Photo: Goran Stanzl/PIXSELL

Treba li Dinamu Kranjčarov ‘catenaccio’? Činjenice govore sve, Cico sustavno uništava igru modrih

Autor: Bruno Herljević

Malo kome nije pao mrak na oči kada je uoči susreta prikazana postava Dinama, Kranjčar je postavio nevjerojatnih šest defenzivnih igrača.

Bila je to jedna od najgorih partija Dinama u novijoj povijesti. Rečenica je to koja na najbolji mogući način opsuje kako je Dinamo odigrao uzvratnu utakmicu trećeg pretkola Lige prvaka protiv imenjaka iz Tbilisija. Odakle uopće početi? Kranjčar je uoči ogleda ‘prodavao’ nekoliko priča, najavio je kako će uvoditi novi 3-5-2 sustav, a onda je ostavio postojeći ‘jer još nije vrijeme za promjene’. Najavio je kako će graditi igru oko Ćorića, a to je kvalitetno primijenio u svega jednoj utakmici, nadalje, Dinamo još uvijek nema stalnu prvu postavu, a već je kolovoz, odnosno, nakon mjesec dana Cico nije uspio sabrati udarnu jedanaestoricu.

Kranjčarov ‘catenaccio’ je jedan veliki neuspjeh

O samoj igri da i ne pričamo. Oscilacije su češće od plime i oseke, u jednom poluvremenu Dinamo je kao Real Madrid, u drugom kao grogirani amaterski veterasnki klub. No, vratimo se i usredotočimo na ogled u Tbilisiju. Malo kome nije pao mrak na oči kada je uoči susreta prikazana postava Dinama, Kranjčar je postavio nevjerojatnih šest defenzivnih igrača. Čak bi se i naši najpoznatiji ljubitelji defenzive Otto Barić i Mirko Jozić premišljali bi li postavili baš takav bunker. Postavljanje Stojanovića, Sose, Benkovića, Schildenfelda, Sigalija i Jonasa, poslalo je samo jednu poruku Gruzijcima, a to je da mogu napasti punom snagom. Slamka spasa bila je sama pomisao da će Kranjčar možda odigrati klasični ‘catenaccio’ i uz brzu transformaciju tražiti gol preko kontra napada, ali kada se malo bolje pogledalo, u momčadi nije postojao niti jedan igrač koji bi tu kontru mogao iznijeti, a kamoli trojica, četvorica koliko je potrebno za uspješan protuudar.

Na svu sreću protivnik je bio toliko loš i neuvjerljiv da je vjerojatno više boljelo gledati njih nego Dinamo. Cijelu utakmicu, a posebice prvo poluvrijeme, ma koliko ono bilo loše, ne treba zaboraviti iz jednog jedinog razloga, a to je da Dinamo više ne smije tako igrati! Imali su vraške sreće što su Gruzijci tehnički nepotokovana i neogranizirana momčad, da je tu stajao čak i Slaven Belupo ili još gore Hajduk ili Rijeka, Dinamo bi se izuzetno loše proveo, a o jačim internacionalnim protivnicima da i ne govorimo. Taktika agresivnog branjenja i izbijanja lopte može se igrati posljednjih desetak minuta da bi se očuvao rezultat, ali 90 minuta nikako. Stoga, Kranjčarov ‘catenaccio’ je jedan veliki neuspjeh!

Dinamo kao Portugal je jednostavno jedno veliko – NE!

Kranjčar je par dana uoči utakmice usporedio Dinamo s Portugalom, rekavši kako su i oni s destruktivnom igrom i takozvanim antinogometom došli do željenog rezultata, ali netko treba Kranjčaru objasniti da on nije Fernando Santos niti je Dinamo Portugal, a on bi zaista trebao u slobodno vrijeme prestati gledati snimke Portugala s EP-a. Santos je planski uništavao utakmice taman do stadija kada protivnik više nije mogao izdržat tempo napada i onda bi se kretalo u nasilne kontra napade ili navalu u posljednjim minutama. Ovo što je Kranjčar zamislio nije niti na tragu Santosovoj genijalnosti.

Tko je profitirao ovom taktikom?




Još se samo moramo zapitati, tko je zapravo i tko će zapravo profitirati ovom taktikom, ako će je Kranjčar i dalje forsirati u ključnim utakmicama? Protiv Tbilisija je teško reći, možda eto Filip Benković koji je majstorski odradio posao na poziciji defenzivnog veznog. Možda Marko Rog, ali ne toliko zbog pomalo sretnog gola iz slobodnjaka, već zbog toga što je u toj silnoj neorganiziranosti ipak našao načina da tu i tamo stvori neku opasnost. Soudanija i Fernandesa ne možemo kriviti za loš učinak jer praktično nisu imali apsolutno nikakvu potporu vezne linije i bili su prepušteni sami sebi. Jonas je pokazao koja mu je uloga na terenu, a to je nadmašiti Ademija u prekršajima i dobro namlatiti protivnika. Bekovi su se i na ovoj utakmici držali svojih pozicija i rijetko izlazili u napad, no, Kranjčar im je valjda tako naredio. Stoperi su očito imali jednu jedinu zadaću, a to je uzeti loptu i izbiti je što dalje od gola i tako cijelu utakmicu.

Na koncu još samo valja napomenuti jednu sitnicu, Dinamo je u prvom poluvremenu, jedva dva ili tri puta uspio spojiti tri točna dodavanja, ali to Kranjčaru očito nije bio ni cilj. Zapitajte se samo još jednom, treba li uistinu ovo Dinamu?

>>> Kranjčar misli da je Fernando Santos: Alibi za neefikasnost mu je Portugal, a time Dinamo vodi u propast




Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.