Wikipedia
Wikipedia

To nije senzacija, to je šok, “Žuti” s Azerbajdžanom juri prema svjetskom prvenstvu

Autor: Andrija Kačić-Karlin/7Dnevno 14. listopada 2016.

Prosinečki unatoč visokoj plaći nema imperativ plasmana na svjetsku smotru u Rusiji, no naravno da se s rezultatima i apetiti povećavaju. Jedno je sigurno, nitko nije vjerovao u takvu renesansu azerbajdžanske reprezentacije. Š

Kvalifikacije za svjetsku smotru 2018. godine u Rusiji, europski filter, nakon tri odigrana kola po skupinama ponudilo je senzaciju – reprezentaciju Azerbajdžana koja pod vodstvom Roberta Prosinečkog igra sjajno te je pri vrhu ljestvice svoje skupine s Njemačkom, s osvojenih sedam bodova. Azeri su u prve dvije utakmice pobijedili San Marino i Norvešku, koja je Hrvatskoj zadavala velike probleme u kvalifikacijama za EP, a u trećoj utakmici su uzeli bod velikim favoritima Česima i to na gostovanju.

Robert Prosinečki je na kormilu reprezentacije Azerbajdžana naslijedio Nijemca Bertija Vogtsa, kojemu je uručen otkaz nakon što je sredinom prošlogodišnjeg listopada Hrvatska u Osijeku pobijedila Azerbajdžan sa 6-0. Potpisao je trogodišnji ugovor sa Savezom u Bakuu. Nije tajna ni njegova plaća, milijun i 200 tisuća eura godišnje, objavili su u nekoliko navrata azerbajdžanski mediji.

Prosinečki unatoč visokoj plaći nema imperativ plasmana na svjetsku smotru u Rusiji, no naravno da se s rezultatima i apetiti povećavaju. Jedno je sigurno, nitko nije vjerovao u takvu renesansu azerbajdžanske reprezentacije. Štoviše, prigodom preuzimanja ove reprezentacije bilo je i podsmijeha na riječi Prosinečkog:

“Uvidio sam da se igra reprezentacije dosad bazirala na obrani. Želim da Azerbajdžan igra napadački nogomet i vjerujem da ima dovoljno kvalitetnih igrača koji mogu igrati na taj način. Nakon što sam za početak gledao utakmicu Azerbajdžana protiv Hrvatske uz 0-6 poraz shvatio sam i da su igrači bili slabo i pripremani. Znao sam na čemu treba raditi”.

No, ne može mu se predbaciti da nije bio optimist od prvih dana, unatoč dotadašnjim mizernim rezultatima ove momčadi. Pričao je:

“Ako ste veliki igrač, ne znači da ćete biti i veliki trener, no to je život. Kao igrač sam bio pobjednik, a kao trener želim svojim igračima pomoći da postanu pobjednicima, ništa drugo”.

A Prosinečki je uistinu bio veliki, sjajan igrač. Igrao je na položaju veznog igrača. Poznat po iznimnoj kreativnosti i čarobnim driblinzima, često ga se nazivalo “posljednjim romantičarem”. S juniorskom reprezentacijom Jugoslavije osvojio je Svjetsko nogometno prvenstvo u Čileu 1987. godine gdje je proglašen najboljim igračem i dobio je Zlatnu loptu, s Jugoslavijom na Europskom do 21 prvenstvu 1990. godine u Rusiji osvojio je srebro, a s Hrvatskom na Svjetskome prvenstvu u Francuskoj 1998. godine broncu. Sigurno je jedan od najvećih hrvatskih nogometaša svih vremena.

Robert Prosinečki nogometnu karijeru započeo je kao petogodišnjak u neposrednoj blizini mjesta rođenja, u klubu Stuttgart Kickers. Potom, 1979. godine godine s obitelji dolazi u Zagreb te svoju ljubav prema nogometu nastavlja u domaćem Dinamu gdje je zapažen kao talent i već s 18 godina igra u prvoj momčadi. Nakon nesuglasica s tadašnjim trenerom Ćirom Blaževićem odlazi u beogradsku Crvenu zvezdu s kojom je osvojio tri naslova državnoga prvaka, domaći Kup te Kup europskih prvaka 1991. godine.
Nakon Crvene zvezde karijeru je nastavio u Real Madridu, ali zbog teške ozljede izbiva s travnjaka više od godinu dana. S Real Madridom osvojio je španjolski kup i prvenstvo. Dalje, 1991. godine dobio je i nagradu trofej Bravo te je zauzimao drugo mjesto na svijetu po anketi World Soccera.
U Španjolskoj je još igrao za nogometne klubove Real Oviedo, BarcelonuI Sevillu, te se u sezoni 1997/98 vratio u hrvatsku nogometnu ligu u tadašnju zagrebačku Croatiju, gdje je kao kapetan predvodio jednu od najboljih generacija Croatije u Ligi prvaka, dvije godine zaredom (1998/99 i 1999/00) te osvojio tri naslova prvaka, dva domaća kupa i jedan hrvatski superkup. Sveukupno je za Dinamo odigrao 135 utakmica i postigao 53 pogotka (prvenstvene, kup, eurokup i prijateljske utakmice).
Nakon toga igrao je još za Hrvatski Dragovoljac, Standard Liege, Portsmouth, ljubljansku Olimpiju te Zagreb, gdje je nakon završetka karijere ostao na mjestu sportskog direktora.
Karijeru mu je obilježio transfer iz zagrebačkog Dinama u beogradsku Crvenu zvezdu. Sam Ćiro Blažević govorio je tada da će “pojesti nogometnu diplomu ako Prosinečki postane igrač”. Danas se prisjeća:

““Prije utakmice sa Željezničarom potpisao sam ugovor s njim na četiri godine. U to vrijeme direktor Dinama bio je Ante Pavlović. Bio je dugo godina glavni tajnik Nogometnog saveza Jugoslavije. Taj potpisani ugovor je on napravio nevažećim, a sve u dogovoru sa Crvenom zvezdom. Robi je otišao iza mojih leđa. Bio sam sretan što je u Beogradu jer je Crvena zvezda u to vrijeme bila 50 godina ispred Dinama. Istina je da Ćiro nije kriv! Zamolio sam Robija da on kaže ovu priču, ali ju nikada nije htio dati u javnost”.

Tadašnji prvi čovjek Crvene zvezde Dragan Džajić dobro se sjeća dolaska Prosinečkog. Njegova verzija događaja potpuno je drugačija od dosadašnjih službenih:

“Ovo je jedina i prava istina. Zvezda je igrala protiv Dinama u Zagrebu i bila je velika gužva prije utakmice. Prišao mi je jedan čovjek i perdstavio se kao ujak Roberta Prosinečkog. Krenuo je pričati o Robertu, pitao da dođe na probu i spominjao je neki ugovor, a ja sam ga se htio riješiti i samo sam mu rekao:’Neka mali dođe u utorak na probu.’ Tako je bilo”. Prošlo je jedno vrijeme te je došao I taj utorak. Ja sam otišao pogledati trening. Odmah sam primijetio jednog plavog momka i pitao sam se: ’Otkud on?’, jer sam zaboravio na onaj razgovor iz Zagreba. Tehnika i taj nevjerovatni talenat odmah se primjetio. Onda sam kazao da ga pozovu i na poslijepodnevni trening s rezervama i tu smo odlučili da ga uzmemo. Njegov otac Đuro je tada zaplakao”.
Nakon aktivne karijere nije odmah krenuo u trenerske vode, no poziv cimera iz reprezentacije Slavena Bilića nije mogao odbiti. Ušao je u stožer izbornika hrvatske reprezentacije Bilića u kojem je bio četiri godine, od 2006. do 2010. godine. I danas mnogi tvrde da je ljepota igre hrvatske reprezentacije u tim godinama bila i djelo Prosinečkog, ne samo Bilića.

Potom je od prosinca 2010. do kolovoza 2012. vodio Crvenu zvezdu, a posljednji trenerski posao imao je na klupi turskog prvoligaša Kayserispora (od listopada 2012. do prosinca 2013.).

Preuzimanjem Azerbajdžana mnoge je iznenadio, jer su smatrali kako je riječ o momčadi bez ambicija, pa su tvrdili da se Prosinečki preselio u Baku samo zbog povoljnih financijskih uvjeta. No, Prosinečki je bio drugog mišljenja.

“Ja uvijek imam ambiciju, istu kao što sam imao kao igrač. Uvijek biti bolji, pa bio suparnik i bolji od mene”.

Nakon sedam osvojenih bodova u tri utakmice u kojoj nije primljen niti jedan gol za Azerbajdžan tek slijede najteži izazovi, gostovanje kod Sjeverne Irske, te susreti sa Njemačkom koja je vodeća u skupini sa stopostotnim učinkom od tri pobjede.

“Vjerujem da Azerbajdžan ima mnogo potencijala, mogu napraviti puno dobrih stvari u budućnosti. Ima dosta mladih igrača, a i radi se o državi koja poprilično ulaže u nogomet, infrastrukturu i ostalo. Želi biti nogometna zemlja i malo po malo to će i postati. Da ne vjerujem u to ne bi tu ni radio. Kad ste uspješni poboljšava se infrastruktura, grade se novi stadioni, mnogo je toga što se događa i ‘popravlja’. Baku raste, savršen je europski grad za život, a siguran sam da će mu ovo donijeti još više. Ne samo u nogometu, već cjelokupnom sportu”, kaže Robert Prosinečki

Autor: Andrija Kačić-Karlin/7Dnevno 14. listopada 2016.

ZADNJE VIJESTI