Photo: Goran Stanzl/PIXSELL

HNS O GRIJESIMA ŠTIMCA, KOVAČA I ČAČIĆA: Evo zašto su trojica izbornika otišla prije roka

Autor:

U velikoj analizi pokušali su pobrojati sve grijehe bivših izbornika i valjda time još jednom pokazati da su im odluke bile opravdane

HNS je na svojim službenim stranicama odlučio malo evocirati uspomene na bivše izbornike, Štimca, Kovača i nedavno otpuštenog Čačića. U velikoj analizi pokušali su pobrojati sve grijehe bivših izbornika i valjda time još jednom pokazati da su im odluke bile opravdane. Nisu išli dalje u prošlost od Igora Štimca, o kojem su imali najmanje hvale, ali nema baš ni on za HNS posljednjih dana lijepe riječi. Za Kovača su naveli da mu je “njemačka disciplina”, kao i mlako izadnje protiv Norvežana i Azerbajdžanaca presudilo, a za Čačića su se potrudili naglasiti kako on nije samo TV serviser.

Prvi na redu za analizu bio je Igor Štimac.

“Na žalost, za njegove misije zabilježena je povijesno najlošija mini-serija kad su posrijedi nastupi za bodove: u četiri preostala izlučna sraza skupine gubio je od Škotske 0:1 u Zagrebu, ostvario neodlučeno 1:1 kod Srbije u Beogradu, pa ponovo stradao u Maksimiru, 1:2 od Belgije, da bi kap čašu prelila slomom u Glasgowu kad je Škotska slavila 2:0. Previše promašaja i tek jedan poen od 12 mogućih. Naime – premalo i pretužno, više nego jadno”, tvrde u analizi.

“Nije manjkalo bombastičnih izjava. Tako je, primjerice, poslije 2:0 sa Srbijom u Zagrebu ožujka 2013. izbornik ispalio “Samo je nebo iznad nas!” A prethodno, odmah u prologu neovisno o bolnih splitskih 2:4 na premijeri sa Švicarcima (dvostruki strijelac za goste naknadno ubačeni Marijo Gavranović, autor sinoćnja dva gola Rijeke u Beču), čekajući Makedonce u Zagrebu za tri boda, koje smo jedva dobili zahvaljujući došljaku iz pričuve Jelaviću, elokventni Štimac je podvukao: “Jači smo nego brončani Vatreni, današnja momčad bolja je po mnogim kriterijima, igra modernije jer je bogatija za kompletnije igrače”, pišu za Štimca.

Prisjetili su se Štimčevih izjava kada je stvar krenula u krivom smjeru. “Ako danas odem ja, sutra će Šuker, preksutra Mamić. U hrvatskom nogometu postoji totalna destrukcija s obzirom na to da se subkulture, koje su vrlo malene na tribinama, ponašaju rušilački. Potpomognute medijima, po mojem sudu nehrvatski orijentiranim, huškaju ljude na linč, pozivaju samo na uništavanje i ničim ne pridonose pozitivnoj atmosferi oko reprezentacije”, izdvojili su baš te Štimčeve riječi u svojoj analizi.

Što se tiče Kovača tvrde kako je raskid došao zbog lošeg rezultata protiv Azerbajdžana i Norveške.

“Puklo je na tzv. vezanoj štednji, kad je prvih dana rujna 2015. lansirna rampa prema Euru u Francuskoj trebala biti popločena bodovima iz Bakua i Osla. Nije išlo, zato što je Robert Prosinečki, lider Azerbajdžana, dopustio mršavih 0:0, a Norvežani su nabili i gas i nas pa na Ullevaalu ulili dva komada. Računajući domaćih 1:1 s Talijanima na Poljudu opterećenom famoznom „svastikom“ bila je to trilogija s tanka dva boda premda su optimisti kalkulirali sa svih devet. Igra je proglašena bezidejnom, šanse za EP 2016. opasno ugroženima.

Cijelo vrijeme je zapravo poteškoća bila s odnosom izbornika i izabranika, nesklonih njemačkoj strogosti koja se redovito pretvarala u krutost a katkad, navodno, u tipičan germanski dril i glede igranja i glede ponašanja. Spone su definitivno popucale čim je za prazan hod u Oslu optužio internacionalce “koji se nisu bacali na glavu, a tako ne ide”. Razlaz je bio neminovan, sa sjećanjem na Sao Paulo i druge dvije brazilske destinacije u kojima nije izboren drugi krug SP-a, prolazak među 16. Završna ocjena mjerodavnih: Niko Kovač bio je neiskusan, nesklon kompromisima, slabe komunikacije s nogometašima i nesnalažljiv u općoj klimi koja karakterizira hrvatski nogomet”, objasnili su u analizi.

Kovač je Hrvatsku vodio u ukupno 19 susreta s deset pobjeda, pet partija bez odluke i četiri poraza, gol-razlika 35:16, uspješan 61,40 posto.

Kod Čačića je zapravo sve jasno, serija loših rezultata i lagani raspad sistema bili su dovoljni.

“Već je nominacija/aklamacija potaknula dežurne kritizere na podjednako žučne i ironične prosvjede, antijunak je naravno bio – precizni mehaničar s licencom za popravak radijskih i televizijskih aparata. To što posjeduje i onu najvišu, nogometnu, kao da nije važno. Spočitavala se i nekarizmatičnost, no isprva su rezultati bili OK: Ante i dečki matirali su Bugare 3:0 u Zagrebu i Maltežane 1:0 u La Valletti zahvaljujući čemu je osigurana druga pozicija (iza Italije) u izlučnoj grupi te izravan prodor na smotru Europljana u Francusku. Nehotice su pomogli i Azzurri, sređujući doma Norvežane 2:1 iako su gubili.

U 25 utakmica ovog šefa stožera omjer glasi 15-4-6 (48:24), uspješnost u postocima 65,35. Dopalo se kako na Euru tučemo Turke 0:1 i tada vladajuće Španjolce 2:1, šteta za nedorečenost u četvrtfinalu s Portugalcima i 0:1 u 117. minuti za što je spontano krivim proglašen skamenjeni ravnatelj iz tehničkog prostora.

U čijem je turnusu zabilježena rekordna pobjeda otkad je Vatrenih, 10:0 sa San Marinom prijateljski u Rijeci, a na turniru u Nanningu završavalo se 2:5 s Čileancima i 4:5 s Kinezima penalima, odjeknulo je 2:1 treće postave u Los Angelesu s pljuskom velikim favoritima Meksikancima”, navode u analizi.

Za Čačića tvrde kako je početak kraja krenuo s Islandom, nastavio se s Kosovom pa Turskom i na koncu je tu bila Finska.

“Početak kvalifikacijskih muka lociran je na Islandu uz gol primljen u završnici utakmice. Slabašno Kosovo u Zagrebu je ispraćeno grozničavo, samo 1:0. Turska nas je u Eskisehiru ubila u pojam zajedno s mađarskim sucem, točka na “i” tmurno-turobne stvarnosti pala je s izjednačenjem Finaca u posljednjim sekundama na Rujevici. Nema nikakve dvojbe da je Ante Čačić izgubio i konce i uzde, sebe isto tako. Slutilo je na potpuni raspad sustava i sastava. Rez neizbježan”, završaju tako priču o Čačiću.

Autor: