Sjajan uradak “Moja voljena Hrvatska” bez šansi za prikazivanje na nacionalnoj televiziji

Autor: Andrija Kačić Karlin

Šimunić je kazao kako nikad ne bi vikao "Za Dom" da je znao da je to kažnjivo te da nikog nije htio uvrijediti.

Ushit, s ovacijama. Tako je izgledala publika u zagrebačkom kinu Europa prigodom promocije filma – Moja voljena Hrvatska – o nogometašu i domoljubu Josipu Šimuniću. Redatelj Jakov Sedlar, u produkciji izraelske produkcijske kuće, Jerusalem filma, snimio je film o hrvatskom nogometnom reprezentativcu svojim prepoznatljivim rukopisom, dokumentaristički, toplo i ozbiljno.

Jer, priča o Josipu Šimuniću i jest ozbiljna. Momak koji je rođen u Australiji, roditelji iz Fojnice su sedamdesetih godina otišli trbuhomza kruhom u nepoznato, imao je sjajnu nogometnu karijeru začinjenu sjajnim nastupima, čak 105 puta, u hrvatskom dresu. No, mogao je josip Šimunić s mnogim privilegijama na startu svoje karijere izabrati i igranje za Australiju…

“Kako sam odgojen, kako razmišljam i što sam želio. To nije dolazilo u obzir”. Riječi su Josipe Šimunića koje smo tioliko puta pročitali, a sada smo ih osjetili s onim titrajem u njegovom glasu, u filmu Jakova Sedlara.

Šimunićeva karijera završena je naprasno, zbog uzvika “Za dom” i “U boj” nakon kvalifikacijske utakmice protiv Islanda kojom se Hrvatska plasirala na svjetsu smotru lani u Brazilu.

Proganjan i omalovažavan ostao je u šoku, no ustrajao je u svojoj borbi i unatoč suspenziji Fife koja je značila i prekid njegove karijere. Ovim filmom Joe, kako ga od dragosti zovu prijatelji i suigrači želio je samo jedno…

“Ovaj film je priča mog života, moje karijere i moje istine. Zbog istine sam odlučio napraviti film. Jer, bolje da ja ispričam nešto o sebi nego da neko drugi, zlonamjeran priča priče o meni. Zahvaljujem svim braniteljima i hrvatskim domoljubima uz poruku da nisam niti fašist niti nacist.Svi koji me znaju mogu to potvrditi”.

Šimunić s legendarnim Peleom
Šimunić s legendarnim Peleom

U filmu su izvrsno posložene sekvence iz života Josipa Šimunića, o njemugovore australski treneri koji su ga podizali, nisu izostali ni njegovi roditelji koji su predanim odgojem i uvažavanjem radnih navika od Josipa napravili vrhunskog profesionalca, a mnogi njemački treneri i igrači koji su desetak godina s njim igrali po Njemačkoj bili su prepuni riječi hvale za hrvatskog reprezentativca.




Mnogi od njih su rekli “kako nisu igrali s boljom osobom u svojoj karijeri”.

Film o Šimuniću već je krenuo u distribuciju po američkim i kanadskim televizijskim kućama, a cijelo djelo scenarista Jakova Sedlara, tekstualnog urednika Hrvoja Hitreca i snimatelja i montažera Darija Bajurina raritetan je i kvalitetan uradak u našoj sportskoj, može se reći čak i političkoj, filmskoj dokumentografiji.

Proslava rođendana
Proslava rođendana

Unatoč finom djelu teško je u okolnostima koje su od Šimunića pokušale napraviti političkog monstruma očekivati taj film na hrvatskim televizijama. I to je u cijeloj priči – užasavajuće. Jednom smo se zapitali – Hoće li ikad itko Josipu Šimuniću reći hvala.




Srećom, hoće. Prepuna kino dvorana ovacijama je dočekala i ispratila Šimunića nakon filma.

O poviku “Za Dom”

“Nikoga nisam htio uvrijediti. Da sam znao da je to kažnjivo, ne bih to učinio” rekao je Šimunić okupljenima u Kinu Europa.

 

Autor:Andrija Kačić Karlin
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.