Igor Kralj/PIXSELL
Igor Kralj/PIXSELL

‘Ne smijemo lagati sami sebe i reći da nismo favoriti na putu prema Rusiji’

Autor: Andrija Kačić Karlin

Nakon nogometnog umirovljenja duže vrijeme nije ga bilo u sportu i javnosti, tek potom je s bratom koji također ima finu vratarsku karijeru otvorio nogometnu akademiju, da bi od prije neki dan dobio, s bratom Zlatkom, angažman u splitskom Hajduku.

On je prvi osvojio naslov najsrčanijeg reprezentativca, on je bio ljubimac hrvatskih navijača, on je bio strpljiv na klupi i požrtvovan na terenu, a branio je za ugledne europske klubove i slovio je kao kao jedan od najatraktivnijih vratara Starog kontinenta.

Karijeru je započeo u splitskom Hajduku, otkuda je 1998. godine prešao u belgijski Standard iz Liegea u koji se vratio 2004. godine, nakon trogodišnjeg angažmana u francuskom Olympiqueu iz Marseillea. Nakon odlaska iz Marseillea, na njegovo mjesto došao je francuski reprezentativac Fabien Barthez.

Imao je 30 godina kada je 2006. proglašen najboljim belgijskim vratarem, a istu nagradu ponio je 1999. i 2001. godine. 2006. S turskim Bešiktašem potpisao je trogodišnji ugovor i branio sjajno, a sljedeće sezone otišao je za Francusku, u Lens. Gdje je branio još bolje i postao klupska legenda.

U reprezentaciju je pozivan još od 1999. godine, no često je grijao klupu. Mjesto prvog vratara dobio je kao iskusan, u 31. godini, ustoličio ga je Slaven Bilić. Kako to obično biva, nakon što se razbolio Pletikosa dobio je prigodu koju je znao čvrsto zgrabiti. Debitirao je baš u igri tek 2006. godine u hrvatskoj 4-3 pobjedi u Tel Avivu. Sveukupno je za Hrvatsku skupio 22 nastupa.Znao je izvrsno braniti, pa nije bila rijetkost da navijači minutama uzvikuju njegovo prezime.

Nakon nogometnog umirovljenja duže vrijeme nije ga bilo u sportu i javnosti, tek potom je s bratom koji također ima finu vratarsku karijeru otvorio nogometnu akademiju, da bi od prije neki dan dobio, s bratom Zlatkom, angažman u splitskom Hajduku.

S Vedranom smo razgovarali, dakako, nogometne teme, malo specifičnije budući da je riječ o vrataru.

I prvo smo se dotakli predstojećih kvalifikacija hrvatske reprezentacije za odlazak na svjetsku smotru za dvije godine u Rusiji.

“Hrvatska je u skupini s Turskom, Islandom, Finskom, Ukrajinom i Kosovom. Teška je skupina, da se ne zavaravamo. Samo prvo mjesto nosi direktan plasman na svjetsku smotru, drugo mjesto donosi razigravanje. Ajmo redom, s Turskom uvijek igramo antologijske utakmice, ili tragično gubimo ili spektakularno dobivamo. Island smo vidjeli sad na Euru, rapidno napreduje i sigurno želi direktno ići u Rusiju. Ukrajinci su uvijek nezgodni, znamo ih a ne znamo, jedno je sigurno, Ukrajinci u Rusiju pošto-poto žele ići. Finska napreduje, a Kosovo je puno talentiranih nogometaša i sastaviti će dobru momčad. Ova skupina biti će pravo malo prvenstvo. Eh sad, Hrvatska u tom društvu? Kako smo igrali na Euru i kakve igrače imamo samo bismo sebe lagali da ustvrdimo kako nismo favoriti”.

Kako ste zadovoljni uopće s nastupom hrvatske reprezentacije na Euru, zaslužuje li kritike nakon svega?

“Igrala je Hrvatska i dobro i moderno. Zaslužila je otići dalje od osmine finala, ispala je od kasnijeg pobjednika i to nešto govori. Eto, i u Poljskoj četiri godine prije Hrvatska je poražena od budućeg pobjednika, pa i u Engleskoj 1996. je ispala od Njemačke, kasnije pobjednika. To je kao neki usud. Problematična je u ocjenjivanju ta utakmica protiv Portugala, zar ne? Sad, i sreća je tu umiješala prste, sjetimo se samo vratnice Perišića neposredno prije negoli smo primili pogodak. Moglo se igrati više napadački, čak se s time mogu složiti. No, i meni je kao i svima nama ostalima lako biti general poslije bitke. Mogli smo takvim načinom i ranije primiti pokoji gol, nikad to nećemo znati. Nikad! Portugal je pronašao način kako odigrati veliki turnir s najmanjom potrošnjom snage i možda je to bilo presudno. Hrvatska nije slabija od Portugala, ali tako je ispalo. Recimo, ocjena je prolazna, ali moglo je bolje”.

Kako ste vi zadovoljni s našim reprezentativnim vratarom Subašićem?

“Riječ je o vrhunskom čuvaru mreže, a da je tako svjedoči i činjenica da nekoliko godina brani u Monacu, jakom francuskom klubu kojeg se nešto pita u jakoj francuskoj ligi. Kad se pogleda tko je sve bio rezerva Subašiću, Stekelenburg i Romero, i zbog njegove dobre forme morali napustiti klub, jer klub se odlučio za Subašića, onda je jasno da je naš golman – izvrstan tip. On ima sjajne reflekse, korpulentan je, ima skok, pregled igre, ukratko zadovoljava sve kriterije modernog vratara. Jasno, svaki golman pogriješi, gdje neće ni on, ali s njim smo i u reprezentaciji dobili kontinuitet, a to je najbitnije. Znam, u Francuskoj o njemu imaju sjajno mišljenje.

Koji su vaši favoriti od vratara, koje golmana najviše volite gledati, onako kao profesionalnu deformaciju?

“Svi spominju tog Neuera, on je sad ta nekakva vertikala nazovimo ga tako – golmanstva. Sjajno brani, istrčava i sudjeluje u igri. On doista i je vrhunski. Mene impresionira njegov izlazak jedan na jedan. Volim i Brava, pa vidite da su zbog njega u Engleskoj maknuli i Harta. Buffon je već klasika, njega uvijek vrijedi gledati”.

Jeste gledali mladog Dinamovog vratara Šempera koji je odlično branio u mladoj reprezentaciji i nije li preveliki rizik s tako mladim golmanom krenuti u Ligu prvaka?

“Gledao sam ga i doista je riječ o vrhunski nadarenom golmanu. Što se tiče rizika to je teško ocijeniti. Uvijek je za mladog golmana najbitnije da što ranije počne braniti. Ja sam uvijek za to da mladom vrataru morate dati priliku Biti će grešaka, no ako je to cijena da se dobije vrhunski čuvar mreže onda je to najjeftinija cijena. Uostalom, kako ćemo saznati je li netko jest ili nije. Nego nastupima! Pa, vidite ovog mladog golmana Milana, imao je 16 godina Donnarumma kad je počeo sjajiti na vratima velikog kluba. Zašto to Talijani čine, a mi ne možemo? Ma, možemo. Želim mu svu sreću”.

Jedno vrijeme nakon karijere pokrenuli ste svojevrsnu vratarsku akademiju?

“Kad sam prestao igrati prvo sam se morao dobro odmoriti, jer sam dugo trajao i puno klubova mijenjao i imao puno obaveza. Kad sam se odmorio u suradnji s bratom Zlatkom i s njegovom idejom o akademiji krenuli smo u realizaciju tog projekta. Išlo je fino, no sad smo taj projekt zamrznuli jer smo dobili angažman u Hajduku, naravno riječ je o radu s vratarima. I tome se poslu jako veselim”.

Dobro, je li Hajdukov vratar Lovre Kalinić velika reprezentativna perspektiva?

“On se već dokazao kao odličan golman, sada preostaje pitanje kontinuiteta. Meni je žao što protiv Maccabija nisu kapitalizirana ona dva jedanaesterca koje je obranio. A gol koji je primio iz igre. Da, mora se nešto i primiti, shvatio to tako. Ali, po nekoj hijerarhiji njega bi trebalo čekati reprezentativno mjesto, sada je Subašić neupitan”.

Imate li vi i dalje baš trenerske ambicije ili…

“Vjerujte, ovaj posao koji sada radim me posve zadovoljava, uživam u njemu. Zasad sam zadovoljan poslom u Hajduku. Kad radim s mladim golmanima srce mi je puno i osjećam da nemam neke ambicije biti trener prve momčadi”.

Autor: Andrija Kačić Karlin

ZADNJE VIJESTI