Facebook

Kako je Charles Darwin spasio Josea Mourinha i njegov Manchester United…

Autor: Bruno Herljević

Gledajući samo po uspjesima bila je ovo zapravo dobra sezone Uniteda. Osvojili su Communtiy Shield, što je cijenjen trofej u Engleskoj, osvojili su Liga kup, osvojili su na koncu i Europsku ligu i kvalificirali se za Ligu prvaka. Pa i nije to onda tako neuspješna sezona, zar ne?

Na oko Manchester je pružio zaista blijedu partiju protiv Ajaxa u finalu Europske lige, ali zapravo je to bila jedna rutinska i taktički dobro odrađena utakmica Mourinhove momčadi. Na početku sezone Mourinho je doveo skupocjena pojačanja u likovima Pogbe, Baillyja, Mkhitaryana, a došao mu je i Ibrahimović, dakle, sve linije je ojačao dobrim igračima i zaista su na kraju opravdali očekivanja.

No, Mourinho je došao u jednu sredinu u kojoj se dugo nitko nije ozbiljno pozabavio taktičkim inovacijama niti je oplemenio postojeće, a realno, Mourinhu su njegovi poklonici počeli itekako zamjerati što je prestao eksperimentirati s idejama i što mu je trenerska karijera krenula silaznom putanjom. Dakle, ‘biti ili ne biti’ sezona za Portugalca, ali jednako tako i za United koji je od odlaska Fergusona u teškoj krizi.

Krenulo je dosta loše, već do polusezone vidjelo se da Manchester neće konkurirati za naslov, jednostavno momčad je bila ‘neuredna’, a oslanjali su se i isključivo na novopridošlog Ibrahimovića i na isforsirane akcije koje su nekada djelovale kao da su smišljene ‘ad hoc’, uoči ili na samoj utakmici. Manchester je igrao negledljivo i na udaru kritika našli su se svi od Pogbe do Mourinha, nešto se moralo promijeniti i to brzo.

Za spas sezone sjeti se Darwina

Engleski prirodoslovac i tvorac teorije evolucije, Charles Darwin, poznat je, između ostaloga i po svojoj čuvenoj izreci: “Ne preživljavaju najjače vrste ili najinteligentnije, već one koje su najprilagodljivije promjenama”. Čuvena je to izreka koju čak i mala djeca znaju, a mora da je ta rečenica prošla i kroz Mourinhovu glavu kada je voda došla do grla. Karikiramo, ali tako se čini, barem ako je suditi prema onome što je Manchester pokazao u nastavku sezone.

Danas je u trendu, nazovimo to tako, defenzivan nogomet. Nije to ono klasično ‘parkiranje autobusa’, premda i ono može biti učinkovito, a nije ni čuveni ‘catenaccio’. Ukratko da ne razlažemo sada sve u detalje, poanta je da protivniku ostavite posjed lopte i nametnete mu ulogu dominantnije momčadi na terenu, ali zapravo vi kontrolirate igru bez lopte. Dozvoljavate protivnicima da vodi glavnu riječ, odnosno, stavljate ih u poziciju da dodatno troše energiju, ali važnije, da troše kreaciju i ideje.

Za to vrijeme, kroz popularno zvani ‘dvostruki blok’, koji u Mourinhovu slučaju čine četiri izrazito pokretljiva obrambena igrača i četiri izrazito pokretljiva vezna igrača s jednim igračem između redova i jednim isturenim naprijed (4-1-4-1), igrate zonalno i jedino što trebate postići kod svojih igrača jest da svatko odradi svoj posao na svojoj poziciji koncentrirano i da bude u stanju brzo reagirati kada kreće kontra i transformacija. Jasno, veliku ulogu tu igra ‘pressing’ igra u slabijim zonama odakle i započinju napadi iz kontre, dakle, iz kojih padaju golovi.




Ovo je zaista pojednostavljen sustav koji koristi i Allegri u Juveu i Conte u Chelseaju, Simeone je s Atleticom doktoririao na toj taktici, a vidjeli smo što Jardim s Monacom može, pa čak je i Zidane s goropadnim Realom tu i tamo okrenuo priču i eksperimentirao. Svako od njih na svoj način koristi taj sustav, ali u principu dečki ‘kuže spiku’. Jasno, nećete baš protiv znatno inferirornijeg protivnika ovako igrati kada ga možete ‘nakantati’ sa pet golova, ali ako želite siguran rezultat protiv potencijalno neugodne momčadi, ovakav defenzivniji pristup bio bi odlično riješenje.

Problematični Pogba

Vratimo se sada na finale Europske lige gdje je Mourinho napravio baš to, pustio je slabijem, ali potencijalno neugodnom protivniku da vodi igru i bušio ih je iz kontra napada, hvatao na neposloženu formaciju i ono najvažnije tjerao ih je da izgube energiju i što je važnije kreaciju u napadu. Ajax je imao kontrolu i posjed lopte od 67 posto, ali zapravo nije imao ništa jer je Manchester kontrolirao igru bez lopte. Nije Mourinho taktički genijalac, ali je prokljuvio kako danas uglavnom funkcionira pobjednička momčad, odnosno koji je ‘trend’.




Mourinho je još u početnoj fazi oplemenjivanja ove taktike jer ima dosta igrača koji se nikako ne uklapaju u takav stil igre. Jedan od njih je Paul Pogba. Da, čovjek težak sto i kusur milijuna eura nije baš najbolje riješenje i to baš zato što je težak sto i kusur milijuna eura. Pogba je kompletan igrač, jak je u duelu, stasit je, a opet elegantan, profinjen, dobar dribler s razornim udarcem, solidnom skok igrom, dobro, da ne nabrajamo, kompletan je igrač. I to je opet problem jer može sve i sve želi napraviti najbolje, želi se dokazati, želi dokazati da vrijedi tih sto i kusur. To je problem jer ga je teško obuzdati i natjerati ga da koji puta ne odjuri sam kroz sredinu terena ili da ne traži dugom loptom ‘s očima’ već da odigra krati ‘pass’ na prvog do sebe.

U Juveu je Pogba imao nešto drugačiju ulogu, mogao je što je htio, znao je zalutati na terenu, igrao se ‘playmakera’ s raznih pozicija, ali ovakav sustav takvo ponašanje središnjeg veznog igrača ne može trpiti jer se linija odmah raspada ako samo jedan igrač izostane s pozicije.

Početak novog Uniteda

Možda zvuči i suludo, ali Pogba zaista jest jedna vrsta problema za Mourinha, kao što je i nepokretni Darmian na beku ili stoperski partner sjajnog i motoričnog Baillyja, tko god da on bio jer je Bailly jedini koji se profilom igre uklapa u taj sustav brze reakcije i tranzicije.

No, vratimo se još malo na Mourinha. Gledajući samo po uspjesima bila je ovo zapravo dobra sezone Uniteda. Osvojili su Communtiy Shield, što je cijenjen trofej u Engleskoj, osvojili su Liga kup, osvojili su na koncu i Europsku ligu i kvalificirali se za Ligu prvaka. Pa i nije to onda tako neuspješna sezona, zar ne? Svakako se mora uzeti u obzir da je Mourinho uvijek uspješniji ako dogura do druge sezone i još uspješniji ako dugura do finala u kojima ima nevjerojatan skor (14 finala – 12 trofeja), a nastavi li razvijati ideje koje je započeo i pametno trži na ljetnom prijelaznom roku, bit će nešto od Uniteda sljedeće sezone.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.