MG_2624

KAKO IZVUĆI NOVAC OD RODITELJA DJECE: Otvori školu nogometa, uzmi novac i bježi!

Autor: Tomislav Livajić

Roditelji žele djeci priuštiti najbolje, no nerijetko se u nogometnim školama naiđe na prevare, što neizbježno baca tamnu sjenu na sve one koji zdušno rade na nogometnoj i ne samo nogometnoj edukaciji djece. Primjera ima, a u redakciju je stiglo pismo jedne ogorčene čitateljice i majke djeteta koje je u Splitu pohađalo izvjesnu nogometnu školu renomiranog imena, Barcelone.

U poplavi nogometnih škola, tečajeva i akademija, unatoč svoj dobronamjernosti organizatora nerijetko se naiđe na prevare, što neizbježno baca tamnu sjenu na sve one koji zdušno rade na nogometnmm i ne samo nogometnom odgoju i edukaciji djece. Primjera ima, a u redakciju je stiglo pismo jedne ogorčene čitateljice i majke djeteta koji je u Splitu pohađao izvjesnu nogometnu školu renomiranog imena. Pismo ogorčene majke objavljujemo u cijelosti:

“Mama sam dječaka kojeg sam htjela razveseliti za odličan uspjeh na kraju školske godine i pokloniti mu u tom trenutku nešto najvrjednije što mogu, a to je sjećanje na kamp FC Barcelona. Kao i svaka majka, više sam razmišljala srcem nego glavom te sam se odlučila obradovati svog desetogodišnjaka ne razmišljajući u što se upuštam.

Vozeći se u automobilu do Splita čula sam odličnu reklamu za FC Barcelona kamp koji će ove godine biti u Splitu na Poljudu. Reklama je sugerirala kako se radi o profesionalcima koji rade kamp za svu djecu koja vole nogomet.

Odmah po povratku kući surfam internetom i užurbano tražim informacije o tome kako prijaviti dijete jer mi je u mislima da vjerojatno više nema slobodnih mjesta. Vrlo brzo nailazim na kontakt broj mobitela i e-mail osoba zaduženih za organizaciju. Pozivam osobu čije kontakt podatke imam, ne provjeravajući i ne sumnjajući u profesionalizam. S druge strane linije nalazi se srdačna osoba koja ulijeva povjerenje. Organizatorica je jako ekspeditivna. Odmah sam dobila sve potrebne informacije, upute, mogućnosti, načine plaćanja i dr. pa tako vrlo brzo, dva dana nakon što sam čula reklamu, vršim i uplatu iznosa od 2.490,00 kuna na firmu TID d.o.o., Severovec 1, Koprivnica.

chelsea3_Soccer_School

Navedeni iznos dovoljan je za osnovni paket „Kamp“ kojim moje dijete dobiva:

  • 2 kompleta opreme kampova FC Barcelona

  • fotografiju vlastite grupe s kampa – zadnji dan

  • osiguranje od nezgode za vrijeme trajanja i treninga u kampu

  • diplomu o sudjelovanju u kampu – zadnji dan

  • mogućnost da, ako se pokaže kao najbolji, bude odabran za boravak u Barceloninoj školi nogometa (7 dana).

Ukratko, organizatori mole roditelje da osiguraju dolazak djece 20-30 minuta prije početka svakog treninga, a po završetku treninga je potrebno doći po dijete na vrijeme.

Gore navedeni iznos je samo za dijete koje želi odraditi dva treninga (jutarnji i popodnevni). Budući nismo iz Splita, odlučujem se za drugu mogućnost, a to je da platim dodatnih 690,00 kuna kako bi dijete imalo ispunjen dan te dobivam i raspored dnevnih aktivnosti za razdoblje od 20. lipnja do 24. lipnja 2016., za svih pet dana, koji kaže:

Ponedjeljak 20. 6. 2016. dovesti dijete u 8 sati ujutro (podjela opreme, otvaranje kampa), doći po njega u 20 sati navečer, nakon drugog treninga.

Utorak, srijeda, četvrtak i petak, 21. 6. – 24. 6. 2016., dovesti dijete ujutro u 8:30 i doći po njega u 20 sati navečer nakon treninga.

Raspored je trebao biti:

9:00 – 11:00 Jutarnji (prvi) trening

11:00 – 12:00 Odlazak na Žnjan u restoran Charlie, Šetalište Ivana Pavla II

12:00 – 13:00 Ručak (predjelo, glavno jelo, desert)

13:00 – 14:00 Tečaj španjolskog jezika

14:00 –17:00 Popodnevne aktivnosti (igre, tombola, odmor, obilazak Poljuda, u dogovoru s vodičima i organizatorima te pod nadzorom)

17:15 – 18:00 Odlazak na Poljud i priprema za drugi trening

18:00 – 20:00 Popodnevni (drugi) trening

Kad pročitate raspored, drago vam je da netko tako dobro može organizirati vašem djetetu 5 nezaboravnih dana u nogometnom kampu.

Napomena je bila da sva djeca koja su u kampu moraju imati torbu u kojoj je ručnik i još jedan komplet odjeće koji će nakon treninga i tuširanja presvući.

Međutim, izgleda da idealno može biti samo ono što je napisano na papiru. Izgleda da u ovoj državi može svatko od nas platiti neku uslugu koju ne dobije u onom omjeru i kvaliteti koja je ponuđena i kao takva prodana. Izgleda da u ovoj državi nitko ne snosi nikakve sankcije za izrečene, reklamirane i napisane laži. Ne velike, ali male laži, možda će netko reći.

Prvog dana prije svečanog otvaranja KAMPA SRAMOTE dalo se naslutiti da od organizacije nema niti O. Roditelji i djeca čekali su da imena djece pročitaju organizatori i pozovu ih u grupice. Neorganizirano, aljkavo, nikako (u mojim očima), a opet kad vidim sina, vidim taj njegov ponos, sreću, veselje jer će biti tu na terenima Hajduka uz trenere iz Barcelone ili već koga. Promislim, i prije svega kao majka, odlučim ne reagirati jer ok, možda to samo ja vidim.

SaturdaySoccer

Dolazim na tribinu. Sjedim kao i svi drugi roditelji. Uzimam fotoaparat da zabilježim i to svečano otvaranje na kojem nam se obraća osoba koja skoro pa da i ne govori hrvatski jezik. Zapinje, slovka, griješi. Mislim opet, možda joj je trema, možda opet samo to ja vidim, ali vide i ostali. Ok, neću reagirati, ali razočarana sam iako sretno mašem sinu jer on je napokon na stadionu Hajduka – hramu svih nogometaša, istinskih sportaša. Ostavljam ga u njegovom savršenom svijetu i odlazim.

Sutradan slučajno odlazim na Žnjan, baš u restoran Charli, jer tamo će doći i moje dijete pa ću malo pogledati kako to izgleda. U 11:10 stiže autobus pun djece. Izlaze iz autobusa u dresovima. Vidim i svog sina koji je u dresu, što znači da se ni danas nakon jutarnjeg treninga nije otuširao i presvukao. Nakon treninga na stadionu, pod suncem i visokom temperaturom, oni znojni dolaze na ručak već u 11:10. Svi ulaze i zauzimaju svoja mjesta. Animatorica uzima mikrofon i kaže kako će od 11:20 do 12:20 imati sat španjolskog jezika. Ponavljaju sve što su naučili jučer i idu dalje usvajajući nove lekcije. Pohvala animatorici koja je uistinu bila odlična. Vjerujem da su i treneri odradili svoj posao odlično i pohvalno. Odnosno, mislim da su treneri i animatori odradili svoj posao. Kažem mislim, jer više ne znam što da mislim, budući da me već prvi, pa i drugi dan, zovu da je sve gotovo već u 18:30, a ne u 20:00 kako je dogovoreno i predviđeno prema rasporedu. Zovem organizatoricu koja mi kaže da dijete mogu ostaviti ako želim i da ono do 20:00 može ostati sjediti na klupi i gledati druge.

Pitam je što će gledati. Nisam platila da mi dijete gleda i sjedi. Napominje kako ona nije kriva jer je došlo do pomaka u rasporedu zbog Španjolaca… Španjolci ovo, Španjolci ono… Ma čekajte, jesu li Španjolci došli u Hrvatsku odraditi posao ili su djeca otišla u Španjolsku?! Tko je ovdje glup?

Kulminacija svega je bila u četvrtak, dan prije svečanog zatvaranja. Nazove me mama drugog djeteta i kaže kako su joj rekli da je sutra zatvaranje u 12:00, a ne u 18:30 kako je predviđeno rasporedom.

Već dobivam slom živaca. Zar je moguće ovakvo ponašanje od organizatora? Zar nitko ne reagira? Zovem organizatoricu koja se opet opravdava kako su tako odlučili Španjolci. No, nisam ja platila Španjolcima, nego organizatoru. Sramota! Kako da suprug i ja dođemo na svečano zatvaranje kad radim? S druge strane, ne mogu ne doći. Kažem organizatorici kako ću obavijestiti novinare o tome što rade te tražiti objavu u svim novinama kako se ovako nešto ne bi ponovilo. Organizatoricu ne zabrinjava činjenica da je naplatila usluge koje nije izvršila iako svaki dan treninga iznosi 500,00 kuna, a Španjolci (navodno) odlučuju da zadnji trening neće biti. Čekaj, čekaj!

Moja reakcija ne bi bila ovako burna da sam osjetila barem tračak isprike u glasu organizatorice zbog toga što se moje dijete nije ni jednom u ovih 5 dana tuširalo nakon treninga. Niti isprika da zbog nemogućnosti organizacije neće biti održan zadnji trening koji je plaćen. Isprike nema, ali gorčina u meni raste. Donosim čvrstu odluku, suprug i ja idemo na SVEČANO ZATVARANJE KAMPA. Od svečanosti ni S.

Opet su djeca ponosno promarširala i stala na teren, gledali ponosno svoje roditelje jer dobili su diplomu, a roditelji su pljeskali jer duboko u srcu ipak im je najvažnije vidjeti sreću svoje djece. Svečanost je završila, ali opet ništa – nisu proglasili najboljeg koji je osvojio boravak u Barceloninoj školi nogometa (7 dana). Vjerojatno su opet krivi Španjolci, a ne organizator.

Nečuveno, nitko ne reagira. Mi smo stvarno fin narod.

Nakon zatvaranja svi su otišli kući osim djece koja su bila na smještaju i u kampu. Mog sina su još jednom prošetali do restorana Charli i dali mu ručak, učili su još sat vremena španjolski i, sigurno ste pogodili, u 16:00 sati su me zvali da dođem po njega. Vjerojatno su mislili da ću na njega zaboraviti jer animacija je bila do 16.15.

Bravo Kamp Barcelona, bravo organizatori, bravo svi koji ste sudjelovali u ovoj sramoti!

Na kraju, moram naglasiti da sam odlaskom s tribina čula jako loša iskustva, pojedinačna iskustva i teško razočarenje roditelja. Znam da nam je svima najbitnije da nam je dijete sretno, ali sreća ima cijenu, a tu cijenu naplatili su ljudi kojima bi trebalo zabraniti organizirati ovako nešto u Hrvatskoj jer ovo nije bila nogometna škola  nego lopovluk.!

Na kraju zahvaljujem se svim poštenim sudionicima ovog Kampa, a organizatorima treba zabraniti organiziranje u ime sporta, u ime nogometa i u ime naše djece”.

Autor: Tomislav Livajić

ZADNJE VIJESTI