Youtube
Youtube

BIO JE NAJBOLJI NAPADAČ SVOGA VREMENA: Kralja Henrika i danas slave navijači Celtica iz Glasgowa

Autor: Andrija Kačić-Karlin/7Dnevno 13. siječnja 2017.

Njegov učinak tijekom karijere je impresivan. Postigao je više od tri stotine zgoditaka za, redom, klubove: Högaborgs, Helsingborg, Feyenoord, Celtic, Barcelonu i Manchester United.

Bio je najbolji napadač svog vremena, iako je najveći dio karijere proveo u klubu koji ne pripada samom vrhu europskog i svjetskog nogometa, no bilo je to karizmatično društvo Celtica iz Glasgowa u kojem je tako dobro igrao da su ga navijači nazvali – kraljem!

Njegov učinak tijekom karijere je impresivan. Postigao je više od tri stotine zgoditaka za, redom, klubove: Högaborgs, Helsingborg, Feyenoord, Celtic, Barcelonu i Manchester United. Za švedsku reprezentaciju bio je neizostavan i nastupio je u žutom dresu čak 106 puta i zabio 37 pogodaka. Još 1994. godine bio je jedan od najzaslužnijih za osvajanje brončane medalje Šveđana na svjetskoj smotri u Sjedinjenim Američkim Državama.

Rođen je u Švedskoj 1971. godine (20. rujan), otac mu je bio sa Zapadnoafričke obale, majka Šveđanka. Zarana je počeo igrati nogomet u klubu Högaborg, sjeća se svog prvog gola kao šestogodišnjak. Potom je zaigrao za jači Helsingborg u kojem se istakao i ubrzo ga je uzeo čuveni nizozemski Feyenoord u kojem je proveo četiri godine, od 1993. do 1997. U nizozemskom velikanu nije toliko sjajio koliko je stalno pokazivao kakve su mu mogućnosti. K tome, neprestance su ga mučile ozljede. On je bio sjajan napadač s tehnikom najboljeg veznog igrača. A bio je pritom sposoban igrati presing poput najboljeg stopera na ubojitom napadaču. Odlikovala ga je velika upornost i posvećenost igri.

Nakon što su ga godinama promatrali odlučili su ga kupiti i Škoti, konkretno Celtic, klub s velikim irskim i katoličkim korijenima. I Larsson se u Celticu sjajno snašao, u natjecanju koje je po kakvoći ipak ispod nizozemske lige toliko je bio dobar da je ubrzo postao i najbolji napadač škotskog prvenstva. Celtic je dominirao domaćim natjecanjem, a bilo je i finih rezultata u Europi.

U finalu Kupa Uefe Celtic je 2003. godine poražen protiv Porta kojeg je vodio Mourinho 2-3, a Larsson je dao oba gola za Celtic. Ta je utakmica upamćena po tome što je na taj dan u Sevilli, gradu finala, bilo više od 100 tisuća navijača Celtica

Makar, moramo se prisjetiti i kvalifikacija za Ligu prvaka iz 1998. godine kada ni Henrik Larsson u dresu Celtica nije spriječio tadašnju Croatiju, današnji Dinamo da pregazi škotsku momčad (0-1 u Glasgowu, 3-0 u Zagrebu). Zagrebačku momčad vodio je tada, podsjećamo, Zlatko Kranjčar.

Za Celtic je dao toliko antologijskih pogodaka da su i navijači ovoga kluba bili posve zaluđeni njegovim likom, a mnogi su i sinovima darivali njegovo ime. K tome, klub je izdavao i reizdavao dvd snimke s golovima i potezima robusnog Šveđanina i mnogi su se pitali što tako izvanredan napadač radi u škotskom Celticu a ne igra u nekom jačem natjecanju. Kad je već tako dobar, jeli?

Doista, u škotskom prvestvu Larsson je bio nenadmašan, stalno je bio najbolji strijelac prvenstva, a Celtic je osvajao naslove u seriji. U Glasgowu je bio od 1997. do 2004. godine, odigrao je pritom 221 utakmicu i zabio čak 174 pogotka. Istina, imao je Celtic ponude za njegove usluge, no valjda su u klubu čekali pravu prigodu za zaradu. I 2004. godine došao je poziv od same Barcelone.

Bilo je to pomalo čudno, Larsson je već bio u 33. godini i Barcelona ga je uzela da joj bude pričuvni napadač. U dvije sezone odigrao je tek četrdesetak utakmica i postigao 13 golova, no s dvije asistencije u finalu Lige prvaka 2006. godine protiv Arsenala isplatio je svoj transfer. A u igru je ušao s klupe.

Kada je u Ligi prvaka zabio gol za Barcelone protiv Celtica u Glasgowu nije slavio. Iz časti prema klubu u kojem je doživio tako velike i lijepe trenutke.

Kao 35-godišnjak se potom iste godine vratio u svoj Helsingborgs za kojeg je igrao tri sezone. U 84 utakmice zabio je 38 pogodaka i odlučio se za trenersku karijeru. No, prije toga uslijedio je poziv Manchester Uniteda, na posudbu, na tom potezu je inzistirao sam Alex Ferguson. U 2007. godini odigrao je sedam utakmica za United, dao samo jedan pogodak.

Otišao je zatim u trenere. Najprije je preuzeo švedsku Landskronu, pa Högaborgs, pa Helsingborgs kojeg je vodio donedavno dočim s njim nije ispao iz Lige. U momčadi je već igrao njegov sin Jordan koji je bio na meti navijača i Henrik Larsson se nije ustručavao suprotstaviti se huliganima kako bi ga zaštitio.

To je bila baš dramatična priča. Helsingborgs je nakon 33 sezone ispao iz prve lige a Henrik Larsson dao je ostavku na mjestu trenera. Na ovu Larssonovu odluku nisu utjecali samo loši rezultati, već i činjenica da je njegov sin Jordan bio pod konstantnim pritiskom navijača.
“Nakon poraza u doigravanju od Halmstada i sastanka sa upravom, odlučio sam da je najbolje rješenje za sve da odem. Želim svu sreću klubu i novoj garnituri koja će doći. Odričem se i svoje otpremnine kako bi pomogao klubu da se što prije izbori za povratak u Prvu ligu”.

Henrikov Jordan je u toj zadnjoj utakmici protiv Halmstdta dao gol za vodstvo Helsingborga, ali u zadnje tri minute, Halmstad je preokrenuo s dva gola i klub za kojeg je mlađi Larsson igrao, a stariji ga trenirao bio je torpediran u Drugu ligu. Huligani su nakon utakmice napali njegovog sina Jordana, ali se otac Henrik sam suprotstavio razjarenoj gomili, spreman na tučnjavu. Poslije je kazao novinarima:

“Kao dijete tako sam se tukao bezbroj puta. Bilo ih je više, pa što onda? Dobijao sam batina u životu”

Vratimo se malo na Henrikovu karijeru u švedskoj reprezentaciji. Debitirao je 1993. godine u Helsinkiju protiv Finske i od tada je bio nezamjenjiv u napadu. Na svjetskoj smotri 1994. godine briljirao je, zacijelo je bio jedan od najzaslužnijih za broncu te generacije.

Nakon svjetske smotre 2002. u Japanu i Južnoj Koreji napustio je reprezentaciju, rekavši kako želi provesti više vremena s obitelji, no sin Jordan bio je žalostan što više ne igra za nacionalnu momčad. I Henrik se vratio u reprezentaciju za Europsko prvenstvo u Portugalu gdje je u napadu igrao zajedno s Ibrahimovićem. Švedska je tada poražena u četvrtfinalu protiv Nizozemske nakon izvođenja jedanaesteraca. Ni tada nije napustio reprezentaciju, rekao je da će igrati za Švedsku dok je vodi Lars Lagerback, pa je tako igrao 2006. i na svjetskoj smotri u Njemačkoj.

Scene s njegovih oproštaja u Glasgowu i Helsingorgsu i danas su često promatrane na društvenim internetskim mrežama. Počasti koje je doživio ovaj igrač malo tko je imao prilike osjetiti. Obožavan i voljen gdjegod je igrao doživio je tužne trenutka samo u trenerskoj karijeri.

“Sada vidim da nije isto biti igrač ili trener”, zna komentirati. Danas odmara uživa u čitanju i golfu, a veli da voli gledati stare snimke Pelea. Mnogi misle da je predodređen da jednog dana povede i švedsku reprezentaciju.

Autor: Andrija Kačić-Karlin/7Dnevno 13. siječnja 2017.

ZADNJE VIJESTI