dejan lovren

Lovren otvorio dušu i otkrio potresne detalje iz svog života: ‘Da smo ostali, moji roditelji ne bi bili živi, a ubili bi i mene’

Autor:

"To je tada bila realnost, bilo je strašno to što se događalo mojoj obitelji i ljudima koje sam poznavao. Da smo ostali u Bosni, moji roditelji sada možda ne bi bili živi i ja bih možda bio ubijen", priča reprezentativac Hrvatske.

Hrvatski reprezentativac, Dejan Lovren, ove sezone igra sjajno za Liverpool, zabio je dva pogotka u devet susreta i jedan je od važnijih obrambenih igrača u Kloppovim taktičkim zamislima, no, nije život uvijek mazio braniča ‘Redsa’. Imao je Lovren teško, ratom obilježeno, djetinjstvo, a u razogovoru za Joe, Dejan je otkrio kako je već kao klinac iz rodne Zenice morao bježati u Njemačku zbog rata koji je tada bjesnio na području BiH.

“Razgovarao sam s roditeljima o tome što se dogodilo, ali kada pitam nešto majku, ona zaplače. Nije joj lako prisjećati se, meni je bilo teže razumjeti jer sam bio dijete, ali njene emocije govore mi dovoljno da znam kako nam je kao obitelji bilo teško”, započeo je Lovren.

Već kao dijete morao je otići iz rodne BiH u Njemačku kao izbjeglica. “Odlazak u Njemačku bila je teška odluka za moje roditelje, bili smo bez ičega, bez torbi, imali smo odjeću koju smo nosili na sebi. Ništa nismo ponijeli. Bio sam mali i nisam znao mnogo toga, ali znao sam da idemo na mjesto gdje ćemo biti sigurni. Tek sam sa sedam, osam godina počeo shvaćati zašto su moji roditelji odlučili otići”, kazao je stoper Liverpoola.

Ispričao je potom engleskom mediju kako je stradao njegov bratić. “Puno ih je ostalo u Zenici, a neću reći da su pogriješili, ali ostanak je znači kockanje s vlastitim životom. Moj bratić je ubijen u kući iz koje smo pobjegli samo tjedan dana ranije. To je tada bila realnost, bilo je strašno to što se događalo mojoj obitelji i ljudima koje sam poznavao. Da smo ostali u Bosni, moji roditelji sada možda ne bi bili živi i ja bih možda bio ubijen”, priča reprezentativac Hrvatske.

Nije Lovrenima bilo lako ni u Munchenu gdje su silom prilika pobjegli. “Kada smo stigli u Munchen nisam mislio da sam drugačiji od drugih, bio sam vrtiću u kojem su bili i drugi koji su bili u sličnoj situaciji. Bilo je djece iz Bosne i Turske, a svi smo govorili istim jezikom. Rano sam shvatio kako je mojim roditeljima teže nego meni, kada bih dolazio kući vidio sam uplakanu majku ili roditelje kako se svađaju jer posla i novca nije bilo. Kako sam rastao počeo sam uviđati razliku, gledao sam kako se njemačka djeca igraju zajedno i shvatio sam da nisam poput njih”, otkrio je Lovren.

Lovren zbog toga podržava integraciju izbjeglica, odnosno, imigranata iz Sirije i ratom razorenih zemalja. “Danas kada gledam izbjeglice iz Sirije i ostalih zemalja, moja prva reakcija jest da im moramo dati priliku. Oni zaslužuju istu šansu kakvu smo dobili mi kada smo napustili Bosnu. Uvijek ću biti zahvalan Njemačkoj na tome, na tome što mi je pružila sigurnost i mjesto gdje možemo biti zajedno kao obitelj i gdje mogu odrastati bez straha. Nemoguće je to razumjeti, ako to nisi prošao. Nije isto ako to gledate na televiziji, ti ljudi se bore za svoj život, oni ne žele biti dijelom rata. Čovjek želi živjeti normalan život i da mu djeca mogu ići u školu, zato ti ljudi napuštaju svoje domove i postaju izbjeglice”, zaključuje Lovren.

Autor:

ZADNJE VIJESTI