EPA/ARMANDO BABANI

‘NIKAD TO NEĆU PREŽALITI’: Kovač otkrio koji ga je životni događaj najviše pogodio

Autor: Andrija Kačić Karlin

Kada ozbiljno zagrebete u život Nike Kovača, proslavljenog hrvatskog nogometnog reprezentativcem, kapetana, kasnije i izbornika, a to je autor ovoga teksta imao prigodu slažući knjigu o braći Kovač – Kovači vatrene sreće – onda saznate i tužne detalje njegove karijere.
I danas kada se u bliskom društvu povede priča o najvećim sportskim razočaranjima Niko Kovač će skrušeno priznati. „Činjenica da nisam išao na Svjetsko prvenstvo 1998. godine u Francuskoj”.

Rijetko se kad Niko Kovač ispovjedio o toj svojoj muci, u knjizi jest. „Ne znam ni sam kako sam to izdržao”, ispričao mi je, dodavši…

“Kasnije sam shvatio da me sve to motiviralo, ali nije bilo lako. Meni je gledanja reprezentacije putem televizijske slike bilo preko glave.
Tako je, primjerice, u godini europske smotre 1996. godine Niko Kovač u berlinskim kafićima gdje se okupljaju hrvatski iseljenici gledao partije Blaževićeve postave u Engleskoj. Navijao je za Njemačku i – Hrvatsku. Rođeni Berlinčanin morao je u četvrtfinalnom dvoboju izabrati stranu:

“Četvrtfinalnu utakmicu Hrvatske i Njemačke gledao sam u berlinskom kafiću s hrvatskim šalom oko vrata. Do te utakmice navijao sam i za Njemačku, na toj utakmici nisam mogao. Bio sam oduševljen time kako je Hrvatska igrala, nakon tog nepravednog ispadanja sam se rasplakao. Toliko sam bio tužan”.

Još mu je gore bilo dvije godine kasnije. Naime, u jesen 1996. godine Niko Kovač je debitirao za reprezentaciju na turniru „Kup kralja Hassana” u Maroku, odigrao i poneku kvalifikacijsku utakmicu i bio na širem popisu od 40 nogometaša za odlazak na SP 1998. godine u Francuskoj. Jest, te godine Niko je bio sklon ozljedama, no pripreme je dočekao dobar, oporavljen, jak. Odbio je nonšalantno sve ponude Njemačkog nogometnog saveza…

No, Ćiro ga nije odveo na svjetsku smotru.

“Opet sam utakmice gledao po berlinskim kafićima. Na koncu, imao sam osjećaj da mi je ta brončana medalja oteta. Toliko sam želio biti tamo… Gledao sam Hrvatsku na televiziji i što sam bio sretniji, to sam bio tužniji. Ne dao Bog više tog osjećaja”…
Je li ikad s Ćirom o tome razgovarao:




“Ne, poštujem trenerovu odluku, osvojila se brončana medalje. Nikad o tome nisam razgovarao s Ćirom. Nikad”!

Kasnije, više ni Ćiro nije mogao zamisliti sastav bez Nike Kovača. Kao i svi ostali izbornici, igrao je tako Kovač na još dva Svjetska prvenstva (2002. u Japanu/Koreji te 2006. u Njemačkoj) i dva europska prvenstva (2004. u Portugalu i 2008. u Austriji/Švicarskoj), a za Hrvatsku je odigrao 83 utakmice i zabio 14 golova.




Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.