Photo: Nel Pavletic/PIXSELL
Photo: Nel Pavletic/PIXSELL

Novi reprezentativac udario po Hajduku: ‘Tamo se ne zna tko pije, tko plaća, a Brbić i Vučević rekli su da mi ne treba novac da bi igrao’

Autor:

Hajduk se već godinama muči sa zadržavanjem mladih i perspektivnih igrača, a uporno umjesto njih dolaze stranci sumnjivih kvaliteta.

Vezni igrač Rijeke i novi hrvatski reprezentativac, Filip Bradarić, zapravo je dijete Hajduka koje nikada nije uspjelo ostvariti svoj potencijal u splitskoj momčadi već je svoju karijeru nastavio u redovima izravnog konkurenta Rijeke. Hajduk se već godinama muči sa zadržavanjem mladih i perspektivnih igrača, a uporno umjesto njih dolaze stranci sumnjivih kvaliteta. Ipak, Bradarić, pomladak Hajduka, obilaznim je putem, kao i mnogi drugi Hajdukovci, došao do reprezentacije. Rijeka je bila njegova odskočna daska, a Bradarić je sada odlučio progovoriti o tome kako je iz Splita preselio u momčad Matjaža Keka.

“Odlazak u Rijeku se pokazao kao pun pogodak. Trener Matjaž Kek od mene je napravio puno boljeg igrača. Mogu reći da sam se nakon dvije godine u Rijeci u pravom smislu riječi razvio kao igrač. Što bi bilo da sam ostao u Hajduku? Nitko to ne može znati. Možda bih bio još bolji igrač, a možda bih i stagnirao. No, ja sam iz Hajduka gotovo pa potjeran! Meni su na jedan fini način rekli da ne računaju na mene. Za Hajduk sam igrao za mjesečnu plaću od 10 tisuća kuna brutto. Znam da me trener Igor Tudor cijenio, jer mi je to rekao u našem razgovoru, dok smo još obojica bili u klubu. I kad je došlo vrijeme za produženje ugovora, sjeo sam za stol s predsjednikom Marinom Brbićem i sportskim direktorom Goranom Vučevićem. Njih dvojica su mi tijekom tog razgovora rekli da za Hajduka moram igrati iz ljubavi i pitali su me što će meni novci. Ja sam im rekao da ne želim ništa, ali mi isto nije išlo u glavu zašto njih dvojica, koji su u klubu imali lijepe plaće, nisu za Hajduk radili iz ljubavi. Što će im novci? Rekao sam im da i ja od nečega moram živjeti i tu je završio naš razgovor “, objasnio je situaciju Bradarić za Slobodnu Dalmaciju.

Spasio ga je tada Matjaž Kek koji je poželio Bradarića u svojem veznom redu, a znao je da odnosi na relaciji Bradarić – Hajduk, nisu najbolji.

“Hajduku je trebao novac, a Rijeka je trebala mene i eto, ja sam prešao u Rijeku i donio Hajduku 600 tisuća eura. Istini za volju postoji žal za Hajdukom, to je ipak klub u kojemu sam proveo 14-15 godina i u kojemu sam htio ostaviti dublji trag”, izjavio je Bradarić.

Nije bilo lako Bradariću u Splitu, pogotovo zbog njegova oca koji je jedan od najboljih i najimućnijih ugostitelja. Otac Stipe u stopu je pratio Filipa i to je očito nekima smetalo.

“Je, oduvijek se govorilo da u Hajduku igram zbog oca i da on plaća da ja igram. Još kao dijete od osam godina, kad sam počeo igrati u Dalmatincu, govorilo se da me drže u klubu zbog oca. Nije to lako slušati cijelu karijeru. Čak i kad sam igrao za prvu momčad Hajduka, isto su to govorili. Pa pitam sada ja te “dobronamjerne”, kome sada moj otac plaća da zaigram za reprezetaciju?! Stalno su mi u karijeri podmetali noge i zbog toga veliko hvala treneru Keku i predsjedniku Damiru Miškoviću, koji su vidjeli da bi od mene moglo “nešto biti” i doveli me u Rijeku”, veli Filip.

Nije Bradarić jedini koji je morao na silu otići iz Hajduka, a pokušao je Filip objasniti zašto je to tako.

“Očigledno je problem u ljudima koji vode Hajduk. Njima je problem zadržati domaće momke, dati im neku kunu više kako bi ostali u klubu, a istovremeno im nije problem dovoditi sa strane igrače upitne kvalitete koji odigraju jednu ili dvije utakmice i više nitko, nikada ne čuje za njih. Zato Hajduk posljednjih godina i ima ovakve rezultate. Veliki je problem Hajduka što se ne zna “tko pije, a tko plaća”. Nema čovjeka koji će udariti šakom o stol i reći što i kako dalje. Onakvi navijači kao što ih ima Hajduk zaslužuju puno bolje vodstvo kluba. U Rijeci je sve složeno. Predsjednik Mišković se okružio ljudima kojima može vjerovati i sve ide kao podmazano, a treneru Keku je dao veliku slobodu”, kazao je Bradarić.

Na koncu govorio je o pozivu u reprezentaciju, odnosno o susretu sa svojim idolima.

“Pa čudan je to osjećaj, biti uz svoje idole. Stvarno sam presretan. A što se prijema tiče, primili su me kao da sam tu 100 godina. Sve su to pravi momci, nema zavisti, ljubomore, svi su kao jedan. Moje je da treniram i slušam izbornika Čačića i upijam sve ono što bi mi moglo pomoći u karijeri, pa ćemo vidjeti hoću li i zaigrati za Vatrene”, ispričao je Filip.

Autor:

ZADNJE VIJESTI