Photo: Hrvoje Jelavic/PIXSELL
Photo: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

POSTOJI RJEŠENJE! Svi se žale na pristrano suđenje u HNL-u, ali jedna stvar očito nikome nije pala na pamet!

Autor:

Svi smo svjesni da HNL nije najbolja liga u Europi, nema puno zvijezda, nema razvikanih stratega, pa u pojedinim klubovima veće su zvijezde predsjednici od igrača i trenera. Logično je onda da će u prosječnoj ili čak ispodprosječnoj ligi suditi prosječni ili ispodprosješni suci. Pitanje je, čemu toliko iščuđavanje ako sudac loše sudi utakmicu?

Iz kola u kolo sve više piše o suđenju nego o rezultatima, a izuzetak nije bilo ni posljednje 16. kolo u kojem je na tapetu stigao arbitar utakmice između Slaven Belupa i Rijeke, Andrej Burilo. Osječki djelitelj pravde dospio je u centar pozornosti zbog toga što je podijelio tri crvena kartona, jedan je zaradio Franko Andrijašević nakon utakmice zbog toga što je, kako stoji u zapisniku, rekao, ‘ostavite smrada jednog na miru’, referirajući se na Burila koji je tijekom utakmice propustio dosuditi nekoliko dvojbenih situacija. Drugi karton dodijelio je zamjeniku sportskog direktora, Ivanu Manceu, u 81. minuti nakon zbog prigovora na odluke, a sedam minuta kasnije isključio je i pomoćnog trenera Luku Brkljaču je ovaj rekao pomoćnom sucu Conjaru da ih “prestanu zaje*avati”. Iznervirana Armada potom je pogodila Conjara upaljačem i balzamom za usne.

Burilo je tijekom utakmice pokazao žuti karton jednom igraču Slavena, Vedranu Puriću i četvorici nogometaša Rijeke, Leonardu Žuti, Mati Malešu, Dariju Čanađiji i Marku Vešoviću. U 15. minuti nije dosudio jedanaesterac za domaćina nakon što je Mitrović igrao rukom u šesnaestercu, a s druge strane pomoćnih Conjar poništio je pogodak iz dvojbenog zaleđa za Belupo.

Spornih situacija kao u priči, ali poanta je ta da je spornih situacija bilo s obje strane, kao što ih uvijek ima i kao što će ih uvijek biti, ali, pobogu, takve stvari događaju se u svakome kolu i to vjerojatni u svakoj drugoj ligi u svijetu.

Suci su ljudi, a ljudi su skloni pogreškama kao i nogometaši koji tu i tamo postignu autogol ili loše završe akciju, zakasne u ofsajd zamku, pa ih se ne razapinje već ih se tješi, kao i treneri koji u potpunosti promaše taktiku i formacije pa samo kažu ‘bit će bolje’. Zato postoje nogometaši koji konkuriraju za Zlatnu loptu (jer manje griješe), postoje treneri koji ‘riješe’ sezonu s dva ili tri poraza i nanižu tridesetak pobjeda, ali probajte shvatiti da postoje i suci koji mogu suditi finale Lige prvaka jer griješe manje od drugih sudaca, a postoje i suci koji su skloniji pogreškama pa su zato osuđeni cijelu karijeru suditi domaću ligu.

Svi smo svjesni da HNL nije najbolja liga u Europi, nema puno zvijezda, nema razvikanih stratega, pa u pojedinim klubovima veće su zvijezde predsjednici od igrača i trenera. Logično je onda da će u prosječnoj ili čak ispodprosječnoj ligi suditi prosječni ili ispodprosješni suci. Pitanje je, čemu toliko iščuđavanje ako sudac loše sudi utakmicu? Drugo pitanje, zašto se troše deseci minuta ili čak cijele emisije kako bi se javno prokazalo na teške greške i veliku štetu koju Marić, Bebek, Vučemilović, Burilo i ostali naprave u životno važnim utakmicama, a ne troši se barem dvostruko više na Peteva, Pušnika, Zekića, Keka ili Henriqueza, Ćorića, Andrijaševića, Gavranovića, Vlašića kako bi se ukazalo kakve tek oni greške znaju napraviti.

Kako to da se troše novinski stupci i priređuju televizijske emisije, u kojima se dubinski analizira kome je koji sudac naklonjeniji kada taj isti sudac ‘ošteti’ Hajduk u utakmici s Dinamom, a opet mu ‘pomogne’ protiv Rijeke? U slučaju ovog prvog suca se premlati palicama i priredi mu se sačekuša, a u slučaju ovog drugog ne kaže mu se ni simbolično ‘hvala’. Zašto se sipa drvlje i kamenje po Ivanu Bebeku kada napravi ‘kraval’ na nekom derbiju jer ga je strah dosuditi bilo što kako ne bi na sebe navukao bijes trenera, igrača i stručnih analitičara sportskih TV emisija?

Zapitajmo se zapravo, nije li licemjerno očekivati od sudaca koji su pod konstantnom paljbom nogometaša, trenera, struke, novinara, predsjednika klubova, da sude opušteno, koncentrirano i regularno kada znaju da svaki prekršaj koji dosude ili ne dosude može biti presudan za njihovu karijeru? Nije li licemjerno da pojedini klubovi suce nazivaju ‘plaćenicima’ kada im ne dosudi penal, a odšute kada dosudi nepostojeći penal za njih u nekoj drugoj utakmici? Zašto onda jednostavno ne kažu, ‘ne hvala, ne treba nama taj penal, možemo mi i bez toga’?

Rijetko kada ćemo vidjeti da se u, primjerice, Premiershipu ili Primeri komentira suđenje, a oni koji prate te lige znat će kako tamo suci znaju pogriješiti još gore nego što griješe naši HNL-ovci. Onaj tko se drzne u Premiershipu kritizirati suca, ‘popije’ suspenziju na tri utakmice, a tamošnji TV komentatori bave se uglavnom analizom igrača i teško da se itko petlja u sudački posao ma kako on loš bio.

Vidjeli smo nedavno na sucu Bruni Mariću kako opasno može biti  neprestano kritiziranje sudaca u javnosti. Hrvati jesu temperamentan narod i vole katkada na grublji način rješavati situacije, ali zašto onda potpaljivati strasti etiketiranjem sudaca? Ako sudac ne dosudi jedanaesterac za Hajduk protiv Dinama, ne znači odmah da je on Dinamovac ili ‘Mamićev plaćenik’, možda je čovjek samo pogriješio, a on se kao arbitar nije dužan nikome ispričavati niti objašnjavati. Bolje bi bilo onda da se recimo, Rijeka, Dinamo ili Hajduk ispričaju navijačima što su loše odigrali i nisu nadigrali protivnika.

Pitajmo se još, zar zaista mislite da bi ijedan sudac želio da se o njemu piše kao o navijaču Dinama, Hajduka i Rijeke sve i da je navijač nekog kluba? Vjerojatno ne bi jer onda bi si tu sudačku karijeru mogao objesiti mačku o rep, kolokvijalno rečeno. Ponavljamo još jednom ne treba biti licemjeran prema sucima, ne treba ih etiketirati i treba ih pustiti da u miru rade svoj posao, tada će i oni vjerojatno suditi puno bolje.

Autor:

ZADNJE VIJESTI