raymond-kopa

SPORTSKI MUZEJ: Samo su Reims i Real uživali najboljeg napadača svog i ispred vremena!

Autor:

Raymond Kopa živio je dugo, volio je davati intervjue, ne zbog sebe i samoljublja, već je želio da djeca i mladi znaju kako se dobar nogomet igrao i nekad. Intervjue je davao i kada je imao više od 80 godina, njegove misli su bile spretne i okretne, baš kakav je i igrač bio... "U naše vrijeme igralo se izvrsno, mora se to znati"!

Nažalost, naša rubrika – Sportski muzej – u nekim razdobljim apostaje nekrolog. Napuštaju ovaj svijet sportske zvijezde, naravno da je red da ih se prisjetimo. Napose, u ovim užurbanim vremenima kada se pokojnog spomene u nekoliko rečenica i adio. Jednostavno, sjećanja na sportske velikane koje umro brzo zamijene aktualne, bezbrojne, vijesti.
Prije nekoliko dana svijet je napustio čuveni francuski nogometaš, Raymond Kopa u 85. godini života. Punim imenom, poljskog podrijetla, Raymond Kopaszewski, smatra se kod nogometnih povjesničara jednim od najboljih napadača svih vremena. Bio je brz, okretan, vrstan strijelac, a bio je i poznat prema velikoj želji za kontrolom lopte.
Raymond Kopa je dijete poljskih imigranata. Nogometnu karijeru započeo je u svojoj 17. godini nastupajući za US Nœux-les-Mines i Angers. Dvije godine kasnije prelazi u Stade-Reims s kojim trijumfira u prvenstvima 1953. i 1955 godine. Pomogao je Reimsu da dođe do finala Kupa prvaka ali su ondje izgubili od sjajnog madridskog Reala predvođenog Alfredom di Stefanom (4-3).
U Kupu prvaka su nogometaši Reimsa predvođeni Kopom domaće utakmice igrali u Parizu, kako bi mogli privući što više publike. Klub je u to vrijeme postao možda prvi klub u Francuskoj kojeg su pratili širom države i simbol francuskog nogometa. Od početka su izbacivali danskog, mađarskog i škotskog predstavnika, da bi u finalu još jednom, u Parizu, igrali s Real Madridom. Premda su nakon deset minuta vodili 2-0, Real je preokrenuo i na kraju pobijedio 4-3. 
Reims je tako postao simbol francuskog nogometa i prvi klub koji je uspio, zbog svojih rezultata u Europi, plijeniti pažnju cijele francuske nacije.
Bivši igrač Stade de Reimsa, i kasniji izbornik francuske reprezentacije, Michel Hidalgo je pristup igri najznačajnijeg francuskog kluba u pedesetima opisao riječima:
“Igra kratkih dodavanja s mnogo živosti i tehnike. Šampanjski nogomet. Sve se radilo s ciljem kvalitetne igre, držanja lopte u posjedu i napadanja“. 
Već iduće godine Kopa prelazi u Madrid gdje se pridružuje Realovoj postavi u kojoj su bili di Stefano i Ferenc Puskás. Za Kopin bivši klub Reims koji se novcem od njegovog transfera ojačao slijedio je novi pohod na Kup prvaka. Nakon što su Francuzi izbacili predstavnike Sjeverne Irske, Finske, Belgije i Švicarske, u finalu ih je još jednom čekao Real Madrid, sad s Kopom u prvom sastavu. U znatno izvjesnijoj utakmici od prvog finala istih protivnika, Real Madrid je pobijedio 2-0.
Inače, u Realu Kopa osvaja španjolsku ligu 1957. i 1958. Kopa postaje prvim francuskim nogometašom koji je osvojio Kup prvaka. To se dogodilo 1957. kada je Real u finalu pobijedio Fiorentinu 2-0. Također ponovno s Realom postaje prvak Europe 1958. i 1959. U idućoj sezoni Kopa se ponovno vraća u Reims gdje pruža odlične partije i osvaja Zlatnu loptu. S Francuskom nogometnom reprezentacijom osvojio je brončanu medalju SP u Švedskoj 1958. godine. Proglašen je i najboljim igračem te svjetske smotre. Ukupno je odigrao 45 utakmica i postigao 18 pogodaka za reprezentaciju s kojom je nastupio i na SP 1954. u Švicarskoj.
 
Najbolji igrač Svjetskog prvenstva u Švedskoj 1958. godine, unatoč tome što je na tom natjecanju sudjelovao i Pele, Kopa je zasjao uz suigrača Justa Fontainea i te godine osvojio Zlatnu loptu. Volio je davati intervjue, ne zbog sebe i samoljublja, već je želio da djeca i mladi znaju kako se dobar nogomet igrao i nekad. Intervjue je davao i kada je imao više od 80 godina, njegove misli su bile spretne i okretne, baš kakav je i igrač bio…

Nogomet je pratio pozorno, bio je upućen u zbivanja poput najboljeg sportskog urednika… Izdvajamo iz Uefinog časopisa:

“Prirodno je da pozorno pratim vijesti iz nogometa, iako moram priznati da sam svoju strast uvijek radije pratio igrajući nego gledajući nogomet. Ipak, to me ne sprječava da budem počasni predsjednik Stade de Reimsa. To je moj klub u Francuskoj. Koji je dalekood slavnih dana, no nema veze. I davni slavni dani su dani”.  

U Kopinim igračkim danima Reims je bio jedna od najjačih momčadi u nogometu. Osvojio je Kopa s tim klubom nekoliko naslova prvaka Francuske i igrao finale Kupa prvaka…
No, jednu uspomenu Kopa je posebno čuvao u srcu…

  “Moj dolazak u Remis nikad neću zaboraviti. To što su me ljudi u Reimsu otkrili u vrijeme kad sam dvije godine igrao za Angers u drugoj ligi. Reims mi je ponudio priliku da igram na najvišoj razini dobrih deset godina. Oni su bili izniman klub i davali su u francusku reprezentaciju više igrača nego ijedan drugi klub. 

Nakon Reimsa dolazak u madridski Real izgledao je kao san snova. Kopa se sjećao:

“Transferi poput moga su bili rijetki u to vrijeme. Prodan sam po vrlo visokoj cijeni, 52 milijuna franaka. Ne znam točno koliko bi to iznosilo danas, ali u to vrijeme to je bila vrijednost tri kuće. U svakom slučaju, Reims je imao koristi od tog novca, još su više ojačali momčad kupovinom trojice reprezentativaca – Justa Fontainea, Rogera Piantonija i Jeana Vincenta. Tako sam uspio biti od neke koristi! Kažem to jer je bilo ljudi koji su me kritizirali, govorili kako sam izdaio Reims. Ja sam zapravo volio Reims, a oni su u to vrijeme bili drugi najveći klub u Europi. Real je bio jedini klub ispred njih, tako da je moja odluka da odem u Madrid bila logična. I bila je to dobra odluka, također, jer sam u Madridu proveo tri divne godine. 

  “Moj idol je uvijek bio Ferenc Puskas. Za njega sam doznao vrlo rano, dok sam još bio u Reimsu. Kad smo osvojili prvi naslov prvaka 1953. godine, klupski čelnici su nas počastili putovanjem u London kako bismo gledali utakmicu između Engleske i Mađarske. Bila je to nagrada za osvajanje lige i tada sam otkrio Puskasa. Njemu je bilo teško kad je tek došao u Real. Trebalo mu je vremena da se prilagodi, naravno, ali španjolski novinari su bili nestrpljivi i brzo su ga počeli kritizirati. Ja sam govorio: ‘Samo pričekajte, talent ne nestaje preko noći.’ Svi znamo što se dogodilo nakon toga. On je postao najbolji strijelac u Španjolskoj. Svaki vratar bi se počeo tresti kad bi se on primakao na 35 metara od gola. Nije imao samo vrlo jak udarac, nego je znao opucati i nevjerojatnom preciznošću. Ali ne brinite, nisam zaboravio ni Di Stefana. Zapravo, on je taj o kojem ljudi još uvijek najviše pričaju. Ja volim da pričaju najmanje o meni, zato i dajem intervjue, da se vidi kako se nekad isto igrao izvrstan nogomet”, pričao je pokojni Kopa.

Autor:

ZADNJE VIJESTI