DEVETA OBLJETNICA SMRTI ŠAHOVSKOG GENIJA: Zar je američki šahovski heroj, idol i legenda zaslužio progone, ružne i tužne postupke razvikane američke demokracije?

Autor: Mirko Kalanj

Osvajanjem titule svjetskog prvaka 1972. u Reykjaviku u meču protiv Borisa Spaskog postao je američki heroj, idol i legenda, no zašto i kako je počeo i završio Bobbyjev put od slave do sramotnih, ružnih i tužnih postupaka američke politike pod plaštom demokracije?

O najvećem igraču u povijesti šaha često sam razgovarao s pokojnim dr. Anđelkom Bilušićem koji je godinama bio Bobbyjev bliski prijatelj, i nakon tih razgovora ostajao bi dojam, Bobby nije bio onakav kakvim su ga novinari uglavnom predstavljali: genij iz Brooklyna bio je pošten, principijelan i dosljedan, i čini se iz ove perspektive, za pojam američke demokracije(ma što ona značila) prenaivan…

Osvajanjem titule svjetskog prvaka 1972. u Reykjaviku u meču protiv Borisa Spaskog postao je američki heroj, idol i legenda, no zašto i kako je počeo i završio Bobbyjev put od slave do sramotnih, ružnih i tužnih postupaka američke politike pod plaštom demokracije?

Zar je revanš meč sa Spaskim odigran na Sv. Stefanu i u Beogradu sredinom 1992. bio tako i toliko težak Bobbyjev smrtni grijeh, kako je rečeno, kršenjem sankcija protiv tadašnje SR Jugoslavije? Sva uvjeravanja da je meč sa Spaskim sportska a ne politička manifestacija nisu pomogla…

Bobby je postao američki neprijatelj number one i najpoznatije lice s tjeralice!

Da je ovaj motiv “kršenja sankcija” na staklenim nogama svjedoči činjenica – lov na Bobbyja počeo je 1981. godine…
U svibnju 1981. godine, dakle devet godina prije “kršenja sankcija” Bobby je u Pasadeni gdje je živio – uhićen pod “osnovanom sumnjom” da je opljačkao banku!?? Policajci su dobro znali tko je on i koga su uhitili i o eventualnoj “zamjeni identiteta” ne može biti niti govora! Egzekuciji ili akciji uvijek prethodi naredba ili mig…

Sva Bobbyjeva uvjeravanja da je on prvak svijeta u šahu, a ne pljačkaš banke, nisu pomogla. U zatvoru je doživio neviđenu torturu, o čemu upečatljivo i potresno svjedoči sam Fischer: “Dok sam 26. svibnja 1981. godine, u utorak, oko 14 sati popodne mirno i spokojno šetao u Pasadeni, policajac u autu iznenada je zakočio uz ivičnjak i rekao da želi sa mnom razgovor, jer sam savršeno odgovarao opisu čovjeka koji je upravo opljačkao banku. Ljubazno sam odgovorio da griješi i da nisam izvršio nikakvu pljačku banke i da ništa o tome ne znam…Policajac je nastavio sa serijom pitanja: kako se zovem, gdje stanujem, koliko imam godina…”

“Odgovorio sam na sva ova pitanja, ljubazno i istinito, međutim, policajac je opet počeo po nekoliko puta postavljati ista pitanja. Zatražio je moju osobnu kartu koju sam pokazao…iznenada, zaustavio se drugi policijski auto i bio sam okružen s nekoliko policajaca. Policajac iz drugog automobila počeo mi je postavljati ista pitanja kao i onaj prvi. Rekao sam mu da sam već na ta pitanja odgovorio. Zatražili su moju vozačku dozvolu i odgovorio sam da ne vozim. Policajci su postali nasrtljivi i počeli su mi prijetiti. Počeli su se međusobno dogovarati: njega vjerojatno žele izbaciti iz države, da ga uhitimo? Da, odvedimo ga u policijsku postaju…”




Fischeru je jednog momenta dozlogrdilo unakrsno ispitivanje, pa je policajcima rekao: “Ništa ne znam o pljački banke i već sam odgovorio na vaša pitanja. Imam pravo šutjeti i više ništa neću reći na vaša pitanja jer sam vam rekao podatke o sebi. Ako želite da me uhitite, uhitite me, i to je sve. Tada je jedan policajac rekao – uhitite ga!

Odmah su mi na grub način stavili lisice i kasnije sam primjetio da se metal urezao u meso na oba zgloba. Strpali su me u policijski auto, ali nisu mogli zatvoriti vrata, pa su me nakon nekoliko pokušaja grubo ugurali, udarajući me po desnoj nozi, a kasnije sam primjetio i modrice na desnom koljenu.”

Ova ružna i tužna epizoda u životu genija iz Brooklyna nažalost nije jedina… Jedina Bobbyjeva sličnost s pljačkašem banke bila je što su obojica imali bradu…




Pljačkaš s tjeralice nimalo nije sličio na Bobbyja!

unnamed (1)

Na putu do policijske postaje uslijedilo je vrijeđanje, davljenje(!??) policajca rukama dok su Bobbyju ruke u lisicama! Zatim su Bobbyju oduzeli sve osobne stvari, odveli ga u ćeliju i natjerali da se potpuno svuče i da svoju odjeću ostavi ispred ćelije! Bobby se svukao do gaća, no natjerali su ga da i njih svuče…

Kasnije je jedan policajac priznao – uhitili smo ga zbog identiteta, upravo zato što je on Bobby Fischer! To je bio jedini razlog, a u čijoj glavi je nastao i tko je izdao zapovijed da Bobbyja počnu maltretirati i proganjati poput ranjene zvijeri – ostaje tajna. Skrivena u savjestima prljavijima od zatvorske kible!

I tako je jedanaesti svjetski šahovski prvak ni kriv ni dužan završio u zatvoru. Nisu mu dozvolili ni jedan telefonski poziv(!??) i kaže Bobby: ” Pošto su me zaključali u ćeliji, ključar mi reče – telefon je na zidu!
Telefona naravno nije bilo. ”

Čujmo dalje Bobbyjevo svjedočanstvo: “U ćeliji nije bilo plahte, kreveta, dušeka ni pokrivača. Apsolutno ničega osim nekoliko tankih komadića toalet papira. Morao sam ležati potpuno gol na ofarbanom metalnom ležištu. Naravno, nakon kraćeg vremena sve je postalo neizdrživo mučno, neudobno i bolno. U toj ćeliji držali su me zaključanog do 27. svibnja, do srijede ujutro, kada sam prebačen u drugu ćeliju. I ova nova ćelija bila je samica. U sobi se osjećao propuh, hladnoća i vlaga. Moje patnje i u toj samici bile su velike, jer sam i dalje bio potpuno gol! Ostavljen sam da se smrzavam i smrznem. Kroz prozor sam dovikivao prolaznicima na ulici da pozovu jedan telefonski broj, da kažu da me muče do smrti u zatvoru u Pasadeni. Pored bola koji sam osjećao zbog mučenja, hladnoće i propuha, oko podneva je postalo strašno bučno zbog prometa na ulici. Jednom sam čitao knjigu, kako su u Sjevernoj Koreji uhićeni američki vojnici natjerani da spavaju na blokovima leda. Jednostavno, nisam mogao vjerovati da ovdje, u ‘civiliziranoj Americi’, primjenjuju sličan način. I sve to bez optužnice i bez suđenja. Sav moj ‘kriminal’ bio je što tim gangsterskim policajcima u Pasadeni nisam imao što reći.”

Bobby tada hranu nije dobijao i po 24 sata! U drugoj samici imao je dušek i kako se ne bi smrznuo, svjedoči – “uvukao sam se u plastični pokrivač kojim je bio prekriven dušek. Tada su mi rekli da uništavam zatvorsku imovinu. Nakon 24 sata gladovanja, donijeli su mi prvi obrok – dvije tzv. TV večere i nešto soka. Jednu sam pojeo, drugu sam ostavio za kasnije. Potom su došli da me vrate u ćeliju. Zamolio sam čuvara da drugu večeru ponesem sa sobom, ali me je glatko odbio. Nisu mi dali ni vodu za piće…Onda su me počeli ismijavati, nudeći mi kroz zatvorsku špijunku vodu na slamku…Dva puta su me natjerali da potpuno nag prođem kroz zatvorske hodnike, pored zatvorenica i žena čuvara…”

Na kraju su mu ipak dozvolili telefonski poziv, nakon kojeg je Bobbyjev prijatelj ostao šokiran. Slijedilo je davanje otiska prstiju, na što je Bobby rekao – a što ako ne želim dati otiske – na što mu je policajac rekao – polomili bi vam sve kosti na rukama! Na kraju mu nisu dozvolili da pročita zapisnik koji je morao potpisati, dok ga je na kraju ove ružne i tužne epizode dočekao prazan novčanik…i policajci kradu, zar ne?

Nakon Pasadene uslijedio je zatvor u Tokiju

Po tjeralici Ministarstva financija Sjedinjenih Država, a sve to događa se nakon “kršenja sankcija” i meča sa Spaskim 1992. godine, Bobby je uhićen na tokijskom aerodromu i u zatvoru je proveo osam mjeseci! U Tokiju je Bobby formalno uhićen zbog sumnjive putovnice iako je važila još tri godine(!), no američka administracija jednostavno je poništila putovnicu Robert Jamesu Fischeru, i uz to ga o tome nije ni obavijestila!

Amerika je ponizila, popljuvala i odrekla se svoga genija koji je te 1972. godine postigao jednu od najvećih pobjeda u doba “hladnog rata” – postao je svjetski prvak prekinuvši rusku šahovsku dominaciji. Isti taj Bobby koga se Amerika odrekla i progonila, 20-ak godina ranije pod američkom zastavom vratio je ponos i dostojanstvo svim Amerikancima! Ameriuka se odrekla jednoga od svojih najvećih legendi i heroja. No vratimo se Bobbyju i njegovom šahu.

unnamed

Zašto je Bobby Fischer najveći u šahovskoj povijesti?

Nije imao sekundante, tada nije bilo kompjutorskih priprema za partiju. Šahovski je ratovao sam protiv svih. I odnosio je pobjede, no evo zastrašujućih ruskih šahovskih imena protiv koji je Bobby šahovski ratovao: Spaski, Petrosjan, Talj, Keres, Geler, Korčnoj, Tajmanov, Smislov, Bronstein, Stein, Holmov, Averbah, Tukmakov, Botvinik, Polugajevski…

Tridesetak turnirskih i više pobjeda u mečevima šahovska su ostavština genija iz Brooklyna. Godine 1970. počeo je Fischerov streloviti i nezaustavljivi put prema tituli svjetskog prvaka. Kao uvertira poslužila je pobjeda 3:1 protiv ex prvaka svijeta Tigrana Petrosjana u meču Svijet – SSSR u Beogradu. Tri godine nije izgubio nijednu partiju! Do nogu je potukao strahovitu konkurenciju na Međuzonskom turniru u Palma de Mallorci 1970. i krenuo u završne mečeve kandidata: Fischer je osvojio 1. mjesto sa 3,5 poena prednosti! Nekad je tako igrao Aljehin, i do pojave Fischera i nakon njega, nitko nije postizao takve rezultate s tolikom razlikom od drugoplasiranog! Fisherovski neponovljive. S malim brojem remija. Jer, Bobby je ama baš svaku partiju igrao na pobjedu, boja figura nije mu ništa značila. Podsjetimo se konkurencije u Palma de Mallorci: Geler, Smislov, Tajmanov, Polugajevski, Portisch, Larsen, Uhlmann, Hort, Huebner…

4 poena ispred Talja – Bobbyjeva pobjeda na najvećem brzopoteznom turniru u povijesti u Herceg-Novom 1970.

Ostaviti Talja iza sebe 4 poena – to je već znanstvena fantastika i to Talju nitko osim Bobbyja nije priuštio. Iako je riječ o blitz partijama na 5 minuta, gdje se potezi često izmjenjuju mitraljeskom brzinom. I sada dolazi ono što zadivljuje i ostavlja bez daha sve one koji su makar jednom u životu vukli šahovske poteze. U Herceg- Novom je bilo 12 velemajstora, uz nekoliko svjetskih prvaka! Dakle, svaki velemajstor je odigrao 22 partije(igralo se dvokružno, crnim i bijelim figurama) i nakon turnira Bobby je zatražio papir i ispisao svoje 22 partije!! Uz dodatne bilješke ili komentare nakon nekog poteza! Zadivljujuće. Memorirati turnirsku ili partiju sa simultanke jačem velemajstoru ne bi trebao biti problem, no memorirati 22 brzopotezne partije – to je u šahovskom svijetu učinio i mogao jedino neponovljivi genij iz Brooklyna Robert Bobby Fischer! Što na ovo reći? Fantastična koncentracija i kolosalna memorija, neponovljiva šahovska genijalnost!
Nakon pobjede na Međuzonskom turniru u Palma de Mallorci Bobby je krenuo u mečeve kandidata gdje su ga na putu do svjetskog prvaka Spaskog čekali trojica šahovskih velikana – Tajmanov, Larsen i Petrosjan.

Prva Fischerova žrtva bio je ruski velemajstor Mark Tajmanov, inače vrstan pijanist! I o njemu mi je pričao dr. Anđelko Bilušić, o tome kako je Tajmanov nekad u njegovoj kući u Vinkovcima u Daničićevoj ulici imao pijanističke koncerte za odabrano društvo, uglavnom velemajstorsko. Tajmanova je Fischer pomeo rezultatom 6:0! Tada su mediji brujali o šahovskoj senzaciji. Taj poraz mogao je tragično završiti za Tajmanova, za dlaku je izbjegao kaznu, odlazak u sibirski gulag jer su Sovjeti teško primili taj težak šahovski nokaut. Shvatili su to kao težak poraz svoje, tada najbolje, ruske šahovske škole.

Još dok se šahovska bura oko ovog rezultata nije ni stišala, došao je red na još većeg šahovskog kapitalca, danskog velemajstora Benta Larsena, koji je jedno vrijeme bio najjači igrač “ostatke svijeta” van Sovjetskog Saveza. Uslijedila je još veća senzacija – Fischer je i Larsena pregazio rezultatom 6:0!! 12:0 protiv Tajmanova i Larsena! Nikad viđeno u krugu pretendenata za svjetskog prvaka. Nakon ovoga šahovskog debakla Larsen je završio na neuropsihijatriji i nikad više nije bio ni sjena “strašnog Vikinga”, mentalno i psihički nije se oporavio do kraja života.

image (1)

Sada je pred Fischerom ostala još jedna prepreka na putu do meča sa Spaskim, ex prvak svijeta, Armenac Tigran Petrosjan! Najveći obrambeni igrač u povijesti šaha. I njegove šahovske bedeme razorio je Robert Fischer, rezultat je bio 6,5:2,5 za Fischera. Fischer je postao izazivač svjetskog prvaka Spaskog. A sada – Reykjavik i legendarni meč sa Borisom Spaskim!

Uoči meča došlo je do Fischerovih principijelnih i dosljednih, skoro nepopustljivih stavova oko nagradnog fonda i uvjeta za igru: Fischer je poručio čelnicima FIDE – ako ne prihvatite moje uvjete, ne dolazim na Island! Engleski bankar Jim Slater podebljao je nagradni fond i tako vjerojatno spasio meč, no tada se dogodio trenutak koji je u teškoj suprotnosti s onim što je Fischer kasnije doživio od Amerike. U neizvjesnost prije meča direktno se upleo Henry Kissinger, siva eminencija američke politike kroz više desetljeća.

Telefonski poziv Henryja Kissingera

I tako je Henry nazvao Bobbyja i poručio mu: ” Bobby vi zastupate Ameriku, taj meč morate igrati u našem i vašem cilju!” na što mu je Fisher odgovorio: ” Ne, ja u tom meču zastupam samo sebe!” i spustio Kissingeru telefonsku slušalicu! Međutim, istina je da je i taj poziv bio naznaka meča u Reykjaviku, uostalom, tko bi mogao odoljeti Kissingerovom nagovaranju i diplomaciji umotanoj u patriotski celofan!?
Meč protiv Spaskog počeo je s deprimirajućih 2:0 za Spaskog: u prvoj partiji Fischer je nerezonski žrtvovao lovca tražeći put ka pobjedi. Dugo se govorilo o “najvećem previdu” u njegovoj karijeri i ukletom polju h2, na što je Fischer jednostavno rekao – želio sam više od remija i čak kad sam žrtvovao lovca u jednom trenutku imao sam remi, nisam krenuo tim putem i izgubio sam partiju. Drugu partiju Fischer je izgubio kontumacijom, nije se ni pojavio u sali za igru. Tog momenta izgledalo je da će Spaski lako obraniti titulu svjetskog prvaka…međutim, i pored “dva poena fore” Spaskom, Fischer je na kraju uvjerljivo dobio meč rezultatom 12,5:8,5 i postao svjetski prvak!
1975. godine trebao je braniti titulu protiv Karpova, no kako FIDE nije prihvatila njegove uvjete, Karpov je bez borbe, dekretom postao svjetski prvak. Tada je počela tragedija genija iz Brooklyna…

Fisher je najveći i zato što je u svijet šaha privukao medije, i nikad šah nije bio popularniji nego u vrijeme njegovog meča sa Spaskim. Borio se i izborio za bolje novčane nagrade na turnirima ili mečevima, izborio se za bolje uvjete igre, najkraće rečeno, izborio se za dignitet šaha koji se često marginaliziran upravo od onih kompleksaša kojima je najveći misaoni napor sveden na jeftinu razbibrigu ili križaljke s nekoliko slova, uz što manje pameti i što više novca! A takvih je svijet prepun…

I od svega toga Bobby nije imao nikakve koristi. Izborio se za druge. Bobby je neprolaznim partijama obogatio šah za sva vremena i ostavio najsjajniji trag na šahovskom nebu. Bobbyjev dugogodišnji prijatelj američki velemajstor Larry Evans najbolje je opisao neponovljivog genija iz Brooklyna riječima: ” On je najindividualniji, najbeskompromisniji, najzatvoreniji, najnekooperativniji, najsamotniji, najpovučeniji i najsamopouzdaniji šahist svih vremena. Uistinu, najjači igrač koji je ikad živio!”Uz jedno pitanje na kraju – zašto Amerika nije voljela Bobbyja?

Autor:Mirko Kalanj
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.