POVIJEST SUSRETA: Bugare smo ‘šamarali’, ali su i oni ‘šamarali nas’

Autor: Dražen Puce, Andrija Kačić-Karlin

Puno važnija utakmica ovih dviju reprezentacija odigrana je 12. listopada 2002. u Sofiji, u sklopu kvalifikacija za Europsko prvenstvo u Portugalu 2004. Na rasprodanom stadionu “Vasil Levski”, Bugari su slavili s uvjerljivih 2-0, riješivši sve već u prvom poluvremenu pogocima Stiliana Petrova u 22. te Dimitra Berbatova u 37.minuti.

Pred hrvatskom nogometnom reprezentacijom u subotu je vjerojatno ključna utakmica u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2016. u Francuskoj. Na praznom Maksimiru, Hrvatska s novim izbornikom, Antom Čaćićem , dočekuje starog znanca iz kvalifikacija za europska i svjetska prvenstva – Bugarsku! Pobjeda u tom susretu domaćinima bi odškrinula vrata “Eura” te bi se, uz unaprijed uračunatu gostujuću pobjedu protiv malteških amatera u zadnjem kolu kvalifikacija, izabranici Ante Čačića istovremeno nadali da Talijani neće doživjeti poraz na domaćem terenu od Norvežana.

Povijest nogometnih ogleda Hrvatske i Bugarske započela je 13. veljače 2002. u Rijeci. Prijateljska utakmica odigrana na blatnjavom i za igru gotovo nemogućem terenu Kantride završena je i u prijateljskom tonu – bez golova.

Puno važnija utakmica ovih dviju reprezentacija odigrana je 12. listopada 2002. u Sofiji, u sklopu kvalifikacija za Europsko prvenstvo u Portugalu 2004. Na rasprodanom stadionu “Vasil Levski”, Bugari su slavili s uvjerljivih 2-0, riješivši sve već u prvom poluvremenu pogocima Stiliana Petrova u 22. te Dimitra Berbatova u 37.minuti. Od još većeg “potopa”, Hrvatsku je tada od još većeg debakla spasio vratar Stipe Pletikosa.

Kako je Hrvatska igrala, koliko je to razočaranje bilo svjedoči podatak da su se nakon tog poraza u Sofiji od reprezentacije oprostili Alen Bokšić i Mario Stanić.

Još važnijim se pokazao uzvrat u Maksimiru, odigran 11. listopada 2003. Naime, prije zadnjeg kola kvalifikacija, Bugari su već bili osigurali prvo mjesto u skupini i plasman u Portugal, dok je za izabranike tadašnjeg selektora Otta Barića ovaj susret imao prefiks “biti ili ne biti”. Pobjeda je značila siguran plasman u dodatne kvalifikacije i produženje nade u odlazak na Euro, dok je neodlučen rezultat ili poraz značio kraj svih nadanja, odnosno plasman Belgije u “baraž”. Pred prepunim Maksimirom, Hrvatska je u teškoj i do samog kraja neizvjesnoj utakmici ipak uspjela slaviti s minimalnih 1-0, a strijelac “zlatnog gola” bio je Ivica Olić u 48. minuti!




Hrvatsku i Bugarsku ždrijeb je spojio i u kvalifikacijama za iduće veliko natjecanje – Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 2006. U novi kvalifikacijski ciklus obje su momčadi krenule s novim izbornicima – Otta Barića na klupi Hrvatske odmijenio je Zlatko Kranjčar, dok je nakon Plamena Markova izborničko mjesto u bugarskoj reprezentaciji preuzeo legendarni Hristo Stoičkov, po mnogima najbolji bugarski nogometaš u povijesti.

Prvi čin odigran je 9. listopada 2004. na maksimirskom stadionu, koji je ponovno bio ispunjen. Predvođena sjajnim Darijom Srnom, Hrvatska je već na poluvremenu imala velikih 2-0! Srna je najprije u 15. minuti iz “slobodnjaka” s 20-ak metara iskosa potpuno iznenadio bugarskog vratara Dimitra Ivankova, da bi u 32. minuti realizirao i jedanaesterac, kojeg je opravdano dosudio “veličanstveni ćelavac” Pierluigi Collina. Iako se činilo kako je pitanje pobjednika odlučeno, u posljednih 15-ak minuta dolazi do velikog pada u igri hrvatske reprezentacije, što Bugari znalački koriste te preko Martina Petrova u 77. i Dimitra Berbatova u 86. minuti postavljaju konačnih 2-2!

Da sve bude gore u zadnjim sekundama Bugari su imali veliku prigodu za pobjedu, Berbatov je promašio prazna hrvatska vrata.




Da se na vlastitim pogreškama najbolje uči, pokazali su hrvatski reprezentativci u drugom činu, odigranom 4. lipnja 2005. u Sofiji. Pred 40 tisuća bugarskih navijača, Hrvatska je opet sjajno otvorila utakmicu i povela golom Marka Babića u 18. minuti. Nakon toga su mreže 40 minuta stajale netaknute, sve do pogotka Igora Tudora za 2-0. Nadu domaćinima vratio je Martin Petrov u 73. minuti, smanjivši iz slobodnog udarca na 1-2, nakon loše reakcije hrvatskog vratara Tomislava Butine. Ipak, za neponavljanje “maksimirskog scenarija” pobrinuo se Niko Kranjčar, koji je u 80. minuti izveo majstorski dribling i smireno plasirao loptu pored nemoćnog Dimitra Ivankova za konačnih 3-1 i veliku pobjedu hrvatske reprezentacije!

Pozitivni niz protiv Bugara hrvatski su reprezentativci nastavili i u aktualnom kvalifikacijskom ciklusu za Europsko prvenstvo u Francuskoj 2016. Poprište je, već tradicionalno, bio stadion “Vasil Levski” u Sofiji, na kojemu su 10. listopada 2014. izabranici Nike Kovača slavili s neuvjerljivih, ali vrijednih 1-0, i to autogolom bugarskog braniča Nikolaja Bodurova iz 36. minute.

Točno godinu dana kasnije, hrvatski će reprezentativci protiv istog suparnika ponovno pokušati osvojiti tri boda koja možda i Francusku znače. Znakovito, oba puta kad se našla u istoj kvalifikacijskoj skupini s Bugarskom, Hrvatska se uspijevala plasirati na završne smotre. Neka se povijest ponovi i po treći put!

Autor:Dražen Puce, Andrija Kačić-Karlin
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.