatelja.

“Moramo uzeti u obzir zanimanje vlastitih navijača”, rekli su u Leedsu. Predsjednik engleskog kluba Archer izjavio je:

“Znam da bi Celtic sam mogao napuniti naš stadion svojim navijačima, ali drugo ništa ne možemo učiniti. I šest tisuća ulaznica za Škote je puno”.

Ipak u Leeds je vlakovima iz Škotske doputovalo više od deset tisuća navijača Celtica, pola ih je bilo bez ulaznica.

U Leedsu su igrala dva Škota, čuvena, velika igrača, Eddie Gray i kapetan škotske reprezentacije Billy Bremner. Obojica su kao dječaci bili veliki, gorljivi navijači katoličkog Celtica.

K tome, trener Leedsa Don Revie je bio veliki prijatelj treneru Celtica Jock Steinu, čak su zajedno pohađali nogometnu akademiju. Sve to je ovom dvoboju davalo dodatnu dimenziju.

“Možda bi bilo najbolje da smo se susreli u finalu, ali nismo mogli birati”, izjavio je Don Revie, trener Celtica.

Leeds je udvostručio cijenu ulaznice za prvu utakmicu protiv Celtica na svom Elland roadu. Opet, sve su ulaznice bile prodane u jednom danu. Niti jedan Škot nije otkazao uplatu za skuplju ulaznicu! A onih šest tisuća ulaznica za Celticove navijače prodale su se u Glasgowu za dva sata, na njih je čekalo 25 tisuća ljudi spavajući na podu i u šatorima ispred blagajni koje su se otvarale u zoru.

I tu prvu utakmicu u sjajnom ambijentu Celtic je pobijedio s 1-0. Pogodak za Celtic postigao je na užas Leedsovih navijača Connelly u prvoj minuti utakmice. A sjajio je Jimmy Johnstone u zeleno-bijelom dresu Celtica, britanski novinari s upisali da je “bolji i od Besta”.

Bilo je to veliko iznenađenje, jer je Leeds ipak slovio kao favorit. Glavni menedžer Liverpoola, čuveni Bill Shankly koji je bio na utakmice izjavio je nakon utakmice:

“Opčinjen sam igrom Celtica. Svaki trener u Engleskoj trebao je biti na stadionu kako bi vidio lekciju o tome kako se igra treba igrati.”

Tko zna prilike u britanskom nogometu bilo mu je jasno da unatoč pobjede Celtica u gostima ništa nije odlučeno. Znali su to i Celticovi navijači koji su pripremali goropadnu atmosferu u uzvratu u Glasgowu. U prodaju je pušteno – 130 tisuća ulaznica. I one su prodane u roku – odmah! Leedsovih navijača došlo je u Glasgow 15 tisuća.

Nogometna “Bitka za Britaniju” dobila je tako grandioznu dimenziju, nikad prije i nikad poslije na jednoj europskoj klupskoj nogometnoj utakmici nije bilo toliko gledatelja. Policija je utvrdila da je na stadionu bilo – 140 tisuća gledatelja. Na stajaćim tribinama mase su se ljuljale u tonu pjesama, atmosfera na Hampden parku izgledala je nestvarno.

Celticov juriš na samom početku bio je zastrašujuć, u prvih pet minuta momčad iz Glasgowa imala je šest kornera. No, poveo je – Leeds. U 14. minuti.

Billy Bremner, strijelac Leedsa se sjeća:

“Bilo je čudesno kako su se plamteće tribine na trenutak smirile kad smo poveli. Bio je tako tiho pola minute da smo čuli sebe kako si dovikujemo i čestitamo”!

Onda je počeo Celticov mahniti juriš, uz huk publike. Početkom nastavka Hughes je izjednačio, a četiri minute kasnije Hugjes je zabio za vodstvo Celtica od 2-1. Kažu da se huk s tog stadiona kad ima sto tisuća ljudi na njemu čuje i pedesetak kilometara daleko.

Grmljavina sa stadiona je trajala još sat vremena. Uostalom, britanski novinari osmislili su i termin “hampdenska grmljavina”. Jer, Hampden park je nekad znao primiti i više od 150 tisuća gledatelja, kao 1939. godine na dvoboju Škotske i Engleske. Kada bi Škoti postigli zgoditak nastao bi takav zvučni zid da bi se grmljavina glasova i erupcija oduševljenja čula i pedesetak kilometara daleko. Tadašnji su novinari snagu tog zvuka uspoređivali sa zvukom teških deset topničkih baterija.

Sad je bilo tako bučno nakon pobjede Celtica protiv Leedsa u polufinalu Kupa prvaka 1970. godine.

Celtic se tako preko Leedsa plasirao u svoj drugi finale Kupa prvaka, prvi je 1967. godine osvojio, u finalu nadvisivši milanski Inter. Menedžer Jock Stein osvojio je taj naslov s igračima iz Glasgowa i okolice, bez ijednog stranog nogometaša. I sada je postava bila slična.

U finalu protiv Feyenoorda Celtica su zadesili mnogi pehovi. Igralo se na milanskom San Siru, pred po dvadesetak tisuća navijača i nizozemske i škotske momčadi, sveukupno je bilo 50 tisuća ljudi na stadionu. Jock Steinu suprotstavio se na klupi Feyenoorda jedan od najvećih trenera, Ernst Happel.

U Celticu je Jock Stein bio čak 13 godina. U tom razdoblju Stein je sa Celticom osvojio Kup prvaka, deset naslova škotskog prvaka, osam škotskih kupova i šest škotskih liga kupova. Bilo je to nevjerojatno uspješno razdoblje katoličkog Celtica koji je po svojoj nogometnoj školi postao prepoznatljiv u Europi i svijetu.

No, finale te 1970. godine protiv Feyenoorda, a nakon znane “Bitke za Britaniju” i pobjede protiv Leedsa, nije osvojio. Iako je Celtic dominirao Feyenoord je ispao pragmatičniji. Škoti su poveli u 30. minuti zgoditkom Gemmella. Samo dvije minute kasnije izjednačio je Israel. Pa se igralo na polovici Feyenoorda, no gola nije bilo. Moralo se u produžetke gdje je Celtic iznova bio agilniji. Ali, primio je nespretan gol tri minute prije kraja, svi u već očekivali novu utakmicu. Kindvall je bio strijelac, tuga Celticovih navijača bila je velika.

“Bitka za Britaniju” iz te sezone ostala je zauvijek zapamćena u povijesti nogometa! I danas se o tom događaju često piše po svjetskim nogometnim časopisima, eto i mi smo se udostojili.

Autor: Andrija Kačić-Karlin/7Dnevno 27. siječnja 2017.

ZADNJE VIJESTI