(VIDEO) PRIČA O HELMUTHU DUCKADAMU: U finalu Kupa prvaka obranio četiri jedanaesterca u četiri minute!

Autor: Andrija Kačić-Karlin/7Dnevno 24. veljače 2017.

Ma, možete li zamisliti da jedan čovjek, običan golman, u finalu Kupa prvaka, preteče današnje Lige, obrani – četiri jedanaesterca. I tako svoju momčad dovede na europski vrh, iako je uf inalu s tada isto silno jakom Barcelonom bila posvemašnji autsajder.

Prošlo je od ove priče više od 30 godine. Svakako je najluđa otkako je Kupa i Lige prvaka. Ma, možete li zamisliti da jedan čovjek, običan golman, u finalu Kupa prvaka, preteče današnje Lige, obrani – četiri jedanaesterca. I tako svoju momčad dovede na europski vrh, iako je uf inalu s tada isto silno jakom Barcelonom bila posvemašnji autsajder.

Riječ je o finalnoj utakmici Kupa prvaka u Sevilli 1986. godine, rumunjske Steaue i španjolske, katalonske Barcelone. Ducadam je tada ušao u nogometnu povijest, nikad nitko prije njega, a ni poslije, nije u finalnoj utakmici jednog natjecanja obranio četiri uzastopna jedanaesterca. Učinio je to kao da pije jutarnju čašu vode. Steaua je postala prvi klub iz istočne Europe koji je postao europski prvak.

Ducadam je bio presretan i oduševljen svojim dosegom i osjećao je da su on i njegovi suigrači oštećeni prigodom dobivanja nagrada za taj tada veličanstveni uspjeh za rumunjski klub i nogomet. Klupski mecena, tadašnji diktator Nicolae Ceausescu, u euforiji je igračima obećao automobile na dar. Ducadam nije bio oduševljen izdašnošću predsjednika i to je javno govorio. Tijekom ljeta je nestao i govorilo se da ga je zloglasna tajna služba Securitate ubila ili mu odsjekla ruke, no ekscentrik se vratio pet godina kasnije i nastavio nastupati za niželigaški Vagonul.

Ipak, nije Ducadam “nestao” potezima tajne rumunjske polcije, obolio je od aneurizme koja je zahtijevala tešku operaciju na desnoj ruci. Karijera mu je bila prekinuta, vratio se na svoj zahtjev u niželigaški nogomet.

Do finala Kupa prvaka te sezone Straua je eliminirala
Vejle BK (Danska), Honved (Mađarska), Kuusysi Lahti (Finska) i Anderlecht (Belgija). U finalu protiv Barcelone rumunjska je momčad slovila tek kao statist, nitko baš nije očekivao da bi Steaua uopće mogla zakuhati utakmicu, kamoli je dovesti do produžetaka i jedanaesteraca.

Uostalom, pogledajte tadašnju Barceloninu postavu koju je vodio engleski stručnjak Terry Venables: Javier Urrutia – Gerardo, Miguel, Jose Ramon Alexanko, Julio Alberto – Victor Munoz, Marcos Alonso, Bernd Schuster (Jose Moratalla, 85) – Angel Pedraza, Steve Archibald (Alonso, 106), Franciso Jose Carrasco.

Na stadionu u Sevilli je bilo 70 tisuća navijača Barcelone koji su unaprijed proslavili trofej, nakon što je Steaua eliminirala Anderlecht u polufinalu svi su mislili da je finalna utakmica samo formalnost. Postavljalo se samo jedno pitanje, koliko pogodaka će primiti Steaua…
Nije primila niti jedan, odlično se branila, a impresionirao je centarhalf Belodedici koji je kasnije prešao u beogradsku Crvenu zvezdu s kojom je također osvojio naslov europskog prvaka. Očito, ne slučajno. Na njegovim plećima se zaustavila sva sila Barceloninih pokušaja predvođenih pokušajima škotskog centarfora, Steve Archibalda.




A nije uopće Steaua imala lošu momčad, za najslabiju kariku u lancu rumunjske momčadi slovio je baš vratar Ducadam. Dakle, Steaua je u Sevilli igrala u sastavu: Helmuth Duckadam – Stefan Iovan, Miodrag Belodedici, Adrian Bumbescu, Ilie Bărbulescu – Gabi Balint, Lucian Balan (Anghel Iordănescu, 75), László Bölöni, Mihail Majearu – Marius Lăcătuş, Victor Piturca (Marin Radu, 107), trener je bio Emerika Ienei.
Utakmica je otišla u produžetke i Barcelonu je polako hvatala nervoza da nekim kiksom ne uprska utakmicu, jer vremena za popravak više ne bi bilo. Francuski sudac Votruout morao je pripremiti momčadi za jedanaesterce.

U tom izvođenju jedaanaesteraca čudo je bilo kad netko zabije gol, a ne kad promaši. Rumunji su od četiri pokušaja pogodili samo dvaput, precizni su bili Lacatus i Balint, a promašili su Majearu i Boloni, dočim je kod Barcelona četiri igrača tuklo s bijele točke, svima je udarce obranio nevjerojatni Helmuth Ducadam. On je zaustavio udarce Alesanca, Pedraze, Marcosa i Alonsa.

Navijači Barcelone na tribinama su bili konsternirani, tako nešto u životu nisu vidjeli. Kako, zašto, je li moguće da jedan vratar u finalu Kupa prvaka obrani četiri jedanaesterca zaredom? A tko je uopće taj vratar, nitko nikad za njega nije čuo, ta nije bio ni vratar u rumunjskoj reprezentaciji… Kad bi ga i pozvali u reprezentacjii bio je pričuva, prvi vratar bio je Lung.




Odmah su se novinari širom Europe počeli raspitivati tko je taj brkati vratar koji je zavio Barcelonu u crno. Otkrili su da je rođen u Sagui, županiji Arad u obitelji njemačke manjine u Rumunjskoj. Nogomet je počeo igrati u svom rodnom mjestašcu, polako je prelazio u veće klubove, pa se tako iz Arada našao u bukureštanskoj Steaui, klubu koji je bio praktički vojna organizacija. Tako je bio ustrojen a i bio je pod patronatom rumunjske vojske, a sam rumunjski diktator Nikolae Causescu slovio je kao navijač Steaue.

Kad priča o svojim sjećanjima Ducadam ističe:

“Ma, nismo ni shvaćali što smo učinili, meni je to izgledala kao obična nogometna večer. Nismo imali iluziju na početku natjecanja, no rasli smo iz utakmice u utakmicu. U finalu smo bili samo koncentrirani, nisu nas smetali navijači Barcelone, oni su bili veće opterećenja za momčad za koju su navijali”.

Ali, odmah i dodaje Ducadam:

“Kad smo vidjeli doček na bukureštanskom aerodromu onda smo tek shvatili kakvo smo čudo napravili, na pisti je bilo tisuće ljudi”…
Priča kaže da je diktator Nikolae Causescu pitao članove uprave zašto su morali pobijediti Barcelonu na jedanaesterce, tvrdeći kako “bi bilo bolje da se utakmica odlučila u 90 minuta”.

U svojoj slavi nije dugo uživao. Dobio je ugrušak krvi, aneurizmu, povukao se u osamu, čekao operaciju i nakon pet godina opet se pojavio na vratima, ali u nižerazrednom rumunjskom ligaškom natjecanju.

Nakon revolucije u Rumunjskoj 1989. godine Ducadam je na lutriji dobio američku “zelenu kartu” i odselio se u Sjedinjene Američke Države. Kasnije se i vratio. Uključio se u lokalnu politiku, kao član jedne male strane bio je izabran kao skupštinar u Arad županiji.

Dobio je i državno ordenje, nagradu za sportske zasluge od predsjednika Rumunjske 2008. godine. Da bi 2010. godine bio izabran u upravu bukureštanske Steaue koju je sam odveo na europski vrh. A ta ista Steaua još 1998. godine oslobodila se utjecaja vojske, zadržala je svoje crveno-plave boje i uspomene iz te čarobne seviljske noći 7. svibnja 1986. godine. Kad je Ducadam obranio četiri jedanaesterca u četiri minute…

Autor:Andrija Kačić-Karlin/7Dnevno 24. veljače 2017.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.