Photo: Igor Kralj/PIXSELL

PODLEGAO ZLOGLASNOM ‘SINDROMU’? Jedna stvar kod Dalića provukla se ispod radara

Autor:

U cijeloj euforiji nastaloj plasmanom hrvatske nogometne vrste na Mundijal u Rusiji, sitni detalji su se nekako provukli ispod radara. Analizirali smo stoga obje utakmice i ono što je Dalić promijenio u igri, odnosno, na koji je to način uspio bez prevelike muke proći, prema mnogima, vrlo zahtjevnog protivnika.

OK, idemo biti realni. Grčka je trećerazredna momčad od stoperskih pozicija naviše. Sokratis i Manolas su vrsni stoperi, a ostalih osam igrača (izuzimamo vratara) su prosjek ili čak ispodprosjek za nacionalnu selekciju. Od Grčke se možda nepotrebno napravio bauk jer su u skupnoj fazi zadavali probleme momčadi BiH, koja je igrala gore od Čačićeve Hrvatske, a s kojom su dva puta remizirali i Belgiji s kojim su jednom odigrali neriješeno i jednom su ih na jedvite jade svladali.

Što je Dalić napravio?

S druge strane s pravom se preispitivalo može li Hrvatska izboriti plasman nakon što smo dvije godine gledali kako se muče s Moldavijom, Finskom, Kosovom i reprezentacijama koje eto i Grčka jede za doručak. Dalić nam je dao uvid u ono što zapravo Hrvatska može u svom debiju s Ukrajinom, doduše, samo na 20-ak minuta u drugom poluvremenu, ali bio je to dovoljan dokaz da je Čačić radio krivo, a ako ćemo još pravednije da je HNS najpotentniju generaciju gušio pet godina. 

Realno, da je Dalić napravio nešto posebno i nije, moraju mu se pripisati velike zasluge za plasman, ali čovjek je imao vrlo kratak period da igrače dovede u red i složi kakvu takvu taktiku s jednostavnim mehanizmima. U tom je i uspio, ali ne bi to tako lako išlo da pred sobom nije imao vrhunsku skupinu igrača. Jednostavno je porazgovarao s njima, dao im slobodu i ulio im malo samopouzdanja te je dobro proučio njihove kapacitete i kanalizirao ih je na, trenutno, najbolji mogući način. Rezultat toga bila je prva utakmica protiv Grčke.

Na maksimirskom ogledu Hrvatska je letjela terenom, pregazila je Grčku s Modrićem kao polušpicom, sa Strinićem i Vrsaljkom kao ofenzivnim bekovima, s Perišićem i Kramarićem kao krilnim napadačima i s Kalinićem u špici koji je pak sjajno kombinirao s krilnima i polušpicom. No, utakmica u Grčkoj bila je dokaz da ona utakmica u Zagrebu ne smije biti nešto za što ćemo se hvatati. Šok-terapija se s razlogom tako zove, ali taj ‘šok’ brzo prođe. Dalić nije prvi koji je startao dobro i njegov prethodnik je imao dobar start, a Čačić je napravio sličnu stvar, donio im je olakšanje nakon ‘zahtjevnog’ Kovača i podigrao moral, dao im slobodu i dečki su odradili svoje.

foto HINA/ Lana SLIVAR DOMINIÆ/ ml

Hvala na bekovima!

Bit ćemo opet realni. Dalić je vodio jednu vrhunsku utakmicu, jednu polovično dobru utakmicu i jednu nazovimo lošu utakmicu, iako remi nije loš rezultat u ovom slučaju. Utakmica u Zagrebu pokazala nam je što Hrvatska može i to je jamačno momčad koja nema limita, ali utakmica u Grčkoj bila je blaga pljuska, ali blaga jer je već sve bilo gotovo i nije bilo razloga da se ide ‘gung-ho’ protiv momčadi koja igra vrlo prljav i grub nogomet i ne preza od toga da slomi igrača pa čak i na uštrb najstrože kazne. U Zagrebu dio sjajne izvedbe trebamo pripisati silnom htjenju samih igrača da se dokažu pred publikom, novim trenerom i činjenicu da je voda došla do grla te da se valja plasirati na Mundijal.

Ono za što treba Daliću dati veliko priznanje jest ispravno korištenje bekova, pogotovo Strinića. Strinić je bio marginaliziran otkako je prvotno uveden u reprezentaciju. Pozicija lijevog beka ‘rak-rana’ je svih izbornika jer su svi, pomalo nespretno, predstavljani kao nasljednici Roberta Jarnija, kao što se za Modrića govorilo da je ‘novi Boban’, u napadačima se tražio ‘novi Šuker’ i da ne nabrajamo. Niti je Kalinić novi Šuker niti je Modrić novi Boban niti je Strinić Jarni. Oni su Kalinić, Modrić i Strinić i ne treba ih etiketirati, što je golemi problem ove reprezentacije još od Ćirinih brončanih.

Dolaskom Dalića dobili smo Strinića kakvog do sada nismo imali. Lijevi bek je, kao i Vrsaljko s desne strane, igrao ključnu ulogu u prvoj utakmici s Grcima. Tri od četiri gola pala su nakon njihovih asistencija. OK, riječ je o Grcima koji su najranjiviji po bokovima, ali sama činjenica da su igrači izveli Dalićev plan gotovo perfektno, govori kako bi Dalić s ovim dečkima mogao puno.

Ivan Klindic

Neke stvari možda neće funkcionirati

No, tri utakmice nisu mjerilo. Reinovirani bekovi su odličan potez, ali protiv Grčke koja je ofenzivno hendikepirana, a čak i takva je u nekoliko navrata znala složiti ‘frku’ hrvatskoj obrani. U prvoj utakmici na Maksimiru vidjelo se kako visoko postavljena obrana neće djelovati protiv napadčki zahtjevnije momčadi, a na SP-u će ih biti pregršt. Neće funkcionirati i to što je Modrić polušpica jer ako se na bilo koji način odreže protok lopte do njega on je beskoristan. Opet, gubi se smisao ako će se Modrić s polušpice non-stop vraćati duboko na svoju polovicu po loptu, što je znao raditi na svim trima utakmicama, u prvoj s Ukrajincima pogotovo, s Grcima nešto manje.

Rakitiću leđa ne čuvaju vrhunski defenzivni vezni, čuva mu Badelj koji je vrhunski igrač u prijenosu i distribuciji lopte, ali nije pokretljiv, nije jak i nije maratonac. Čuva mu možda i Brozović koji je pokretljiviji i može ordinirati međuprostorom, ali vidjelo se kako on i Rakitić ne funkcioniraju najbolje u drugoj utakmici s Grcima na Pireju kada su u nekoliko navrata igrači neometano ulazili u prostor pored njih dvojice. Modrić tu unosi ogromnu dozu sigurnosti i zato bi Dalić u nekom trenutku mogao razmotriti vraćanje Modrića na njegovu staru poziciju.

Sve u svemu, ima Dalić još puno posla. Morat će nekako dokučiti što će s Mandžukićem kada se vrati Pjaca jer u napadu bi mjesto trebao imati Kalinić koji se iznova dokazao kao najbolje riješenje. Mora vidjeti što će s Kramarićem koji se za sada pokazao izuzetno važnim kotačićem u Dalićevoj momčadi, a najveća enigma bit će mu implementacija Kovačića u momčad kada se vrati jer taj pak nije ništa pokazao u reprezentaciji, a od njega se očekuju silna dostignuća pa čak i da jednoga dana preuzme vezni red na svoja leđa, kao danas Modrić. Morat će dokučiti kako dozirati Vrsaljaka jer je jerdini desni bek, a troši se za trojicu. Kažemo, ima Dalić još puno posla.

Photo: Goran Stanzl/PIXSELL

Je li i Dalić ‘obolio’?

Na koncu, okrenimo se još najvećoj i najproblematičnijoj zadaći, odnosno boljki ili čak ‘sindromu’ gotovo svih bivših izbornika hrvatske reprezentacije. Hoće li Dalić i kako unaprijediti ovu momčad, odnosno hoće li uspjeti izvući iz ove generacije maksimum? Trojica prije njega su pokušavala i doživjela su teški debakl. Vidjeli smo što Vatreni mogu i znamo da mogu i do trona na Svjetskom, a saznali smo kako to itekako ovisi o izborniku. Limita nemaju, a Dalić tek mora dokazati da ih nema niti on. Čačić ih je imao, Štimac također, Kovač kao klupski trener možda i nema, ali kao izbornik ih je imao, Bilić je djelomično zbog zasićenja i nedostatka ideja i otišao, a što može Dalić i je li o i on ‘pokupio’ sindrom, to tek moramo vidjeti.

Kazali smo i u prijašnjim analizama kako Dalića nećemo dizati u nebesa na račun tri odvođene utakmice i dva dobra rezultata, odnosno jedne vrhunske i dvije prosječne partije. Kazat ćemo još jednom, ova generacija može do svjetskog vrha, što tvrde i vrhunski analitičari i bivši izbornici poput Otta Barića i Ćire, ali trebaju zaista vrhunskog stratega koji ima ideju, koji ima hrabrosti uvesti taktičke inovacije, koji školski analizira sve, koji je dobar psiholog i zna kako motivirati pojedince jer Lovrena i Modrića vjerojatno se ne može motivirati na isti način.

Dalić je dobio skupinu vrhunskih igrača, od kojih su neki među najboljima na svijetu na svojim pozicijiama, a na njemu je sada da nastavi ono što je započeo i da od Hrvatske napravi momčad kakvu sanjamo već godinama. Težak zadatak u to ne sumnjamo, ali za sada nemamo razloga sumnjati u Dalićeve sposobnosti i ne čini nam se da je ‘obolio’.

Autor: