Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL

HERR OTTO NEUMOLJIV: ‘Vatreni ispaštaju zbog OVOG, a HNS je napravio kardinalnu grešku’

Autor:

"U Savezu mu moraju pomoći, a čini mi se da mu baš i ne pomažu"...

On je baš upućen i zna što su dodatne kvalifikacije. On je jedan od najuspješnijih hrvatskih trenera uopće, on je bivši izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, ali i trener brojnih klubova, Otto Barić.

U svojoj dugačkoj niski poslova valja mu istaknuti vođenje i albanske reprezentacije, vinkovačkog i zagrebačkog Dinama, Sturma, Rapida, Red Bulla, Stuttgarta, Zagreba, Austrije, LASK-a, Wackera…

Činjenica jest, ne kažemo to zato što nam je to rekao upravo Otto Barić, ali u povijesti hrvatske nacionalne nogometne vrste on je dobio prijelaznu generaciju, možda i najslabiju povijesti u povijesti našeg reprezentativnog nogometa. Ipak, domogao se europske smotre u Portugalu kroz dodatne kvalifikacije preko Slovenije, 1-1 u Zagrebu i 1-0 pobjedom u Ljubljani. Otto priča za naš portal…

“Dobro se vi toga sjećate, nije bilo lako, tako se na prvi pogled čini. U Zagrebu smo odigrali bez pobjednika, iako smo dominirali, sjećam se da je u kornerima bilo 22-3 za nas. Morate znati da sam ja stalno krpao momčad, kronično mi je nedostajalo igrača. Sjećam se olakšanja kada mi je pronađen Dado Pršo koji mi je postao oslonac momčadi. U Ljubljani smo jako pametno odigrali i baš pogotkom Prše na asistenciju Šokote prošli dalje. Što je bitno kod kvalifikacija? Kvaliteta nesumnjivo, ali i posvećenost. Tu domaći teren ne mora biti presudan, naprotiv”, kaže nam Barić.

Pozorno pratite našu reprezentaciju?

“Uvijek, i prije mog i poslije mog mandata. Nije sve ovo loše ispalo kako je moglo. Ako me mislite pitati za Čaćića odmah ću vam reći, možda on nije toliko griješio. Jednostavno, on je takav, miran tip. Izabrao je dobre igrače, možda je nedostajalo malo svježine, malo mladih, ali jednostavno nakon dobro odigranog prvog dijela dogodio se loš dio. K tome, i nesreća ga je zaskočila, pa u Turskoj smo morali pobijediti. Nebitno sada, zar ne? Dajem posvemašnju podršku Zlatku Daliću, on se profilirao dugotrajnim radom u inozemstvu kao pravi profesionalac, a većinu igrača i poznaje. U Savezu mu moraju pomoći, a čini mi se da mu baš i ne pomažu, ne idu mi u glavu da mu odmah nisu dali ugovor. Meni je to prilično neozbiljno.  Može on i ispasti iz dodatnih kvalifikacija, a biti pravi izbor! Dalić je hrabar dečko, zna posao, mlad je i energičan, entuzijastičan, mislim da ima sve reference za vođenje naše reprezentacije”.

Grčka je ozbiljan suparnik, težak, s njemačkim izbornikom i baš nam ne odgovara, mišljenje je nogometne javnosti?

“Kakav je – takav je. Protiv bilo koga da igramo bilo bi teško, no recept je uvijek isti. Dati najbolje od sebe. Konkretno, protiv Grka moramo biti žestoki, napasti. Ne mislim napasti ih sad bezglavo, ali da im moramo priuštiti pritisak na njihovu obranu – neupitno je. Moramo ih prisiljavati na greške. Golovi padaju nakon grešaka, a grešku morate prisliti, izboriti, otkriti. Grčka uvijek ide na sigurno, mi  smo tu da ih prisilimo na rizik”.

Vidimo, skloni ste zaključku da reprezentaciji treba svježa krv?

“Nemojte me shvatiti doslovno, ali nakon godina i godina igranja na svim frontovima prirodno je da igrači nesvjesno osjećaju zasićenje. Možda neki igrači ne igraju s takvom žustrinom u reprezentaciji kao u klubovima, nekako ispadnu iz štosa. Jedan je Modrić, on uvijek igra isto, baca se na glavu. Svježa krv je uvijek potrebna, ne samo u našoj reprezentaciji. Nogomet je stalna mijena i stalno moraju dolaziti mladi da bi imali životnost. Vidim da to Dalić osjeća i radostan sam zbog toga. Sjećate se, pa ja sam inkorporirao Srnu u reprezentaciju, pa su me i prozivali zbog toga.  Nemojte ga zato prozivati, zna on što treba činiti. Mene ipak muči nešto drugo”…

Što vas muči?

“Reprezentacija nema podršku, ovo sad je velika prigoda za pravu podršku. Ne moraju ljudi biti zadovoljni stanjem u našem nogometu, ali trebaju podržati igrače. Znam kako im je teško. Ja takvih problema nisam imao, ja sam sa svojim igračima uživao silnu podršku s tribina, i u kvalifikacijama, pa sjećate se i u Portugalu. Pa u Lisabon je na utakmicu s Englezima došlo na stadion Luz 15 tisuća naših navijača. I kad imate takvu navijačku vojsku iza sebe onda se osjećate kao prava reprezentacija. Mislim da me razumijete”.

Autor: