FOTO: YouTube

POTRESNA PRIČA BiH NOGOMETAŠA: ‘Majka je iskopala grob za mene i sestru kako bi preživjeli’

Autor:

Ovo je jedan od najznačajnijih nogometaša Bosne i Hercegovine.

Vedad Ibišević (33) svakako je jedan od najboljih nogometaša Bosne i Hercegovine. Od milja su ga zvali Vedator, a njegov gol u Kaunasu, na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, bio je povijesni, naime to je bio prvi ikad kojeg je reprezntacija Bosne i Hercegovine zabila na nekom velikom natjecanju

 

U kvalifikacijama za Rusiju, njegova reprezntacija završila je iza Belgije i Grčke, a nakon pobjede protiv Estonije objavio je završetak svoje reprezentativne karijere. Nogomet će nastaviti igrati u berlinskoj Herthi, gdje je od 2015. godine.

Za reprezentaciju od odigrao 82 utakmice, zabio 28 golova, ali njegov životni put bio je daleko od idiličnog. Vedad ne otkriva puno o svom životu, ali neke stvari je ispričao i one su zaista potresne i tiču se pakla kojeg je proša sa svojom obitelji.

 

“Moja majka je u šumi blizu kuće iskopala rupu za mene i sestru, široku i dugu oko metar, a duboku oko pola metra. To je izgledalo kao grob. Jednog nas je jutra odvela na to mjesto koje je bilo prekriveno plahtama i jastucima i rekla nam je da se sakrijemo. Tog je jutra u našu ulicu stigla srpska vojska. Čuli smo viku, psovanje i obijanje kuća. Moj najvažniji zadatak je bio ne dozvoliti sestri da zaplače. Da su nas čuli i pronašli, sigurno bi nas odveli u logor”, prisjetio se Ibišević za američki ESPN.

Puna četiri mjeseca 1992. godine trajala je agonija, srpska vojska ušla je u vlaseničko naselje Pijuke i to su sjećanja koja Vedad nikada neće moći izbrisati. Agresori su stanovnike izvukli iz kuća i počeli pucati po njima. Dana 8. lipnja 1992. godine ubijen je i Vedadov djed uz deset drugih stanovnika.

 

“Majka je nakon toga odlučila da spremimo stvari i krenemo za Tuzlu. Srpski vojnici imali su popis obitelji koje mogu ići za Tuzlu, dok su sve druge preusmjeravali za Srebrenicu. Naše obitelji na popisu za Tuzlu nije bilo, ali majka je odlučila s nama ući u autobus. jedan vojnik nas je prepoznao i majka se s njim pokušala nagoditi kako bi nas pustio. To je naposljetku uspjela jer mu je predala ključeve naše kuće u Vlasenici”, kazao je Vedad.

Put ih je odveo u svijet, a njega na radare nogometnh trenera

Vedad je s obitelji uspio doći do Tuzle, a ubrzo je počeo i trenirati nogomet u zmaju od Bosne. Spajali su oni tada kraj s krajem, ali 2000. godine odlučili su poći u Švicarsku, gdje su živjeli deset mjeseci. Nakon toga preselili su se u SAD, gdje se Vedad počeo ozbiljno baviti nogometom.

Na NCAA turnirnu na koledžu bio je uvjerljivo najbolji igrač 2003. godine, a već godinu dana kasnije odlazi u PSG, sve zbog Vahida Halilhodžića. Moramo je on tada još stasati i ro na posudbi u Dijonu, ali 2006. godine prešao je u njemačku Alemaniu Aachen, godinu kasnije u Hoffenheimu gdje je igrao vjerojatno i najbolji nogomet u karijeri.

U svojoj debitantskoj sezoni u Hoffenheimu 2008. godine zabio je 18 golova u 17 utakmica, a uz to je imao sedam asistencija, te je bio najbolji igrač u Njemačkoj. Ibišević je svoj prvi, stoti i 150. bundesligački gol dao upravo u dresu Hoffenheima.

 

Ipak, teška ozljeda križnih ligamenata onesposobila ga je na šest mjeseci, zbog čega je propustio ostatak svoje debitantske sezone.

Heroj nacije

Vedad je prošao svijeta, ali uvijek je ostao prizeman i skroman. U svojoj Vlasenici on je izgradio kuću, naisto mjestu gdje je odrastao.

“Nitko u Njemačkoj ne zna cijelu Vedadovu priču o strahotama rata i njegovom bježanju od istog. U tri godine, koliko je bio u SAD-u, nikad o tome nije pričao, ni prijatelju, ni nastavniku ili poznaniku. Samo je govorio ‘sve je u redu’ ili da je njegova obitelj ‘imala sreće’. Mislim da čak ni njegova supruga ne zna cijelu priču, a i ona je u ratu izgubila oca. Čak i ja, koji sam pisao o njemu, znam samo 20 posto onog što je prošao u ratu”, izjavio je američki pisac Wright Thompson.

Prije devet godina Vedad je primio nagradu”Idol nacije” po izboru bosanskohercegovačkog portala SportSport.ba.

Autor: