Zoran Gobac apsolutni je vladar hrvatskog rukometa i on uživa u toj poziciji. Isto, ne mogu mu se osporiti i zasluge za uzlet hrvatskog reprezentativnog rukometa, pa i klupskog, jer Zagreb u kojem radi i djeluje s njime je ostvario povijesne rezultate, makar ima mnogo skeptika za ovu tvrdnju, to su svi oni koji drže da je monopolom Zagreba uništen kompletan ostatak hrvatskog klupskog rukometa.

No, da je Zoran Gobac upućen i u sve ostale detalje hrvatskog društvenog života, pa i u načine kako i koliko sportski novinari zarađuju - shvatili smo to ovih dana na veoma neugodan način. Ogorčen zbog pisanja hrvatskih sportskih novinara na nedavnom Europskom prvenstvu u rukometu, zacijelo zbog kritika i prema njemu, ali i prema izborniku Slavku Goluži, Gobac je "osjetio" urotu.

Jer, on svaki napis koji se tiče njegove uloge u rukometu, a kosi se s Gopčevim poimanjem svojih zasluga u našem sportu smatra neprijateljskim, a prema neprijateljima valja postupati oštro.

Rečenica kojom Gobac novinarima prebacuje i nestručnost i korumpiranost, a služi kao osveta za sva novinarska razmišljanja o nastupu naše reprezentacije u Novom Sadu i Beogradu glasi:

"Zašto Slavenu Biliću ne slažete momčad, zato što tamo menadžeri plaćaju novinare, a toga kod nas nema".

Govoreći u ime hrvatskih sportskih novinara koji prate nogometnu reprezentaciju ne možemo se oteti dojmu da je ovakva optužba Zorana Gopca i neukusna i gnjusna, štoviše čak i utuživa. Nekoga danas optužiti za korupciju može imati dalekosežne posljedice za optužene, a novinari koji prate nogometnu reprezentaciju i ovako imaju previše problema u svom radu, a Gopčeva optužba još više im otežava ionako težak status. Jer, priznati ćete, nakon takvog Gopčevog zaključka malotko će od igrača iz reprezentacije htjeti razgovarati sa sportskim novinarima. Jasno, ako povjeruje Gopcu.

Gobac je svojom odvratnom optužbom bez ikakvih dokaza zapravo novinarima oduzeo sredstvo za rad, jer razgovor, komunikacija sa neposrednim nogometnim proizvođačima je novinarovo jedino pravo sredstvo za rad. Ne laptop, telefaks ili mobitel...

Gobac je želio tek jedno - osramotiti sportsko-novinarsku struku koja se, zamislite, usudila odvažiti i napisati da su sukobi u rukometnoj reprezentaciji očiti, kao što su jednostavno citirali naše navijače koji su pobijesnili na Gopca koji se nije potrudio nabaviti koju ulaznicu za naše navijače, nakon što je podmirio sve one koji su zaslužni za njegov kult ličnosti.

Ne mislite valjda da smo svi slijepi kada vidimo da na poluvremenu cijela rukometna reprezentacija odlazi u svlačionicu samo Ivano Balić ostaje sjediti sam na klupi, bijesan i nervozan. Što bismo trebali zaključiti nego da dotični igrač ne poštuje izbornika. Ako mu je, pak, izbornik i dao dozvolu za ostanak na terenu, onako sam-samcat", onda isto nešto ne valja, onda izbornik nema poštovanja prema ostatku momčadi...

Mi novinari smo to vidjeli i napisali i dobili Gopčevu šamarčinu.

Korumpirani ste, uzimate novce za svoje pisanje, lažete javnost - Gopčeva je poruka nama koji živimo skromno, u redakcijama koje se bore s krizom i recesijom čekamo zaostale plaće, bježimo od menadžera jer se bojimo ako s njima popijemo i piće da će nas optužiti za podmitljivost. Sve je to sad palo u vodu jer Gobac zna...

Pa, ako zna neka kaže tko je to od nas novinara korumpiran, neka to kaže s punim imenom i prezimenom. Da ga i mi pošteni sportski izvjestitelji izdvojimo i odmaknemo od sebe.

No, zasad znamo samo jedno. Kada je riječ o korupciji većina ljudi prije pomisli na Gopca nego na neke sirotane od sportskih novinara...