Screenshot / Youtube
Screenshot / Youtube

Portugalska precizna elektronika diplomiranog inženjera i šefa održavanja

Autor: Andrija Kačić-Karlin / /Dnevno / 15. srpnja 2016.

Santosev insinkt je nevjerojatan, njegove izmjene su dobitne, daju golove, asistiraju, odlučuju utakmice. Njemu pričuve nisu obična, puka potreba, nego pojačanja, igre i snage. Portugalski novinari tvrde da je to njegova zaostavština iz studija elektronike. Čiji postulati kažu da novi dio elektroničkog sklopa mora biti bolji od starog.

“Istinski pobjednik ove europske smotre jest jedan trener, taj Fernando Santos vrhunski je koristio oprezne metode svih suparničkih trenera protiv kojih je igrao. Da se mogu ponoviti sve utakmice vjerojatno bi svi portugalski suparnici krenuli drugačije, s otvorenim gardom i napadački. Sad je kasno”!

Rekao nam je to Ćiro Blažević. “trener svih trenera”, bivši izbornik hrvatske reprezentacije, ali još mnogih drugih, neposredno nakon završetka europske smotre u kojoj je Portugal s nizom neodlučenih ishoda, sa zatvorenom i neatraktivnom igrom došao do europskog prijestolja.

Pa, tko je taj smrtno ozbiljni Fernando Santos, pita se nogometna javnost ovih dana, tražeći zanimljive detalje osobnosti ovog portugalskog stručnjaka kojeg je većina ostalih stručnjaka do sada smatrala tek prolaznikom na svjetskoj nogometnoj sceni. Kad ono, ode Santos sa zatvorenim Portugalom u povijest.

Da se razumijemo, nije Santos tkogod. Uvijek je bio osebujan i zanimljiv i u poplavi proslavljenih trenera koji su nekad bili igrački velikani a danas bogato plaćeni Santos je u odnosu prema njima bio patuljak, koji je prerastao u diva.

Dakle, Fernando Santos je igračku karijeru počeo u omladinskom pogonu Benfice dok je kao senior igrao u Marítimo i Estoril Praiji gdje je prerano prekinuo profesionalnu karijeru u 21. godini. Smele su ga ozljede, a svjedoci tvrde da i nije bio naročit igrač. Potom se posvetio školi.

Santos je diplomirao na Tehničkom institutu kao inženjer elektrotehnike i telekomunikacija 1977. godine te je dobio nadimak “el Mechanico”. Tako je radio kao inspektor održavanja u hotelu.

U međuvremenu nije zaboravio na nogomet.

“Bio sam šef elektronike u jednom hotelu u Estorilu, a kada sam sa 35 postao glavni trener, morao sam dati otkaz. I danas mi je ponekad žao zbog toga”, sjeća se Santos.

Prvi klub koji je Fernando Santos počeo trenirati bio je Estoril u kojem je završio igračku karijeru. S klubom je uspio proći dvije razine portugalskog nogometa te se plasirati u Prvu ligu. S tim uspjehom privukao je bogatije poslodavce. Pa je 1994. godine preuzeo Estrela da Amadoru, a 1998. prelazi u Porto gdje u svojoj prvoj sezoni osvaja domaće prvenstvo i Superkup.

Time je postao posljednji trener s kojim je Porto uspio osvojiti pet uzastopnih naslova prvaka države što je najduži niz i rekord u portugalskoj klupskoj nogometnoj povijesti. Sljedeće sezone (1999/00) Santos je s Portom u posljednjem kolu propustio osvojiti šesti uzastopni naslov prvaka. Ostvareni uspjesi te sezone bili su osvajanje portugalskog kupa i Superkupa te plasman kluba u četvrtfinale Lige prvaka. Prema rangiranju kojeg je 2000. objavila FIFA, Fernando Santos je stavljen na deveto mjesto najboljih trenera na svijetu. Kao da smo na to zaboravili tijekom ove europske smotre. Bilo je još priznanja, pa je tako u veljači 2010. godine Fernando Santos kao trener atenskog AEK-a izabran za najboljeg trenera desetljeća u grčkom prvenstvu.

Uistinu, u Grčkoj je Santos radio sjajan posao. Još 2002. godine preuzeo je atenski AEK te osvojio grčki kup dok je nacionalno prvenstvo propustio osvojiti zbog lošije gol razlike u odnosu na Olympiacos. Nakon jedne sezone provedene u klubu, Santos preuzima Panathinaikos a 2003. se vraća u domovinu gdje je potpisao za lisabosnki Sporting Lisabon. Opet se vraća u Grčku i još jednom preuzima AEK. Momčad je slagao na mladim igračima te je stigao do polufinala grčkog kupa a prvenstvo je završio na trećem mjestu.

Nakon dvije sezone u AEK-u u svibnju 2006. godine preuzeo je lisabonsku Beficu gdje je igrao kao dijete, a osvojio je tek treće mjesto u prvenstvu i nije se plasirao u Ligu prvaka. Santos je vodio klub tijekom priprema za sljedeću sezonu te je tada kapetan kluba i najbolji strijelac Simão transferiran u Atlético Madrid. Ubrzo nakon toga klupski odbor Benfice je 20. kolovoza 2007. otpustio Santosa. Jedan od razloga bio je i neodlučeni rezultat protiv Leixõesa u prvom kolu portugalskog prvenstva u sezoni 2007/08. Zamijenio ga je bivši španjolski izbornik José Antonio Camacho koji je u prošlosti trenirao Benficu.

U rujnu 2007. Santos po treći puta odlazi u Grčku gdje potpisuje trogodišnji ugovor sa solunskim PAOK-om. Sustavan i precizan kod preuzimanja kluba Santos je predstavio trogodišnji plan o oživljavanju kluba za koji je tada zaigrao Theodoros Zagorakis, kapetan zlatne grčke reprezentacije iz 2004. godine. Santos je ispunio svoje obećanje te je vodio PAOK do osvajanja drugog mjesta u grčkom prvenstvu 2010. godine. Sjajan rad nije prošao nezapaženo u Grčkoj, uslijedio je i poziv Grčkog nogometnog saveza za posao izbornika u grćkoj nacionalnoj momčadi. Santos je pristao. Naslijedio je Nijemca Otta rehagela koji je 2004. godine s Grčkom osvojio naslov u finalu u Lisabonu baš protiv Portugala.

Santos je reprezentaciju vodio u kvalifikacijama za Euro 2012. te je s njome uspio osvojiti prvo mjesto u kvalifikacijskoj skupini sa Hrvatskom te plasirati Grčku na Europsko prvenstvo. Istim uspjehom Santos je nastavio i u sljedećem kvalifikacijskom ciklusu u kojem se Grčka uspjela kvalificirati na Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. I u Brazilu je stigao daleko, ispao je tek u osmini finala protiv Kostarike, na jedanaesterce. Grćka je bila jako ugodno iznenađenje te smotre.

Ono što je dobro radio s grćčkom reprezentacijom konačno je doprlo i do svijesti ljudi u Portugalskom nogometnom savezu. U runju 2014. postao je izbornik Portugala, smijenjen je bio Bento nakon poraza u Tirani u kvalifikacijama za europsku smotru u Francuskoj koja je nedavno završila.

Nitko nije očekivao da će Portugal u kratkom vremenu postati europski prvak, očekivalo se da će konačno zauzeti barem pristojnije mjesto na europskoj nogometnoj mapi. Tim više jer u svojim redovima ima jednog od najboljih igrača, svijeta, Ronalda.

Kada je dolazio u Benficu znatiželjnici su ga pitali kako može kao bivši trener Porta doći u redove smrtnog rivaka, Benfice. Znate što je odgovorio:

“Kao trener, nemam srce. Moje je da radim i imam rezultate, bez obzira koga vodim”.

A znate li što je odgovarao na kritike tijekom ove europske smotre kada je Portugal marširao zatvorenom varijantom sve do finala.

“Ja se ne brinem o ljepotama nogometa, nego o rezultatu. Ne zanima me ljepota, nego rezultat, pragmatičan sam. I moji igrači moraju biti jednostavni u igri kao ptice u letu ali i mudri kao zmije na tlu”.

Koga je od naših igrača trenirao Santos, da nam ispriča što o njemu? Ima ih, Silvijo Marić bio je njegov igrač u Portu, Jarni, Vlaović i Šarić radili su sa Santosom u Panathinaikosu, a vratar Krešić branio je za PAOK dok je trener bio Portugalac.

“On je inzistirao da dođem u Porto, sjeća se Marić. “Uvijek je bio strog i odlučan. Namrgođen, kako mi to volimo reći. Bio je podređen rezultatu i nogomet je shvaćao kao najozbiljniji posao, ne samo kao igru. Igračima nije davao lažna obećanja, bio je strog i pravičan. A taktici je pridavao najveće značenje”.

Ćiro Blažević veli da je Santos isprovocirao sreću na svoju stranu.

“Potvrdilo se ono što sam pričao danima, a pričao sam da ćemo mi biti najzaslužniji što su Portugalci europski prvaci. I jesmo. Finalni dvoboj opet je potvrdio da je Portugal miljenik sreće, ali i momčad s izvrsnim trenerom koji zna hoda po rubu i ne pasti. Šteta, jer je Hrvatska bolja od Portugala, ali je Santos bolji bio od Čačića. Zapravo, poanta cijelog prvenstva i trijumfa Portugala jest u sljedećem – ipak je najbitniji trener! Fernando Santos nadmudrio je i mog bivšeg igrača a danas francuskog izbornika Didiera Deschampsa, ali i našeg Antu Čačića. Štogod mi pričali da smo odigrali dobro protiv Portugala činjenica jest da nismo prošli. Istina, jesmo zaustavii Portugal, ali smo pritom zaustavili i sebe”.

Sad novinari izvlače jednu rečenicu Santosa još iz siječnja ove godine. Dosad, nisu na nju obraćali pažnju. Rekao je Santos odmah nakon novogodišnjih blagdana:

“Igrati ćemo finale u Parizu, rezervirali smo let tek dan nakon finala”.

Nitko, baš nitko mu nije vjerovao.

A nakon finala protiv Francuza, Pepe tvrdi:

“Santos je najzaslužniji za naš naslov, nakon izlaska Ronalda potpuno je izmijenio taktiku, no mi smo mu vjerovali da je dobitna. Kao što smo mu i prije sve vjerovali. Slijepo smo ga slušali”.

Santosev insinkt je nevjerojatan, njegove izmjene su dobitne, daju golove, asistiraju, odlučuju utakmice. Njemu pričuve nisu obična, puka potreba, nego pojačanja, igre i snage.

Portugalski novinari tvrde da je to njegova zaostavština iz studija elektronike. Čiji postulati kažu da novi dio elektroničkog sklopa mora biti bolji od starog.

Da, Santos je školovan čovjek, prepun životnog iskustva. No, i sjajan pedagog, pa i tiranin zna biti kada je potrebno. Za kraj, ova pričica.

Dok je bio trener atenskog AEK-a treninzi su bili rano ujutro, u osam sati. Igrači su neprestance kasnili zbog gužvi u prometu.

Svi su bili nervozni, i igrači i Santos koji ih je čekao. Odlučio je nešto što je uzburkalo duhove. Odredio je da treninzi počinju u 6.30 izjutra, kada u prometu još nema gužve. Igrači su ga preklinjali da termin treninga ostane u osam ujutro. I nikad više niti jedan igrač nije zakasnio, kretali su na trening i sat i pol prije početka.

Autor: Andrija Kačić-Karlin / /Dnevno / 15. srpnja 2016.

ZADNJE VIJESTI